Sudeći po strahovima i nije sve ispalo tako loše. Predsjednik Trump još nije počeo nijedan rat. Čovjek sa nervoznom rukicom na svom profilu na Twitteru više ne kritikuje, nego štaviše hvali NATO. Dakle, supa se ne jede tako vruća kako se kuhala. Pogotovo ne kada je riječ o vanjskoj politici.

Do sada nije mogao ispuniti nijedno svoje predizborno obećanje: nije poboljšao odnose sa Rusijom, nema „kažnjavanja“ Kine zbog njenih navodnih monetarnih manipulacija, niti prekida sporazuma o atomskom programu sa Iranom. Bombardovanje aerodroma u Siriji je bila jedna vrsta kazne Asadovom režimu jer je upotrijebio bojni otrov. Isto važi i za bombaški napad na skrovište boraca tzv. „Islamske države" u Afganistanu.

Bez koncepta o vanjskoj politici

Međutim, iza takvih odluka se ne krije strategija o tome kako se situacija u tim regionima može smiriti. Kao što nova administracija izgleda uopšte nema vanjskopolitičke strategije. Trump je vodio predizbornu kampanju pod sloganom „America first". To ne znači ništa drugo nego manje novca za ostatak svijeta. U skladu s tim je smanjio budžete za međunarodne organizacije kao što su UN ili Svjetska banka. To može imati dramatične posljedice u prevenciji kriza, suzbijanju siromaštva ili pandemija.

Trump više novca samo želi uložiti u odbranu. Lobi industrije oružja će se radovati kao i intervencionisti u Kongresu. Međutim, islamisti se ne mogu zaustaviti samo oružjem. Borbeni avioni i tenkovi na sjeveru Afrike i Srednjem istoku  malo pomažu u borbi protiv siromaštva. SAD je daleko najjača vojna sila na svijetu. Niko joj ne predstavlja ozbiljnu prijetnju. Novac bi bilo bolje investirati u obrazovanje ili zaštitu klime. Nažalost, Trump za to ne želi ni da čuje.

Nepredvidivost nije politička vrlina

Da li postoji konstanta u Trumpovoj vanjskoj politici? Da li je to „fleksibilnost" na koju je tako ponosan. To bi potaklo sumnju da on prema volji odlučuje - spontano, neplanski. Biti nepredvidiv je možda pregovarački trik građevinskog poduzetnika koji želi jeftino kupiti beton. U vanjskoj politici se predvidljivost smatra vrlinom.

Optimisti u Washingtonu se nadaju da će "The Donald" još naučiti i usvojiti vrlinu konstantnosti. I da će više slušati savjetnike koji slijede tradicionalnu američku vanjsku politiku. Trump, koji je prije stupanja na predsjedničku dužnost u vanjskoj politici sve želio raditi sasvim drugačije, ostaje na svom kursu, izuzev nekoliko ispada. Ali s njima će svijet morati živjeti.