Želimir Miličević nije nikad mislio da će sa 40 godina napustiti domovinu i trbuhom za kruhom krenuti u sasvim nepoznatu zemlju, da bi u njoj tražio bolju budućnost.

Miličević, rođen u Bugojnu, ali je na početku rata u BiH 1992. sa porodicom izbjegao u Vakuf pa u Gradišku, tada Bosansku. Tu je završio srednju mašinsku školu i nakon toga počeo raditi sa ocem kao vodoinstalater.

No, otac dvoje male djece je shvatio da je time teško sebi i porodici može osigurati normalan život i bolju budućnost, te odlučio da se prijavi za pilot-projekat HabiZU, koji je 2020. godine pokrenulo njemačko Savezno ministarstvo za privredu i okoliš, u saradnji sa Centralnim savezom zanatlija Njemačke, Saveznom agencijom za rad i organizacijom za potporu međunarodne saradnje Sequa. Cilj ovog projekta je da do 2023. godine dovede oko 120 zanatlija iz BiH u regije Koblenz, Minchen i Potsdam u Brandenburgu. Miličević je prvi radnik iz BiH  koji je  zahvaljujući ovom projektu, preko Zanatske komore Potsdama, došao u Brandenburg.

Dugo čekao ali dočekao

Želimir Miličević za DW priča kako se zbog korone sve iskomplikovalo i oteglo.

"Trebao sam već početkom marta 2020. dobiti vizu. No, onda je došla korona, Njemačka ambasada u Sarajevu, zadužena za davanje viza, je čak izvjesno vrijeme bila zatvorena. No, ja nisam gubio ni nadu ni strpljenje. Prijavio sam se za ovaj projekat, prihvatili su me, počeo sam online učiti njemački preko sarajevskog Goethe instituta. Sve mi je to besplatno omogućeno. Polaganje ispita B1 je bio uslov da dođem. Položio sam ga i evo me sad ovdje u ovom lijepom istočnonjemačkom gradiću na rijeci Havel. Dobio sam stan od 50 kvadrata na raspologanje, polako ga uređujem. Nadam se da će mi biti omogućeno da mi što prije dođu supruga i djeca".

Miličević ispunjava uslove za dovođenje familije jer ima ugovor za stalni posao i dovoljno veliki stan.

Novi šef se raduje svom prvom radniku iz BiH

40-godišnji Miličević je od prvog februara jedan od oko 40 zaposlenih u firmi Haustechnik Brandenburg (HTB) sa sjedištem u Brandenburgu an der Havel. Njen vlasnik , Dierk Lause, ga je lično dočekao i obećao da će mu pomoći da se što bolje integrira u njegovoj firmi.

"Gospodin Miličević ima iskustva kao vodoinstalater, o grijanju i klima-uređajima zasada ne zna mnogo, ali će to naučiti kroz rad sa drugim kolegama. Već je počeo raditi na izgradnji jednog dječjeg vrtića u blizini Berlina. Uz praksu mu je u okviru projekta omogućeno i daljnje učenje njemačkog jezika, jer je to bitno. Ja u svom timu imam i par izbjeglica iz Sirije i Afganistana. Dakle, on nije jedini stranac u firmi. A pomoći ćemo mu naravno i da što prije dovede svoju porodicu, jer znam koliko je to važno za što bolju i bržu integraciju. Ja sam od početka podržavao ovaj projekat jer Njemačkoj fali kvalifikovana radna snaga. Taj problem će u budućnosti biti jos više izražen, danas je dobar zanatlija zlata vrijedan", kaže Dierk Lause.

Rad, učenje i čekanje na dolazak porodice

Želimir Miličević se polako privikava na život u novoj sredini. Njemački razumije, kaže, kad neko polako priča i nada se da će što prije i sam bolje govoriti.

"Nije to sve tako jednostavno u ovim godinama. Ali kad se hoće, onda se i može. U toku ove godine imam cijeli program daljnje stručne i jezičke kvalifikacije, a u savladavanju svakodnevnih početnih birokratskih problema mi sad pomaže jedna mentorica. Kada stignem, otići ću do Berlina i Potsdama, da malo upoznam te divne gradove. Nedostaju mi žena i djeca, ali se nadam njihovom brzom dolasku. A možda uskoro dođe još neko od radnika iz BiH", nada se Miličević.

To nije isključeno jer projekat HabiZu traje do kraja iduće godine. Na internet-stranici njemačkog Saveznog ureda za rad zainteresovani  mogu naći sve informacije i na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Kao prosječna plata je navedena suma od 26400 eura godišnje. 

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu