Domovina je takav pojam, koji kao da postaje sve nejasniji što ga konkretnije pokušavate definirati. Na pitanje šta je moja domovina, vjerovatno bih odgovorio: Porajnje. To je geografski tačno i lako mi silazi s usana. Ali osjećala bih više od toga, vjerovatno bih mislila na svoju porodicu, na vrt svojih roditelja, na večere u društvu. Kroz misli bi mi prolazile vesele, tužne, smiješne uspomene. I taj „potpourri"- ta melodija osjećaja  bi za mene nekako bila domovina.

Ali kako to na pravi način opisati? Da bih stvari pojednostavila, držaću se Rajne, Njemačke ili čak Evrope, ovisno o perspektivi. Jedna izložba u Kući istorije u Bonnu sada se bavi temom: „Domovina. I potraga za njom" istražujući značenje ovog pojma, s fokusom na Njemačku od  1945. do danas.

Domovina dobila na značaju

Moj rodni grad nalazi se na desnoj obali Rajne, tačno preko puta doline rijeke Ahr (Ahrtal), gdje je razorna poplava u julu 2021. uništila kuće i domove hiljada ljudi. Teško da nam priroda može jasnije pokazati da je naše stanište ugroženo. "Koncept domovine uvijek postaje važan kada se nesigurnost povećava", kaže Christian Peters, voditelj projekta izložbe. Globalizacija, digitalizacija, klimatske promjene i pandemija korone dovele su do toga da je domovina postala veoma tražen pojam.

Prvi put u životu, nakon poplave, zabrinuta sam za ono što je geografski moja domovina. Srećom - moglo bi se reći. Ono što mi se uvijek činilo sigurnim, drugi ljudi su izgubili. Primjerice - zbog rudnika mrkog uglja, kako to ova izložba impresivno pokazuje. U Porajnju, na području srednje Njemačke i Lausitza više od 200 gradova s  preko 100.000 stanovnika moralo je biri srušeno - u cijelosti ili djelomično. Crkve su porušene, groblja preseljena.

U Njemačkoj kod kuće

Bivši stanovnici ovih mjesta na videosnimcima pričaju kakav je osjećaj izgubiti domovinu, odnosno mjesta u kojima su živjeli. Kako su se rasplakali kad su se bageri približili. Izložba se temelji na osobnim opisima i razmišljanjima na temu domovine. Audio zapisi i citati na zidovima prate posjetitelje izložbe. "Ko god gradi kuću, želi ostati, a ko želi ostati, nada se sigurnosti", rekao je Salomon Korn, arhitekt i bivši predsjednik Centralnog vijeća Jevreja u Njemačkoj.

Ali šta znači živjeti kao Jevrej u Njemačkoj nakon Holokausta? Ima li domovine bez sigurnosti? Sinagoge, klubovi, škole: Jevrejski život u Njemačkoj je raznolik i vidljiv -ali i pomno čuvan i obilježen zabrinutošću zbog antisemitskih napada i akata nasilja, kao što jasno pokazuje twit autora Ronena Steinkea projiciran na zid izložbe.

Ko je uključen?

Izložba tematizira napetost između vidljivosti i sigurnosti, koja  povremeno karakterizira svakodnevicu Jevreja u Njemačkoj. "Domovina traži angažman svih", kaže voditelj projekta Christian Peters. "Važno je razmišljati o tome kako može izgledati moderni koncept domovine koji uključuje a ne isključuje ljude." Stoga izložba postavlja i ova pitanja: Ko pripada domovini? A ko ne? I kada se osjećate kao kod kuće?

U Njemačkoj se mnogi ljudi susreću s tim pitanjima, htjeli oni to ili ne. Više od četvrtine stanovništva ima porodične korijene u inostranstvu. Njemačka je useljenička zemlja. Ali ljudi s migracijskom pozadinom često doživljavaju diskriminaciju i isključenost u svakodnevnom životu. U najgorem slučaju, doživljavaju rasno motivirano nasilje, primjerice 19. februara 2020., kada je u napadu u Hanauu ubijeno devet osoba s migracijskom pozadinom.

HU N 454 – registarske tablice domovine

Jedna od žrtava, 21-godišnji Said Nesar Hašemi, pronašao je svoj način izražavanja povezanosti sa svojim rodnim gradom. Za svoju registarsku tablicu  na automobilu odabrao je tri posljednja poštanska broja svog grada Hanau-Kesselstadta. "Žrtve nisu stranci!” bila je jedna od središnjih komemorativnih poruka žrtvama krvoprolića. „Živimo u vremenu kada se ne možete opustiti u naslonjaču dok se mnoge stvari dešavaju", upozorava voditelj projekta Christian Peters.

Izložba s oko 600 eksponata dokumentira koliko domovina može biti raznolika, osobna, fragilna, razdragana i prijeteća. Tu je, na primjer, hrpa ključeva nekoga ko je prognan iz Šlezije, koga nije napuštala nade da će se kad-tad vratiti svojoj kući. Ili tradicionalna dirndl haljina, izrađena od afričkih tkanina, koju su dizajnirale dvije sestre iz Minhena: Marie Darouiche i Rahmée Wetterich kao omaž njihovim dvjema domovinama. Domovina je i poruka ove izložbe, koja se tiče se svih nas.

Izložba "Domovina. I potraga za njom"  u Kući istorije u Bonnu traje do 25. septembra 2022.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.