Još prije koji mjesec je Danijel Horvat vozio međunarodne autobuske linije, od Zagreba pa kuda god treba, najčešće do Frankfurta. Za volanom je sjedeo i po dvadeset sati bez pauze, godišnji odmor je bio naučna fantastika, a plata – minimalac plus dnevnice. „Od onih sam koji će reći da je novac najmanji problem. Problem je sve drugo kod nas. Ako hoćeš da radiš i zaradiš dobre novce, ne možeš imati život. Ne poštuju se propisi i zakoni."

„Onog trenutka kad sam odlučio da dignem ruke od svega kod nas, kad sam vidio da tamo nema smisla, a da mogu bolje i više, počeo sam na ovim grupama na Fejsbuku da oglašavam da tražim posao", priča ovaj 29-godišnjak za DW. „Sve što sam saznao o odlasku u Njemačku je preko te društvene mreže."

Zašto se A.K. iz Njemačke ponovo vratio u Tuzlu

Ove grupe se zovu „POSAO U NEMACKOJ – POMOC – INFORMACIJE", „Idemo u Njemačku – narodna grupa", „POSAO I STAN U NJEMAČKOJ" i imaju do 50.000 članova. Princip je jednostavan – svaki član grupe može da pita ili odgovori na ono što drugi pitaju, a ima veze mahom sa zapošljavanjem, studiranjem, sređivanjem papira ili pikanterijama svakodnevnog života u Njemačkoj.

To je mjesto susreta ljudi koji očajnički žele da napuste prostor bivše Jugoslavije i onih koji su u tome već uspjeli. Administratori grupa upozoravaju da se uzdrži od bilo kakvog vrijeđanja, pogotovo na nacionalnoj osnovi. Tako, dok ispod videa na Jutjubu ili tekstova na portalu index.hr traju neprekidni ratovi anonimnih komentatora u kojima se prijeti novim srebrenicama, olujama i ćele-kulama, ove grupe na Fejsbuku (FB) postaju oaze normalne komunikacije. „Ovdje smo svi sa istom mukom koja nas je natjerala, zato budimo složni i pomozimo jedni drugima za bolje sutra", piše osnivač jedne od grupa.

„Još dva mjesta fraj"

Svakakvih bisera se tu nađe. Recimo, traži se „ženska osoba do 35 godina sa EU papirima" da radi za šankom u jednom baru u Rozenhajmu. Obavezno znanje „našeg jezika", njemački ne mora. Plata do 1.500 evra neto. Nije bordel, sigurno, piše navodni vlasnik bara. Zašto traži samo mlade žene? „Zato što mi ne trebaju babe za šankom u baru gdje je većina posjetilaca između 25 i 40 godina. Hvala vam na razumjevanju, pametnjakovići."

Drugi korisnik nudi kurseve za njegovatelje starih lica, jedna djevojka iz Zrenjanina pita kako se spaja porodica ako jedan supružnik radi u Njemačkoj, čovjek iz Jagodine se nudi kao radna snaga, kaže „radio sam u vešeraju na valjku i pakovanju odjela, volim da bude sve uredno i čisto", jedna pita koliki je otkazni rok u Njemačkoj, traže se tesari, zidari i armirači, satnica navodno odličnih 11 evra neto, tu je i broj telefona, profil „Prevoz Putnika" kaže da za osmi januar imaju „još dva mjesta fraj" od Slavonije do Njemačke…

Pročitajte i ovo: Novi gastarbajteri u Njemačku dolaze sa Zapadnog Balkana

Danijel Horvat je u toj kakofoniji svega i svačega ipak imao sreće. „Jedan čovjek – koji mi je sada kolega – je ponudio da se javim u firmu gdje on radi, da je sve stabilno i sigurno. To sam i učinio. Ali uvijek kada nešto dogovaram ili tražim preko FB dobro provjerim profil i prosudim da li je lažan ili se radi o pravoj ponudi", kaže dalje Horvat. „Svašta ljudi tamo pišu, često se nasmijem i nikada mi neće biti jasno kako naši ljudi nasjednu na neke fore. Kad oglas za posao izgleda nerealno ili profil onoga ko objavljuje nema ranije objave – ne znam zašto se ljudi na to obaziru."

I eto sada Danijela za volanom autobusa prigradskih linija 85 i 86 koji voze kroz idilične hesenske varoši sa komplikovanim imenima: niz Majnu se ređaju Obersthauzen, Zelingenštat, Majnhauzen… plata je pristojna, kaže, hrana jeftinija nego u Zagrebu, odmor i slobodni dani svetinja. „Potpuno druga priča", dodaje Horvat.

Balkanci varaju Balkance

Fejsbuk kao Eldorado za nalaženje posla? Tu ipak treba biti oprezan. Više sagovornika DW upozorava da na istim grupama vršljaju prevaranti. Postave lažne oglase za posao, a kada neko zagrize, prelaze na slanje direktnih poruka preko FB ili telefona. Obećavaju kule i gradove, sve, samo ako očajnik u potrazi za poslom uplati koju stotinu evra za autobusku ili avionsku kartu, možda za sređivanje dokumentacije… ko na to padne, može da se oprosti od svog novca.

„Prateći sve grupe i komentare, nisam još naišao da je neko prevaren od njemačkog poslodavca – varaju samo Balkanci", kaže za DW Hasan Sejdić, i sam sa velikim iskustvom rada „preko grane". Sejdić je postao poznat u Sarajevu i šire kao koordinator Udruženja nezaposlenih koje je organizovalo i brojne proteste. Trenutno ga najviše muči što se na termine za radne vize u ambasadama u BiH čeka mjesecima, a bolje nije ni u Srbiji.

Njegovateljica iz BiH u Njemačkoj: “Dobro je, ali nije lako”

One koji traže posao upozorava na ljude koji zahtjevaju da se neka suma uplati unaprijed. „Uvijek kažem: ne uplaćujte nikom ništa! Prava posrednička agencija uzima proviziju od poslodavca." Ima slučajeva da se prevoz naplati i zaista organizuje – ali da radnici završe u nekoj nedođiji čekajući na nepostojećeg poslodavca. Ili da prevaranti odvuku ljude na „probni rad" za koji tobože nije potrebna viza – a na kraju rade na crno, pa još i neplaćeno.

Nemanja Panić, programer iz Novog Sada, nije se uzdao u društvene mreže i rekla-kazala već je, tada sa skromnim znanjem njemačkog, pratio zvanične sajtove iz Njemačke i tekstove DW o ovoj temi. „Gledao sam doduše neke naše forume i hrvatske, ali tamo ljudi pišu gomilu neistinitih informacija, pogotovo oko visine plata, uslova… pretjeruje se. Ima onih sa predrasudama o Nijemcima, a ima onih koji naglašavaju samo pozitivne stvari."

Čitati zvanične izvore

Panić je već nekoliko godina u Berlinu odakle je počeo da piše veoma čitam blog „Dva kofera u Berlinu" koji je za mnoge postao izvor informisanja o životu i prije svega birokratskim preprekama u Njemačkoj. Daleko najčitaniji tekst mu je o tome kako dobiti radne vize – pročitalo ga je preko 40.000 ljudi. Očito je da mnogi traže informacije gdje stignu, a Panić je zadobio povjerenje tako što piše provjerene stvari i poziva se na zvanične izvore. Zašto su mnogi spremni da povjeruju u razne dezinformacije i nasjednu na prevare? „Očaj igra popriličnu ulogu, nažalost", kaže Panić za DW.

„Primijetio sam da ljudi po internetu pišu recimo da su plate četiri, pet ili šest hiljada evra, ali ne spomenu da je to bruto iznos (smijeh)", priča o tome na šta se nailazi. „Jeste to dobra plata, čak i ako je bruto, ali ipak… Ima onih koji kukaju da im država 'uzme' 40 posto. Pitam se: ljudi, da li ste normalni, jeste li ikad čuli za doprinose? Nivo doprinosa je zapravo sličan kao u Srbiji."

Saznajte "Zašto ljudi odlaze iz Srbije?"

Kako koristiti FB, a ne postati plijen prevaranata? U njemačkoj ambasadi u Beogradu nisu od velike pomoći. Na upit DW odgovaraju samo da se građani o uslovima zapošljavanja u Njemačkoj mogu informisati preko njihove internet i FB stranice, ali da nisu u mogućnost da pruže uvid u to kakva im pitanja postavljaju ljudi kojima recimo sa zvanične stranice mnogo šta nije jasno.

Vozač autobusa Horvat i dalje prati grupu na FB koja ga je odvela u Njemačku, samo što je sada sa druge strane – daje savjete i pomaže. „Treba razmisliti, nikako na brzinu rješavati. Onda se može dobro proći", kaže on. I ovdje vrijedi pouzdani indikator za prepoznavanje prevaranata kao i u real life-u: traže da im vjerujete na riječ i date neke pare unaprijed.