„Hrvatski nacionalisti žele preurediti zemlju u svoju korist", piše Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung" u kojem pored ostalog piše da je u „posljednjih nekoliko sedmica pred stupanje na dužnost Christiana Schmidtakod Dragana Čovića bila primjetna velika nervoza jer bi jačanje pozicije visokog predstavnika mogla ozbiljno ograničiti njegovu politiku. Šef HDZ -a, Hrvatske demokratske zajednice, imao je u planu provedbu novog izbornog zakona koji bi hrvatskoj etničkoj grupi dao još veći utjecaj u državi. Taj projekat je sada pod znakom pitanja", smatra Rathfelder.

On piše da je Čović uz pomoć hrvatskog lobističkog rada u Brüsselu skoro bio uspio progurati ovaj izborni zakon. „Posebno mu smeta činjenica da u dijelu Bošnjačko-hrvatske federacije i nehrvatski državljani mogu glasati direktno za hrvatskog člana državnog predsjedništva", piše Rathfelder u listu „Die Tageszeitung"  i čitaoce podjeća da je na primjer, na izborima 2018. godine za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu države izabran lijevo orjentisani Hrvat Željko Komšić, koji se zalaže za zajedničku državu, a ne on, šef HDZ-a.

U tekstu se dalje navodi koja je Čovićeva želja, a to je da „birači samo iz svojih etničkih grupa, dakle konstitutivnih naroda, biraju svoje političke predstavnike. Taj model učvršćava vladavinu nacionalnih stranaka i sprečava manjine da učestvuju u vlasti". „Ovo je u suprotnosti sa presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu", navodi se u tekstu i podsjeća da presuda do danas nije sprovedena u djelo.

„Od kako je Dragan Čović 2005. godine postao predsjednik stranke nije štedio napore da hrvatsko stanovništvo drži podalje od Bošnjaka i Srba. Škole u mješovitim područjima su podijeljene, hrvatska djeca se uče po hrvatskim nastavnim programima, a rođen je i koncept dvije škole pod jednim krovom. Na časovima istorije mali Hrvati uče samo hrvatsku verziju", piše pored ostalog Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung".

Prevazilaženje ratne prošlosti

Isti list je objavio i Rathfelderov tekst pod naslovom „Dobri ljudi iz Mostara" u čijem uvodu piše da je Christian Schmidt, novi Visoki predstavnik u BiH, došao u zemlju u kojoj se civilna društva bore protiv vladavine korumpiranih nacionalističkih stranaka.

On piše o Štefici Galić koja se ne može vratiti u svoje mjesto (Ljubuški) jer je u očima hrvatskih nacionalista ona zločinac. „Zajedno sa suprugom Nedeljkom je 1993. godine spasila stotine komšija Bošnjaka od poslušnika hrvatsko-nacionalističkih radikala. Tada su hrvatski ekstremisti započeli `rat u ratu` i pokušali etnički očistiti područja pod svojom vojnom kontrolom, odnosno silom protjerati sve nehrvate".

Rathfelder navodi da je ovaj bračni par 1994. godine i sam morao napustiti svoj rodni grad i pobjeći u Švedsku. Nakon povratka iz Švedske porodici niko nije želio oprostiti to što su radili i što su nastavili otvoreno govoriti o zločinima hrvatske strane, ali i o korupciji onih na vlasti. „Štefica je označena kao `izdajica naroda`, a njena djeca, dva sina i kćerka, postala su nepoželjne osobe u njihovom gradu. Nisu dobili posao, fotokopirnica koju su posjedovali je bojkotovana, a Štefica je morala raditi kao sezonski radnik u Italiji kako bi preživjela. Ali, porodica se držala zajedno. Štefica je 2010. osnovala portal tačno.net, a njena djeca povremeno su se zapošljavala kao slobodni dizajneri i kompjuterski stručnjaci. Neprijateljstvo prema njima ih je prisililo da se 2014. godine presele u Mostar. Međutim, njen beskompromisan odnos prema nacionalistima učinio ju je poznatom intelektualcima, novinarima i mnogim ljudima. Njen portal je sada jedan od najčitanijih u Bosni i Hercegovini, a u diskusiji učestvuju autori iz svih slojeva stanovništva. Međutim, njeni sinovi napustili su zemlju i otišli u Istru i Zagreb, a njena kćerka živi u Sarajevu."

Međugranična solidarnost

„Manipulisanje istorije je dio oruđa svih nacionalista i desničarskih radikala", piše pored ostalog Rathfelder u pomenitom tekstu i podsjeća da je slučaj u Haškom tribunalu, kada je Slobodan Praljak popio smrtonosni otrov, prije svega u Hrvatskoj doveo do  dalje solidarnosrti sa bosansko-hrvatskim nacionalistima."

U tekstu se također navode riječi mostarskog novinara i političkog analitičara Faruka Kajtaza koji pored ostalog kaže da je sporo približavanje dvije nacionalne stranke, HDZ i SDA, dovelo do podjele vlasti između dvije strane. „U zapadnom dijelu je na vlasti HDZ, a SAD u istočnom, u kojem je nekada živjelo 100.000 ljudi. Elitama na obje strane je dobro. Imaju vlast, a poslove i privilegije dijele na svoje stranačke pristalice.  Normalno stanovništvo na obje strane pati od kleptokratije. Demokratija im nije potrebna. Od 2008. godine nisu održani lokalni izbori", piše TAZ.

Rathfelder piše i o Irmi Baraliji iz Naše stranke i Amni Popovac „vrlo obrazovanoj, aktivnoj i pažljivoj žena koja se ne ustručava pričati o ratu i prošlosti. Amna je iz Čapljine, južno od Mostara, gdje je 1993. godine izvršeno brutalno etničko čišćenje nad Srbima i Bošnjacima. Ona želi prevazići ovu prošlost".

„Ona smatra da je vrijeme da se ljudi sa svih strana okupe kako bi zajedno riješili određene probleme. Popovac je inženjer i poduzetnik, međunarodno je umrežena sa organizacijama i ljudima koji se bore za zaštitu životne sredine, za ženska i ljudska prava. Radila je i kao direktor privatne radio stanice, te kao univerzitetski profesor. Od 1999. do 2006. radila je u Uredu visokog predstavnika. Sada Amna Popovac želi osnovati stranku zelenih", piše TAZ.

Spriječiti odlazak mladih

„Ovako više ne može. Amna, Faruk i Štefica podjednako žale što je zemlju napustio veliki broj mladih. „Ko želi živjeti u zemlji u kojoj su policija i sudovi na strani korumpiranih nacionalista", kaže Štefica. Ona je tužna. Uostalom, nakon odlaska gotovo 500.000 mladih ljudi od 2014. godine, ko bi trebao provesti neophodnu promjenu u Bosni, koja sada ima samo 3,3 miliona stanovnika?

„Uostalom, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko imao je hrabrosti nametnuti zakon o kažnjavanju onih koji veličaju ratne zločince. A novi visoki predstavnik, Christian Schmidt, mogao bi krenuti dalje, kaže Amna koja je sretna je što je Nijemac, jer se cijeli Balkan nada u demokratsku Njemačku. Schmidt za Šteficu još uvijek nije jasna osoba, ali drago joj je što uopše postoji Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu koji može zaustaviti aktivnosti nacionalista. I svi se nadaju da će se uskoro stvoriti perspektiva za mlade iz svih etničkih grupa kako bi mogli ostati u zemlji", piše pored ostalog Erich Rathfelder u listu „Die Tageszeitung".

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu