Na samitu EU u Briselu su šefovi država i vlada EU signalizirali da ne žele prekinuti odnose sa Turskom. I opcija o učlanjenju Turske u EU bi se trebala zadržati. Kako Vi ocjenjujete poziciju EU u odnosu na Tursku?

Alexandra Stiglmayer: Vijeće EU, dakle članice EU, imaju različite pozicije oko Turske. Jako je teško naći konsenzus. Vijeće je, kako kaže kancelarka Angela Merkel, odlučilo da zamoli Komisiju da smanji Turskoj finansijsku pomoć iz predpristupnih fondova. Ekonomski to neće biti od nekog većeg značaja. To je prije svega izraz nezadovoljstva EU sa Turskom i Tursku to neće previše zaboljeti. Ona ne zavisi od te pomoći. To bi na kraju čak moglo poslužiti kao municija za Erdoganove verbalne napade protiv EU. No, sasvim sigurno to neće dovesti do političkih promjena u Turskoj. No, to je ipak jedan važan signal.

Da li bi nakon signala mogle uslijediti sankcije?

Ekonomskim sankcijama bi EU mogla naštetiti kako sebi tako i mnogim preduzećima a svakako i turskom stanovništvu. Naravno da bi se pregovori o učlanjenju sa Turskom mogli prekinuti. Ali to bi bila velika greška, jer se oni ne bi mogli tako lako ponovo uspostaviti. Dio Kipra koji je u EU se u međuvremenu jako pozicionirao protiv Turske. To će tako i ostati, sve dok se konflikt ne riješi. Čak i kada bi Turska za nekoliko godina ponovo bila demokratska i reformski orjentisana zemlja, Kipar bi  glasao protiv ponovne uspostave pregovora za učlanjenje u EU. Kada bi sada prekinuli pregovore sa Turskom, njih u narednih 10 do 20 godina više ne bi ni bilo. To je ono, čega se pribojavaju mnoge zemlje, članice.

Zašto?

Postoji više razloga. Sa Turskom postoji Sporazum o izbjeglicama, kojim se jako smanjio broj izbjeglica, koji  preko Turske uspijeva doći u EU. Turska je za EU peti po veličini trgovinski partner. Iz EU dolazi preko polovine stranih investicija u Tursku, bilo je godina kada je taj procenat iznosio 70 posto. Pored toga puno je Turaka, koji žive u zemljama EU. Pored toga, Turska nam je potrebna u suzbijanju terorizma. Ona igra važnu ulogu kada je u pitanju odbrana i sigurnost. Sve to članice EU ne žele da stave na kocku. Nadaju se i da će se Turska jednoga dana - možda sa novom vladom, ponovo vratiti na kursu ka Evropskoj uniji.

Da li EU ima mogućnosti da izvrši pritisak na Tursku? 

Momentalno, EU nema mnogo opcija. Ona ne može puno više uraditi od saradnje sa Turskom tamo gdje je ona moguća i tamo gdje nema problema  kao što je sporazum o izbjeglicama. Bilo bi važno i obnoviti i proširiti carinsku uniju. To bi dovelo do više trgovine na obje strane. Ali Njemačka se trenutno tome protivi.

Turska skoro da više nikako ne pušta izbjeglice da preko Sredozemnog mora dolaze u EU. Kakvu ulogu ova tema igra u drugim zemljama? 

To je važno za cijelu EU. Naravno da je Njemačka primila najveći broj izbjeglica koji je došao preko te rute, ali mnoge su otišle u Švedsku, Dansku, Nizozemsku, Austriju. Ali izbjeglice su dolazile i preko Grčke, Zapadnog Balkana, Slovenije i Austrije. Bugarska je stajala sa strane ali sada se plaši da ne bude na udaru novog talasa izbjeglica. Naravno da i druge zemlje EU po tom pitanju žele pokazati solidarnost. Sada sve zavisi od toga da se pronađu tri milijarde eura za izbjeglice u Turskoj, što je dio sporazuma. Nadam se da će taj novac biti pronađen. Turska bi trebala dobiti dva puta po tri milijarde. Novac je popravio položaj izbjeglica. Tako stotine hiljada sirijske djece-izbjeglica ponovo idu u škole, što prije dvije godine nije bio slučaj. Stoga se mora pokazati solidarnost prema Turskoj koja zbrinjava milione sirijskih izbjeglica.

Da se još jednom vratimo temi izbjeglica. Ako EU bude suzdržana u reakciji prema Turskoj, znači li to da se Erdoganov kurs ipak isplatio? 

Trenutno se diskutuje o pomoći Turskoj iz predpristupnih fondova. Ta pomoć se ne bi mogla samo smanjiti već i preusmjeriti u pravcu podrške civilnog društva. Tako bi se neovisnim medijskim organizacijama moglo dostaviti više novca. Ili bi se mogle uvesti vizne olakšice za poslovne ljude, studente, aktiviste za ljudska prava. Tako bi EU mogla pokazati na čijoj je strani. Direktne sankcije bi bile kontraproduktivne. Osim toga, dijelovi stanovništva priželjkuju vraćanje demokratiji i kursu evropskih integracija. Njih je mnogo više nego što se usuđuju da kažu. Stoga su evropske nade usmjerene ka razvoju situacije u ovom pravcu. Mnogo turskih građana se boji da to kaže zbog čistki koje su trenutno u toku. Ali mislim da će se Turska, pod novim vođstvom, lako naći načina da se vrati na pravi putu.  

Alexandra Stiglmayer je suosnivačica Think-Thank organizacije European Stability Iniaitve (ESI). Tamo radi u prvoj liniji na pitanjima koja se tiču Balkana, Turske i Azerbejdžana.

Razgovor vodio: Kersten Knipp