Božićni paketi složeni po željama kupaca spremni su za dostavu. Kao i mnogi mali poduzetnici, četrdesetšestogodišnji Tomislav Raos iz Dugog Rata, u svojoj maloj obiteljskoj pivovari svakodnevno pokušava pronaći nove ideje kako bi opstao na tržištu, a trenutna situacija s koronom sve još dodatno komplicira.

Birokracija gora od korone

„Restorani i kafići ponovno su zatvoreni, znate i sami što za nas to znači, no ja sam optimističan. Kad sam preživio hrvatsku birokraciju prilikom otvaranje pivovare pandemija je mačji kašalj", šali se Tomo. Sretan je i zadovoljan jer je njegova piva u samo dvije godine otkako posluje, prepoznata među ljubiteljima piva, pa svoju proizvodnju, unatoč kriznim vremenima, proširuje. „ Govorili su mi da sam lud i kada sam tek počinjao.

Ljudi su skeptični kad je nešto novo, ovo lokalno područje tradicionalno je više sklono kulturi ispijanja vina, no vremena se mijenjaju", objašnjava Tomo, te sa smiješkom nastavlja: „I ja se pitam jesam li normalan u vremenu najveće krize investiram u novu, veću pivovaru".

Dobar okus pronađe put do potrošača

Da kvalitetan proizvod i ljubav prema onome što radiš garantira uspjeh zvuči kao kliše, no Tomislavova priča potvrđuje da je ipak moguće. Prije nego što je počeo proizvoditi vlastito pivo, godinama je radio kao poslovođa na izgradnji industrijskih postrojenja u zemljama poput Švedske, Finske, Njemačke, Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Dobro plaćeni posao odlučio je ostaviti jer je želio više vremena provoditi kod kuće s obitelji. „ Ja sam prvo craft pivo probao u Engleskoj 2015 dok sam tamo radio. Toliko me fascinirao okus da sam dalje istraživao, čitao, zanimalo me sve što ima veze s pivom", kaže Tomislav i opisuje kako je cijelu godinu nakon što je dao otkaz samo eksperimentirao s pivom ni ne sluteći da bi jednog dana imao svoje vlastito.

Povijesno-lokalni "pedigre" piva

„Prijatelji su bili ti, koji su mi dali ideju, hvaleći moje eksperimente, i tako je sve počelo. Uložio sam svu svoju ušteđevinu i sad sam tu gdje jesam", objašnjava Tomo. Ono što mu je zasigurno u početku pomoglo da zainteresira potrošača, a ponajviše turiste, su i originalna imena piva. Mila, kao povijesna junakinja Poljičke republike. Malduk, poznati knez omiških gusara i Apach, priča vezana uz kanjon Cetine i snimanje legendarnog Winnetoua.

„Sve su to sitnice koje puno znače, a to će vam potvrditi omiški ugostitelji i turistički vodiči. Svima je drago čuti da postoji lokalno pivo, koje uz priču onda i probaju, a onda me najčešće guglaju i potraže ovdje u pivovari", kaže nam Tomislav kako onda paketi sa njegovom pivom redovno pune prtljažnike na kraju ljetovanja. „Najveći kompliment mi je kad me pohvale Nijemci ili Česi koji su poznati po tradiciji ispijanja piva", kazuje Tomo.

Izvozni uspjeh

Jedan od zadovoljnih kušača poželio je njegovo pivo uvesti u svoj restoran u Italiji. Suradnja je taman započela, prva paleta poslana, no situacija s koronom trenutno je stopirala daljnju suradnju. Tako je s obzirom na interes i potražnju odlučio ponovno sve staviti na kocku i preseliti u novi, veći prostor, kako bi malo modernizirao svoju proizvodnju i sebi olakšao život.

„Ja i supruga sve radimo sami. Ja kuham pivo, skupa punimo, ona etiketira i stavlja čepove, sve ručno, kao prava obiteljska manufaktura," smije se Tomislav i nada kako će u novoj pivovari s malo automatizacije suprugu poštedjeti tolikog posla. Cilj mu je uvesti samo još jednu vrstu piva, te tako ostati pri svojoj konstantnoj kvaliteti i poznatom okusu koji ne varira jer to je ipak njegov najveći adut.

U Hrvatskoj je, kako doznajemo od Krešimira Marića, predstavnika grupacije malih nezavisnih pivara, ljetos bilo registrirano devedesetak malih pivovara. Usporedbe radi, 2014. bilo ih je samo četiri, a najveći bum dogodio se 2018 i 2019. Ovakvom porastu zasigurno je pridonio turistički tj. gastronomski razvoj na kojem rade mnogi individualno kako bi se istakli u moru konkurencije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android