Sjedište broj 4. u drugom redu putničkog vagona, Pilar Manjon nikada neće zaboraviti. Ona je sjedila samo par koraka udaljena od ubice svoga sina. Danas će se ona posljednji put pojaviti u sudnici, kako bi čula presudu:

«Sada se treba izreći kazna za 28 optuženih, kazna koja se jednostavno zasniva na izjavama svjedoka, eksperata i rezultatima istrage.»

Ništa nije bilo jednostavno u ovom mamutskom procesu. Moralo se pregledati više od 90.000 stranica dokaznog materijala, saslušati na stotine svjedoka i eksperata. U danima kada se rasprava vodila o eksplozivu, koji je upotrijebljen u napadima, proces je ličio na predavanja iz hemije.

Nijedan od osumnjičenih nije priznao da je učestvovao u napadima. Čak su poricali da se sa snimljenih traka čuje njihov glas i razgovori, koje su vodili. Pa ipak, po mišljenju glavnog tužitelja Javiera Zaragoze, dovoljno je materijala da se optuženi primjereno kazne:

«Ovo su dokazi a ne špekulacije i oni će dovesti do izricanja jasne presude.»

Za dvojicu optuženih, koji su podmetnuli bombe kao i za nabavljače eksploziva špansko državno tužilaštvo traži 40.000 godina zatvora. Optuženi ne samo da su sve poricali, već su pokušali da karikiraju i ismiju cijeli proces. Tako je jedan od njih, na pitanje da li se osjeća krivim odgovorio:

«Osjećam se super-nedužnim»

Riječ «Super» možete sebi uštedjeti, reagirao je sudija Javier Gomez Bermudez. Svojim autoritetom on je ugušio svaki pokušaj odbrane da svjedoka napravi nesigurnim.

Proces u Španiji ima veliki politički značaj, jer je koštao ostavke tadašnju konzervativnu vladu. Svaka minuta suđenja prenošena je putem televizije i interneta, javnosti su putem DVD-a bili dostupni svi akti. Tkz. mamutski proces biće okončan mamutskim kaznama. Ali jasna linija nikada neće biti podvučena, smatra 19-godišnji Antonio Utrera, čija je jedna strana tijela, nakon atentata, ostala paralizovana:

«Volio bih da se na dan presude izbriše ono što se desilo. Ali zaboraviti na 192-oje mrtvih, čini mi se previše egoistično.»

Marc Koch