Badiše nojesten nahrihten (Karsruhe): „Pola zemlje okupljeno pred jednom televizijskom emisijom: kada se to još dešava u vrijeme Pay-TV-a i Netfliksa? (…) Barem neko vrijeme izborni matadori bili su zabavniji od pojedinih krimi-serija. Tokom 97-minutnog večernjeg duela bilo je dobrih i lošijih trenutaka. Kandidat socijaldemokrata Martin Šulc, kojeg su nakon početnog uzleta mnogi već otpisali, napadao je i jurišao. Kancelarka Angela Merkel igrala je na kartu državnika, tako osujetivši napade."

Landescajtung (Lineburg) ocjenjuje da je duel bio „uspješan pokušaj da se istaknu razlike između velikih narodnih stranaka, kako bi predizborna trka dobila na zamahu. Martin Šulc imao je zadatak da na jedan drugi kolosijek premjesti uspavani predizborni spavaći vagon. To mu je uspjelo kada je napadačkim tonom govorio o politici prema Turskoj, neusklađenoj evropskoj izbjegličkoj politici i penziji sa 70 godina."

Do drugačijeg zaključka dolazi Štutgarter nahrihten: „Od preokreta u trci za kancelarsku funkciju ni traga. Primjetno često je Šulc koristio izjave poput „gospođa Merkel je tu u pravu". To je fer. To pokazuje bliskost političkih pozicija dvoje kandidata. Ali ni jedan izazivač ne može tako da postigne dobar rezultat. Tako je ovaj televizijski duel bio vjerna slika predizborne borbe u kojoj dva koaliciona partnera štede jedan drugog."

Špigel onlajn: „Birači imaju pravo da očekuju da političari koji žele da vladaju u hrabrom sučeljavanju jasno kažu za šta se zalažu. Kada umjesto toga, sve prekrije veo neodređenosti i kada među kandidatima nema suštinskih razlika, to nije dobro za demokratiju. Nastupi Angele Merkel i Martina Šulca nisu ostavili utisak angažovane konkurencije, već utisak neinspirativnog pledoajea za nastavak velike koalicije. Ipak, ima malo nade da će izborna bitka sada dobiti na intenzitetu i da će mnoga pitanja koja su ostala neodgovorena narednih dana i sedmica postati tema."

I Frankfurter algemajne cajtung ocjenjuje da je debata bila premalo kontroverzna: „Kada male stranke vide duel velikih, ništa drugo ne mogu da vide od velike koalicije. Čak i teme kao što su energetska ili izbjeglička politika nisu remetili pravila proračunatog koridora. Angela Merkel i Martin Šulc zarobljeni su u tom krugu kompromisa, iako su možda htjeli da pruže pravi duel. Angela Merkel se u tome dobro osjeća. Sa druge strane, Šulc se tome opire, jer je to za njega zatvor."

Berlinski Tagescajtung piše da Šulc nije uspio da probije sjajan oklop Merkelove: „U odlučujućim trenucima Merkelova je pokazala stručnost i rutinu, dok je kod Šulca povremeno jasno mogao da se vidi pritisak i napetost. (…) Mnoge važne teme, koje se tiču svakodnevice ljudi, izostale su tokom 90 minuta. Dobro za Merkelovu, loše za Šulca".

Badiše cajtung iz Frajburga primjećuje uspjehe na obje strane: „Jasni stavovi, jasne izjave – time je Šulc nekoliko puta poentirao protiv Merkelove koja uvijek sve pažljivo odmjeri. To je posebno vidljivo bilo kada se govorilo o odnosu prema Turskoj. Merkel je ostala Merkel i iz toga izvukla najbolje: objašnjavala je, nikada ne zaboravljajući da istakne da je SPD kada su se odluke donosile uvijek bio tu, kao koalicioni partner. Na kraju je isključila mogućnost saradnje sa AfD i strankom Ljevice, dok je Šulc, na njenu radost, mogućnost saradnje sa Ljevicom ostavio otvorenom."

Nordze cajtung iz Bremerhafena ocjenjuje da se Šulc pokazao kao hrabar, ali dodaje da nije uspio da probudi nadu za politički zaokret. „Za Šulca je međutim 95 minuta u udarnom terminu veliki uspjeh, jer je po prvi put mogao da se predstavi milionskoj publici. Merkelovu svi znaju, Šulca mnogi ne. Mnogi su u nedjelju uveče shvatili da i on može da bude kancelar. Naročito neodlučni birači koji tek sada počinju ozbiljno da razmišljaju za koga će glasati za tri sedmice. Takozvani duel u svakom slučaju nudi pomoć u orijentaciji."

Diseldorfski Rajniše post izvlači sljedeći zaključak: „Jedno mora da se kaže nakon televizijskog duela: Njemačka ima dvoje ubijeđenih i razumnih demokrata koji se bore za funkciju šefa vlade. To uopšte nije loše s obzirom na populiste i autokrate koji vladaju u drugim zemljama."

Priredio: Boris Rabrenović