Roman «Kako vojnik popravlja gramofon» je na Njemačkom govornom području prvorazredna književna senzacija. Nakon nekoliko uvaženih književnih nagrada, koje je Stanišić dobio u proteklih par godina usljedilo je obznanjivanje, kako se nalazi u najužem krugu za najugledniju njemačku književnu nagradu «Deutscher Buchprais». Sve ovo, možda i nebi bilo tako zanimljivo da se ne radi o vrlo mladom piscu, koji je njemački jezik počeo učiti tek kada je usljed rata u Bosni i Hercegovini, kao četrnaestogodišnjak izbjegao u Njemačku.

Ovdašnju publiku oduševljava stil ovog pisca te njegovo duhovito poigravanje njemačkim jezikom, na kojem mu mogu pozavidjeti i mnogo stariji pisci koji njemački govore kao maternji jezik.

Brojna publika u kelnskom književnom prostoru «Literaturhaus» nije krila oduševljenje, ne samo ovim romanom, nego i cjelokupnim Stanišićevim nastupom.

«On govori perfektan njemački jezik, ima veliku fantaziju, i što je najbolje kada je riječ o ratu nije svalio krivnju ni na koga, nego je rekao da svi moramo jedni drugima oprostiti.», rekao je jedan od predstavnika starije publike, dok je jedna djevojka neposredno nakon promocije izjavila:

«Ja nemam nikakvih veza sa balkanskim zemljama, niti sam prije čitanja ovog romana nešto posebno o njima znala. Sjajno je što se kroz roman meže nešto naučiti o načinu života na tom prostoru.»

Potpisivajući knjige svojim čitaocima, Stanišić je priznao kako osjeća veliko zadovoljstvo pri susretu sa publikom.

«Najdraže mi je što upoznajem ljude sa naših prostora koji su preko knjige došli do mene. Oni meni pričaju svoje priče.»

Roman «Kako vojnik popravlja gramofon» predstavlja priču koja kroz tragikomične elemente vodi čitaoca u svijet višegradskog dječaka Aleksandra. Surov rat dolazi u njegov grad i ruši svijet koji je do tada poznavao. Višegrad je rodni grad Saše Stanišića i jasno je da ovaj roman dobrim djelom zasnovan na njegovom vlastitom iskustvu.

«Čim ulazimo u detalje stvari više nisu moj život. Čitava Aleksandrova familija je potpuno izmišljena i uopšte ne odgovara mojim članovima familije, dok su događaji u Višegradu zasnovani na nekim starim pričama, ali sve je to fikcija»

Nakon što je mladi BH književnik pročitao nekoliko odlomaka iz romana, moderator promocije je svog gosta upitao o njegovom odnosu prema Bosni i Hercegovini. Stanišić je odgovorio kako se u ovoj zemlji danas osjeća kao stranac.

« Ja se sjećam stvari i mirisa, ljudi, situacija ali kada sam dola ja znam da je to moje, ali me to odbija. Više tu nema ljudi koji su moji, nema moje raje. Trenutno nema ni lijepih događaja u tom malom gradu Višegradu. Tako da se osjećam kao stranac na sopstvenom tlu.»

Tokom književne večeri ovaj pisac je takođe rekao da on svoju odgovornost prema Bosni i Hercegovini pokazuje pisanjem, te da se to u njegovom djelu može vidjeti. Prevod romana će u naredne dvije godine biti objavljen u izdanju sarajevske izdavačke kuće Bajbuk. Stanišić je šaljivo dodao da neće učestvovati u prevođenju jer Naš ne poznaje dovoljno dobro da bi mogao prevesti jedno književno djelo.