Aja Abo Daher je upravo završila gimnaziju. Krajem juna, poslije maturskih ispita, željela je da to proslavi sa prijateljima u Niborgu u Danskoj. Ali jednog vikenda u aprilu dobila je imejl od vlasti: „Vaša boravišna dozvola neće biti produžena".

„Bila sam tužna, osjećala sam se čudno, kao da mi je sve u Danskoj oduzeto", kaže dvadesetogodišnjakinja. I njeni roditelji su dobili istu poruku - kao i mnoge druge sirijske izbjeglice sa područja Damaske.

Od ljeta 2020. otkako su nadležne danske vlasti sirijsku prijestonicu ponovo klasifikovale kao bezbjednu, dozvole boravka za nekoliko stotina Sirijaca iz ovog regiona - su ukinute ili nisu obnovljene.

„Iako rat nije ni završen ni zaboravljen, danske vlasti vjeruju da su uslovi u Damasku toliko dobri da se sada mogu tamo poslati sirijske izbjeglice", objašnjava Šarlote Slente, generalna sekretarka Danske pomoći za izbjeglice (DRC). Danska je jedina u Evropi koja to tako vidi.

Slente smatra da je odluka neodgovorna, a sirijske izbjeglice pod „rizikom od ozbiljnih napada i progona" u njihovoj domovini.

„Činjenica da u Damasku nema borbi ne čini grad sigurnim mjestom za povratak izbjeglica."

Za amabasadu nije bezbjedno, a za povratnike jeste?

Danska izbjeglička politika izazvala je nerazumijevanje ne samo među organizacijama za zaštitu ljudskih prava kao što su DRC ili Amnesti Internešenal.

Protestuju i ljevičarske stranke u parlamentu, sa kojima manjiska vlada socijaldemokrata oko premijerke Mete Frederiksen sarađuje u mnogim oblastima.

„Bezosjećajna i besmislena" tako odluku naziva portparol politike integracije ljevičarske liberalne stranke Radikal Venstre Kristijan Hegard, a na fejsbuku piše:

„Kako Danska može da vidi Siriju kao bezbjednu zemlju? Danska je tamo zatvorila svoju ambasadu zbog nesigurne situacije".

Argument ljevičarskih partija glasi: pošto Danska ne sarađuje sa režimom Bašara al-Asada, deportacije se ionako ne mogu sprovesti. Zbog toga Sirijci koji više nemaju dozvolu boravka i odu dobrovoljno, završavaju u nekom od „centara za odlazak iz Danske".

„Tamo mogu da budu godinama i da polude dok čekaju da se situacija u Siriji promijeni", kaže političar Hegard i zahtjeva: „Pustite ih da rade i da se školuju. To je mnogo korisnije za Dansku."

Đaci i rektor uz Aju, ministar neumoljiv

Gimnazijalci u ​​školi Niborgu koju je pohađala Aja Abo Daher, apelovali su u otvorenom pismu na ministra za integraciju Matiasa Tesfajea da ne deportuje djevojku koja tečno govori danski jezik. Međutim, on vjeruje procjeni vlasti i neće praviti izuzetak samo zato što se neko pojavio na televiziji, rekao je ministar danskim medijima.

Rektor Henrik Vestergard Stokholm brzo se uključio u borbu za svoju učenicu koji je u Aji Abo vidi djevojku sa jasnim ciljevima „žednu znanja i vrijednu".

On smatra da će ona biti u opasnosti ako se vrati u Siriju. Je, njena dva brata pobjegla su u Dansku godinu dana prije ostatka porodice - trebalo da budu regrutovani u Asadovu vojsku. Budući da uživaju viši status zaštite, njima trenutno ne prijeti protjerivanje.

„Aju su sve vrijeme u Siriji pitali gdje su joj braća", kaže Henrik Vestergaard Stokholm. „Kada su dijeljene namirnice, njoj i njenim roditeljima rečeno je da će dobiti tek kad se braća vrate. Aja je takođe učestvovala u demonstracijama."

„Protjerivanje bi ponovo razdvojilo našu porodicu nakon što smo ovdje izgradili zajednički život", kaže Aja Abo Daher. Ona neće da se vrati u Damask:

„Odatle sam, ali za mene tamo više nije sigurno. Kako mogu da me vrate tamo gdje znaju da je opasno za mene?"

Dogovor prethodnih i sadašanjih vlasti

Ova generalna linija u politici prema strancima, brže protjerivanje izbjeglica, zasniva se na promjeni zakona iz 2019. Socijaldemokrate, zajedno sa desničarskim populistima, složile su sa planovima prethodne vlade da se boravišne dozvole izdaju samo na ograničen period. Čim to dozvoli situacija u zemljama porijekla izbjeglica - dozvole boravka treba da im se ukinu ili više ne produžavaju.

Dugoročni cilj danske premijerke Mete Frederiksen, koja je ljevičarska u svojoj socijalnoj politici, ali sasvim desno kada se radi o migraciji i azilu, jeste da potražioci azila više uopšte ne ulaze u Dansku.

Izbjeglicama koje dobrovoljno napuštaju zemlja nudi se finansijska podrška. Vlada konsekvetno radi na tome da odvrati izbjeglice da traže zaštitu u Danskoj - i uz pomoć oštre retorike.

Strah od deportacije, sud i nada

U Aja Abo Daher je strah od deportacije pomiješan je sa nadom da će na ljeto moći bar da proslavi maturu.

„Zaista želim da završim školu, jer sanjam da postanem stomatolog", kaže ona.

Protiv deportacije je podnijela tužbu.

„Do presude može da prođe nekoliko mjeseci. Nadam se da će ona u junu moći da proslavi maturu", kaže rektor Henrik Vestergaard Stokholm.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu