"Selam Aleikum,” pozdravio sam gospodina na kasi na ulazu u Veliku džamiju u središnjem kineskom gradu Xian. "Aleikum selam!”, odgovorio je na arapskom. "Vi ste musliman. Ulaz je slobodan!", rekao je i pozvao me unutra.

Ne, nisam musliman. Htio sam posjetiti staru džamiju. Ona je sada turistička atrakcija u bivšoj prijestolnici Kine, poznatoj kao Chang'an, Vječni mir. Nemuslimani plaćaju ulaznicu u protuvrijednosti od pet eura. U Xianu je to visoka cijena za ulaznicu.

Gospodin na blagajni i dalje je oduševljen zbog načina na koji sam ga pozdravio. Očito ga ostali domaći turisti pozdravljaju samo na kineskom. Sa zahvalnošću sam prihvatio njegovu ponudu.

Prva džamija u 7. stoljeću

Xian je posljednja tačka drevnog Puta svile. Od 7. stoljeća – tokom vladavine dinastije Tang – dolazi do intenzivne međunarodne razmjene. Vladar Tang zadužio je carskog redovnika hodočasnika Xuanzanga da donese mahajanske budističke tekstove iz Indije u Kinu i prevede ih sa sanskrta na kineski. Budizam je, kao i islam, uvezen u ovu zemlju. 

Prvi duhovnici islamske vjere stigli su u Kinu morskim putem. Sa'd ibn Abi Waqqas, pratilac poslanika Muhameda, susreo se s carem Tangom 651. godine. Islamski general je tada dobio carsku koncesiju od kineskog političkog vladara da izgradi prvu džamiju u Kini. 

Navodno je velika džamija u Xianu izgrađena otprilike u to vrijeme, nedaleko od carske rezidencije. Arapski trgovci također su došli u kinesku prijestolnicu sa Zapada preko središnje Azije kojom dominiraju muslimani. Sa sobom su donijeli luksuznu robu i strane ideje. Danas se džamija nalazi na bazaru usred muslimanske četvrti.

Islam da, ali kontrolirano

Ali džamija u Xianu je drugačija. Već vizualno razlikuje se od islamske arhitekture. Na primjer, minaret je dizajniran poput pagode. Molitvena dvorana također slijedi tradicionalni kineski stil. Prisilna izmjena u gradnji džamija očit je dokaz da je vjerska sloboda masovno ograničava u Kini. Sloboda vjeroispovijesti zagarantirana je člankom 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, koja je obvezujuća norma prema međunarodnom pravu za Narodnu Republiku Kinu.

Zahtjev za prilagođavanjem uvijek je bio politički zahtjev u povijesnoj Kini. Široko rasprostranjena izreka kaže da se devet od deset Huija preziva "Ma". Prezime je uobičajeno u Kini i seže do poslanika Muhameda. Za prvog cara dinastije Ming Zhu Yuanzhanga (1328.-1398.) prezime Mu Han Mu De (Muhamad) nije bilo dovoljno kinesko. On je odredih da ljudi drugih vjera moraju prihvatiti kinesko prezime, stupiti u brak sa lokalcima i odreći se vlastite tradicionalne nošnje. Tako su Huisi morali skratiti svoja prezimena i povinovati se carskoj vlasti. 

Oni na vlasti kontroliraju religiju

U Kini trenutno živi oko 17 miliona muslimana, prema podacima Washingtonskog istraživačkog centra Pew Research. Većina njih su šijiti. Podijeljeni su u deset državno priznatih etničkih skupina. Najveće od njih su Hui i Ujguri, svaka s gotovo osam miliona vjernika.

Poput kršćanskih crkava, muslimanima u Kini nije dopušteno održavati izravan kontakt sa stranim zemljama. "Samo 'patriotske' vjerske udruge smiju legalno djelovati unutar svojih hramova, crkava, džamija i registriranih sastajališta prema detaljnim administrativnim propisima. Da bi to učinile, moraju se prilagoditi socijalističkoj državi", piše Savezna agencija za političko obrazovanje. 

Britanske dnevne novine The Guardian izvijestile su da je u februaru posljednja velika džamija u Kini koja je još uvijek zadržala obilježja u arapskom stilu izgubila svoje kupole. Minareti džamije u Shadianu u jugozapadnoj pokrajini Yunnan također su radikalno promijenjeni u kineski arhitektonski stil.

"U kineskoj povijesti bilo je mnogo careva i državnika koji su se fokusirali na kontrolu i vladanje narodom. Zato su sve religije stavili pod državni nadzor", kaže povjesničar i filozof Qin Guoshang. "Oni su poduzimali mjere kako bi oslabili utjecaj božanske moći suzbijanjem heretičkih ideja i vjerovanja, uvođenjem religija pod državnom kontrolom i ograničavanjem vjerskih aktivnosti", kaže on. On dodaje da stvari danas u Kini nisu drugačije. 

Prilagođavanje Huija, sistemsko obeshrabrivanje Ujgura

Moraš vjerovati u ono što država dopušta. To važi za Huije koje susrećem u Xianu. Zbog svoje vjere oni se ubrajaju u jednu od 56 samostalnih nacionalnosti u Kini, ali se bitno ne razlikuju od većine kineskog stanovništva, Han Kineza. Njihova vjera kao faktor identiteta ne vodi do isključivanja, već do pretežno prijateljskog odnosa s Hanovima, napisala je Frauke Drewes, koja je istraživala islam u Kini na njemačkom Sveučilištu u Münsteru do 2015. godine. "Može se pretpostaviti da su Hui vrlo bliski Han većini, bliži nego vjernicima iste vjere drugih nacionalnosti."

Druga velika grupa muslimana, Ujguri, podvrgnuta je "sistemskom ponižavanju, kažnjavanju i mučenju”, izvještava Amnesty International. Vlada u Pekingu je uspostavila takozvane centre za strukovnu obuku u autonomnoj regiji Xinjiang, gdje živi većina Ujgura, i rekla je da će omogućiti muslimanskoj manjini pristup učenju zanata. Oni su naučili kinesku i komunističku ideologiju u tim objektima, koji međunarodno slove kao logori za interniranje. Organizacije za ljudska prava kritizirale su to kao pokušaj brisanja vjerskog identiteta. Regionalna vlada Xinjianga izvijestila je 2019. da su svi "studenti strukovnih studija" sada "diplomirali" i time otpušteni.

"Međutim, to ne znači kraj ugnjetavanja Ujgura", piše sinolog Björn Alpermann sa Sveučilišta u Würzburgu za njemačku Centralu za političko obrazovanje. U Xinjiangu, međutim, piše on, centralna vlada i dalje teži "asimilaciji manjinskih etničkih skupina i provodi kulturni genocid". Represije su, navodi dalje, danas nevidljive. "Blokade na cestama zamijenjene su nadzornim kamerama. Cilj je i dalje prilagoditi manjinske etničke skupine Han Kinezima i kontrolirati ih u svim područjima života." Prema posljednjem popisu stanovništva, 11,6 milijuna Ujgura sada živi u Xinjiangu s gotovo 11 milijuna Han Kineza.

"Dekodiranje Kine" serijal je DW-a koji kritički klasificira kineska stajališta i argumente o aktualnim međunarodnim pitanjima iz njemačke i europske perspektive.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu