Ukupno 247 delegata prisustvovalo je zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH (ZAVNOBiH-a) u Mrkonjić Gradu, gdje je u noći s 25. na 26. novembar 1943. godine usvojena Rezolucija i upućen Proglas narodima BiH o "zbratimljenoj zajednici u kojoj se garantira ravnopravnost” svim njenim narodima.

"ZAVNOBiH je jasno dao da znanja da su se sastali predstavnici naroda koji se bore za slobodu i protiv fašizma, protiv onih koji su BiH pocijepali i narode posvađali. Ti ljudi koji su se sastali u Varcar Vakufu (danas Mrkonjić Grad) 25. novembra 1943. godine su imali jasnu ideju - ideju jedinstva Bosne i Hercegovine i njenog konačnog spasavanja od nastojanja srpskog i hrvatskog nacionalizma da je dijele”, kaže akademik Muhamed Filipović (88), koji je, prema vlastitim riječima, svjedočio i na neki način učestvovao u radu ZAVNOBiH-a.

"U tome su i uspjeli i u tome je najveći historijski, kulturni, moralni i politički značaj ZAVNOBiH-a i njegove Rezolucije”, naglašava Filipović, napominjući kako su u radu ZAVNOBiH-a učestvovali predstavnici "svih vjera i svih političkih opredjeljenja, lijeva krila i Hrvatske seljačke stranke i radikala i demokrata i Srpske seljačke stranke”.

ZAVNOBiH-om protiv ideja nacizma i nacionalizma

Akademik Filipović ne spori da je do podjela i tada dolazilo, ali samo unutar određenih političkih opcija "gdje su se pošteni i patriote izdvojili od onih koji su slijedili nacisističku logiku i nacionalističke ideje ustaštva i četništva”.

Nepunih 70 godina nakon ZAVNOBiH-a, nacionalističke ideje su zaživjele enormnom brzinom i snagom proizvodeći podjele, kulminirajući krvavim ratom. Odraz tih podjela i rata vidi se upravo u sjećanjima i obilježavanju godišnjice zasjedanja ZAVNOBiH-a, Dana državnosti BiH.

Dok se, u Sarajevu na primjer, praznik obilježava isticanjem državnih zastava, svečanim akademijama, školskim priredbama i slično, manifestacija takve vrste na teritorijama, gdje su Hrvati većina, baš i nema, a u Republici Srpskoj, ako se ovaj praznik i spominje, onda je to u negativnom kontekstu. O obilježavanju ili bilo kakvom praznikovanju nema niti govora.

Praznici za spinovanje

"U osnovi tog nesporazuma je percepcija kontinuiteta BiH kao države. Bošnjaci nastoje da dokažu da kontinuitet koji traje još od ZAVNOBiH-a, odnosno još od Drugog svjetskog rata, jeste jedan kontinuitet i da sam rat i Daytonski sporazum, u principu, nisu ništa drastično promijenili kada se govori o samoj državi”, kaže za Deutsche Welle Srđan Puhalo, socijalni psiholog i politički analitičar iz Banje Luke. S druge strane, pojašnjava on, "imate Srbe koji zastupaju potpuno drugačije viđenje sadašnje BiH, gdje kažu - ‘da, jeste BiH, ali ona je federacija dvije države koja je nastala 90. godina i mi priznajemo tu državu, a ne priznajemo 25. novembar”.

"Ono što je tu mnogo važnije je prosto ta instrumentalizacija praznika zarad dnevne politike. Ti praznici su postali nešto što je destruktivno za život u BiH, za samu BiH, za samu državu i ti praznici su postali alati u rukama političara da se s jedne strane pokaže kako su oni drugi ružni, prljavi i zli, a mi dobri i kako da se, s druge strane, permanentno proizvodi jedna kriza oko nečega što, u principu, ne bi trebalo da bude problem, gdje bi se u normalnoj i pristojnoj zemlji za 22 godine našao neki kompromis i riješio taj problem”, tvrdi Puhalo. Za razliku od "normalnih” zemalja, smatra on, u BiH se taj "problem njeguje, jer je dobar za dnevno-političke svrhe, odličan je za ono što je veoma važno, a to je spinovanje javnosti, da skrene pažnju sa nekih životnih problema, jer mi kontinuirano imamo proizvodnju krize na razne načine i oko raznih stvari, a ovo je samo jedna karika u tom lancu spinovanja”. Takva spinovanja, smatra Puhalo, političari u BiH vješto koriste kao jedno od oruđa koje ih održava na vlasti, dok se problemi nagomilavaju, "a niko ih ne rješava”.

Ignoriranje državnog

Hrvati u BiH Dan državnosti, prema riječima Tvrtka Milovića, novinara, politologa i političkog analitičara, skromno obilježavaju. "Zakonska obaveza o neradnom danu se uredno poštuje, ali kada je riječ o doživljaju tog dana na jedan praznični način, rekao bih da toga nema. Ako izuzmemo radost onih koji ne moraju raditi taj dan, a inače bi radili, onda ne možemo vidjeti da Hrvatima ovaj dan išta znači”, kaže Milović za Deutsche Welle. Dodaje da tog dana, za razliku od običaja u, na primjer Sarajevu, na područjima sa hrvatskom većinom nema manifestacija, obilježavanja, polaganja vijenaca, govora, skupova, čestitki, isticanja zastava... ničega. "U Hercegovini se čak osjeti određeni otpor prema spominjanju 25. studenog kao bitnog datuma, dok se među Hrvatima u Bosni on jednostavno ignorira”, tvrdi Milović.

Podcrtava da su ljudi općenito svjesni značenja tog datuma, te da "ne postoji niti jedan društveno politički relevantan pojedinac koji bi osporavao važnost samog događaja u Mrkonjić Gradu”, te da s te strane nema otpora obilježavanju Dana državnosti BiH. "Problem je druge vrste – Hrvati generalno ne osjećaju da su njihova prava u BiH zaštićena. Često se osjećaju obespravljeno, nesigurno i neravnopravno. Zbog tog osjećaja, realnog ili ne, ne obilježava se niti jedan dan važan za BiH. Kako Dan državnosti tako i Dan nezavisnosti (1. mart/ožujak), a ako hoćete, zato se ne navija ni za sportske reprezentacije BiH”, kaže Milović.

Povelja Kulina bana, pa ZAVNOBiH

Što se pak hrvatske političke elite tiče, Milović naglašava da hrvatski političari u BiH "nominalno ne ignoriraju Dan državnosti, odnosno ga prihvaćaju u onoj mjeri koliko Zakon nalaže, premda se vidi da je to vrlo skromno i bez ‘duše'”.

"Osobno vjerujem kada bi BiH riješila bar neka goruća pitanja Hrvata da bi se to vrlo brzo pozitivno osjetilo i na obilježavanjima državnih praznika”, zaključuje Milović.

Bez obzira na prihvaćanje ili neprihvaćanje, slavljenje, obilježavanje ili ignoriranje 25. novembra kao Dana državnosti BiH u njenim različitim dijelovima, akademik Muhamed Filipović naglašava kako je nemoguće zanijekati važnost zasijedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu i onoga što je time proisteklo - vraćanja suvereniteta BiH više od 450 godina nakon pada bosanskog kraljevstva pod Stjepanom Tomaševićem i različitih vladavina, od Turaka, preko Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije do Nezavisne Države Hrvatske. "Mi u ZAVNOBiH-u i u njegovoj Rezoluciji imamo jedan od najvažnijih dokumenata i događaja poslije Povelje Kulina bana”, zaključuje akademik Filipović.