Spoljna i trgovinska politika Donalda Trampa poprima sve jasnije obrise. Ne samo zbog imenovanja savjetnika i ministara koji su prijateljski nastrojeni prema Rusiji ili kritički prema Kini. I predizborne najave budućeg američkog predsjednika kako razmišlja o uvođenju kaznenih carina na uvoznu robu iz Kine ne djeluju kao puka prijetnja. Jer primjeri iz prošlosti pokazuju da su američki predsjednici u stanju da uvedu kaznene carine i bez podrške Kongresa.

Zakonima kao što su „Trading with the Enemy Act” iz 1917. godine "Trade Expansion Act” iz 1962. ili "International Emergency Economic Powers Act” iz 1977. godine, još prije Donalda Trampa američki predsjednici su svoje trgovačke partnere stavljale pod snažan pritisak.

Tako i imenovanje Pitera Navara - jednog od autora Trampovog privredno-političkog izbornog programa – za šefa novoformiranog Nacionalnog trgovinskog savjeta u Bijeloj kući djeluje kao još jedan znak da se Tramp ne šali kada Kini hoće da pokaže privredne i geostrateške granice.

I za kelnskog politikologa Tomasa Jegera, taj izbor je još jedan znak da Donald Tramp za vrijeme svog predsjedavanja želi u potpunosti da reformiše dosadašnji spoljnopolitički i trgovinski kurs SAD. "Imenovanje upravo pokazuje pravac koji smo do sada samo naslućivali: naime da Donald Tramp, za razliku od njemačke kancelarke Angele Merkel slijedi drugačiji politički stil – ne želi da se prilagodi situaciji, veće hoće da je stvara.”

„Smrt zbog Kine"

Sa savjetnicima kao što je profesor ekonomije Navaro - autor knjiga „Smrt zbog Kine" ili „Predstojeći kineski ratovi" – koji je poznat kao oštar kritičar Kine, Tramp se zalaže za politiku koja će pokazati snagu. Jer vodstvo u Pekingu je pod pritiskom od kako je privredni rast vidno oslabio, kada privredi predstoje velike reforme i kada još uvijek nije pronađeno rješenje za velika dugovanja državnih kompanija i vlada u provincijama.

Stručnjaci se slažu da je kinesko vodstvo primorano na privredni rast veći od šest procenata, kako bi se održalo raspoloženje među stanovnicima i kako bi se sačuvao socijalni mir. Pojedini ekonomisti taj problem umanjuju, drugi ga ocjenjuju većim.

Privredni rast je 2015. godine smanjen na 6,9 odsto, dok se za 2016. procjenjuje da će iznositi 6,5 procenata. I to je centralni problem, smatra Miko Huotari iz berlinskog Merkator instituta za kineske studije (MERICS): „Državno i partijsko vodstvo je pod ogromnim pritiskom, jer strukturne promjene donose nevjerovatne probleme kineskoj privredi. Ciljevi za privredni rast su doduše postignuti ove godine, ali mora da se postavi pitanje: pod kojom cijenom?" Hitno potrebne strukturalne reforme nisu sprovedene, već je stabilizacija privrede postignuta gigantskim novim zaduženjima. Dugovi kompanija tako nastavljaju da rastu, što dovodi do masovnih problema sa finansijama", kaže Huotari.

Država je u posljednjih osamnaest mjeseci morala snažno da interveniše kako bi se stabilizovao rast i vodstvo je sada pod velikim pritiskom: „Trgovinski rat zato bi bio krajnje nepoželjan".

Donosioci odluka u SAD to znaju i sada bi mogli u svoju korist da iskoriste probleme Kine, smatra stručnjak za Ameriku Tomas Jeger: „Vremena uzdržanosti u odnosu na Kinu kao da su prošla i izgleda da će Kina biti pod sve većim pritiskom. SAD su spremne da redefinišu svoju politiku prema Rusiji i da je pridobiju kao saveznika protiv Kine." Prednost toga je da SAD time mogu da zadrže saveznike u pojasu Pacifika. „To je velik ekonomski i politički pritisak na Kinu, koja od SAD nastoji da preuzme vodeću ulogu", naglašava Jeger.

Kinesko vodstvo pod pritiskom

I stručnjak za trgovinska pitanja Heribert Diter iz berlinske Fondacije nauka i politika , vjeruje da u trgovinskom sporu koji se nazire mogu više da izgube Kinezi. „Komunističkoj partiji je potreban pozitivan privredni razvoj, kako bi zadržala legitimnost među stanovništvom. Zato mislim da bi cijena spora bila veoma visoka za Kinu i da vodstvo u Kini uopšte nema interesa da u njega ulazi."

Diter ocjenjuje da je mala mogućnost da Kinezi, u slučaju eskalacije trgovinskog spora sa SAD, masovno na tržište počnu da izbacuju američke državne obveznice. Doduše, Kina je posljednjih mjeseci znatno smanjila količinu tih obveznica, tako da je u međuvremenu Japan postao najveći inostrani povjerilac SAD-a. Ipak, Kinezi još uvijek raspolažu sa američkim obveznicama u vrijednosti većoj od bilion dolara.

„Rizik trgovinskog rata sa Kinom osjetile bi i SAD, ali mislim da nije održiv argument, koji se stalno ponavlja: kako bi Kinezi mogli da prodaju američke državne obveznice. Jer u tom slučaju Kinezi bi bili snažno pogođeni padom cijena obveznica, čime bi uništili i sopstven novac", naglašava Diter.

Sklanjanje kapitala kao dokaz nepovjerenja

Nervozu Komunističke partije u Pekingu povećava i odliv vrijednog kapitala iz Kine vrijednog nekoliko milijardi dolara, kaže Miko Huotari. „Krajem oktobra imali smo neobičnu sjednicu Stalnog komiteta Politbiroa koji je razmatrao upravo ta pitanja: finansijsku stabilnost i odliv kapitala". To je znak koliko ozbiljno državno vodstvo pristupa toj temi. „Od tada smo vidjeli čitav niz mjera, koji za cilj imaju ograničavanje odliva kapitala."

Stručnjak za trgovinska pitanja Heribert Diter zaključuje: „To je ništa drugo nego dokaz nepovjerenja. Vlasnici novac radije drže u inostranstvu nego u Kini i u skladi sa tim imaju malo povjerenja u pozitivan privredni razvoj u Kini. I to je veći problem za Kinu nego što je za Sjedinjene Američke Države."