Generacije rođene u Sarajevu nakon rata svjesne su značaja 1. marta i referenduma za nezavisnost BiH. Iako nisu doživjeli ratne užase, znaju kroz kakvu su patnju prošli njihovi sugrađani boreći se da sačuvaju ono što su 1. marta 1992. godine stekli demokratskim putem – pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini. Znaju i da bi život u nezavisnoj BiH mogao biti mnogo bolji, ali dok su jedni spremni tome i konkretno doprinijeti, drugima je ova zemlja stanica na putu u neku bolju budućnost.

Pročitajte i: I dalje slavi samo pola BiH

Lejla Buturović smatra da je referendum za nezavisnost BiH bio „neizbježan" s obzirom na okolnosti u vrijeme raspada bivše SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). „Svakako da je 1. mart veoma važan datum za BiH i na neki način potvrda njene državnosti i opstanka kroz dugu historiju. Ratna dešavanja koja su uslijedila nakon proglašenja nezavisnosti itekako su narušila progres naše države, a posljedice se osjete i danas. Međutim,  kao neko ko nije iskusio rat, smatram da nisam relevantna da o tome govorim i da se mi mladi općenito ne trebamo mnogo osvrtati na taj period, već se radom i zalaganjem trebamo truditi da ojačamo našu BiH. Nažalost, svjedoci smo da 1. mart nije priznat od strane svih građana ove zemlje što smatram apsurdnim. Nacionalizam koji je evidentan u našoj državi nipošto se ne smije miješati sa patriotizmom, odnosno ljubavlju prema domovini. Budućnost naše zemlje nije upitna, ali s obzirom na trenutno stanje u državi, nezaposlenost i odlazak ljudi, posebno mladih i stručnih kadrova, ne možemo očekivati veći progres u nekoj bližoj budućnosti“, kaže Lejla Buturović.

Dan nezavisnosti, neradni dan i... ništa više?

Za Adnana Hadžialića, također mladog srednjoškolca, 1. mart Dan nezavisnosti je „jedan od najbitnijih datuma“ u historiji BiH. „Tada su se građani opredijelili za suverenu i nezavisnu Republiku BiH. Nezavisnost i suverenitet naše države plaćeni su životima hiljada boraca Armije Republike BiH. Ta je žrtva ugrađena u temelje naše zemlje i zato osjećamo odgovornost i obavezu da 1. mart baštinimo i obilježavamo ističući državne simbole i uz druge počasti. U historijskom kontekstu, nezavisnost BiH je nastavak hiljadugodišnjeg kontinuiteta državnosti naše zemlje. Nezavisnost BiH obnovljena je na referendumu 1992. godine, a potom uz velike žrtve i odbranjena“, ističe Hadžialić.

Pročitajte još i: Junker na balkanskoj turneji

I sarajevska srednjoškolka Nejla Kulović smatra da je referendum za nezavisnost BiH poseban i važan događaj za zemlju „vječno razapetu“ između Beograda i Zagreba. „Gledano iz perspektive mlađe generacije kojoj i sama pripadam, odnos prema značaju 1. marta i referenduma iz godine u godinu jenjava. Taj dan znamo kao Dan nezavisnosti, kao neradni dan i ništa više. Ovaj se praznik 'obilježava' samo u jednom dijelu BiH, dok ga drugi dio uopće ne priznaje", ističe naša sagovornica podsjećajući na separatizme unutar BiH. „Onako kako ja to vidim, BiH nije nezavisna, osim na papiru. Svoju pravu nezavisnost imala je u srednjem vijeku, ali je od tada uvijek bila pod tuđom vlasti, a i danas je pod pritiskom susjednih zemalja. Što se tiče patriotizma, njega u BiH ima u raznim pojavnim oblicima. Patriotizma ima i u izopačenom obliku zbog čega o tome generalno ne mogu pozitivno govoriti. Bojim se da u ovoj državi nema budućnosti bez velikih promjena na svim poljima. U kolikoj je krizi opstanak mladih u ovoj zemlji svjedoči i izreka 'ko zadnji ode neka ugasi svjetlo'", kaže Nejla Kulović.

„BiH je naša domovina i druge nemamo"

Studentica prve godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu Lamija Gluhović sa više optimizma gleda na budućnost BiH i, kako kaže, rado govori o „velikom bosanskohercegovačkom prazniku“ Danu nezavisnosti. „Rođena sam nakon referenduma za nezavisnost i detalje o tome i događajima koji su uslijedili znam iz medija, udžbenika i priča starijih članova porodice i okruženja. Mi mladi znamo da je BiH država u tranziciji što mnogo utiče na razvoj njenog drušva". kaže Lamija.

Ona ističe da je trenutna situacija u BiH veoma komplicirana i zbog velikog broja različitih političkih djelovanja na ovako malom prostoru. „Zbog toga se često  susrećemo sa fenomenom odlaska mladih, obrazovanih i vrijednih ljudi. Mladi u BiH ne mogu podnijeti određene političke ideje i pritiske, te potragu za sigurnošću i boljom budućnosti nastavljaju van svoje domovine. Moji stavovi po pitanju odlaska iz države se razlikuju od stavova nekih mojih vršnjaka. Ja se školujem u svojoj domovini, ne planiram odlazak i kanim se hrabro i istrajno boriti za bolji i sretniji život budućih generacija. Sigurna sam da se situacija u našoj domovini može popraviti ulaganjem u mlade i vrijedne ljude koji su budućnost BiH, te da bi primarni cilj ovog društva trebao biti da zadrži takve ljude. BiH je naša domovina i druge nemamo“, kaže Lamija Gluhović.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android