Zna li baš svaki sudac koji odlučuje o tužbi uvrijeđenog političara protiv neke medijske kuće što je medijska pismenost? To su sposobnosti koje građanima „omogućuju pristup, kritičko razumijevanje medija i interakciju s njima". Ako ovo ne zna, sudac je u situaciji da možda jeste dobar pravnik, ali medijski nije dovoljno pismen. A znaju li novinari, koji pišu o nekom zamršenom sudskom sporu što je, recimo, cesija? Vjerojatno to malo tko zna. To je kada potraživanje ustupite trećem licu. Iz toga se može izvesti zaključak da novinari, ukoliko nisu specijalisti za pravne sadržaje, najčešće nemaju dovoljnu pravnu edukaciju. Čak i onda kada im radni zadatak i je pisanje o nekom procesu ili presudi.

Novinarsko-pravosudni pojmovnik

Problem su prepoznali Europska unija i Vijeće Europe, te su unutar zajedničkog projekta „Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi izražavanja i medijima u Jugoistočnoj Europi" (JUFREX), angažirali lokalne stručnjake i sastavili Leksikon medijskih i pravnih pojmova u Republici Srbiji.

Predstavljajući Leksikon, šef beogradskog ureda Vijeća Europe Tobias Flessenkemper, naglasio je na otvaranju skupa da je sloboda izražavanja bit demokracije. „Vijeće Europe smatra da se ova rasprava treba razviti kako bismo bolje razumjeli slobodu izražavanja", naglasio je Flessenkemper.

Da podsjetimo, Europska konvencija o ljudskim pravima koju su potpisale sve članice, u članu 10 nalaže sljedeće: „Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice".

Druga strana u intervjuima

Nesporazumi između medija i pravosuđa imaju i svoju smiješnu stranu. Glavna tajnica Vijeća za medije, Gordana Novaković navela je primjer iz Bosne i Hercegovine, gdje je jedan ovakav leksikon već objavljen. Jedan od autora Leksikona, Dario Novalić, je po njenim riječima prepričao svoje iskustvo kada je i sam zastupao redakciju na sudu. Sudac ga je upitao: „Zašto se u tekstu nije čula druga strana?". „Ovo pitanje bi bilo na mjestu", rekla je Gordana Novaković, „da se nije radilo o intervjuu!".

Ona je dodala kako je njoj pomoglo kada je čitala neke pojmove i da smatra da će Leksikon pomoći i kolegama novinarima.

„Udžbenički primjer kako se ne piše"

Miloš Stojković, odvjetnik specijaliziran za medijsko pravo, kao sudionik projekta kaže da su susreti pravnika i novinara polučili žive rasprave na nekoliko tema. Jedna od njih je i procjena do koje mjere kritika sudskih procesa ili presuda jest opravdana, a kada postaje neprimjereni pritisak na pravosuđe. Druga „vruća" tema je bila povreda pretpostavke nevinosti, a treća odnos prava na privatnost i medijska sloboda da se piše o onome što zanima čitatelje. „Postali smo udžbenički primjer kako se ne treba pisati o ovim temama" naglasio je Stojković.

Tobias Flessenkemper je pojasnio da je problematičan nedostatak suzdržanosti kada je riječ o pravima drugih, ali da se takve stvari najbolje rješavaju samoregulativnim mehanizmima: „Ne postoji ljudsko pravo na korektno izvještavanje o nama. Ali u zreloj demokraciji postoji očekivanje od novinara da bude suzdržan. Isto se odnosi na zastupnike institucija".

„Pravo da se kažu idiotske stvari"

S druge strane, postoje ograničenja slobode koja proističu iz odgovornosti za širenje informacija. Ta ograničenja su nabrojana u onom istom slobodarskom članu 10 Konvencije. Mogu se uvesti u slučajevima kada se radi o nacionalnoj ili javnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu, sprečavanju nereda ili zločina, zaštiti zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili o interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva.

Flessenkemper navodi i tendencije u zemljama članicama Vijeća Europe koje traže načine da stanu na put govoru mržnje, mizoginiji i svakoj netoleranciji na internetu. Dakle, odnos slobode i odgovornosti je kompleksan. Ipak, smatra on, neke stvari naprosto moramo izdržati: „Sloboda izražavanja sadrži i slobodu da se bude glup, odnosno pravo da se kažu potpuno idiotske stvari. Ali tako nešto stvara tenzije".

"Naša prava, naše slobode, naša Europa”

S druge strane, statusno i financijski skučeni novinari ne mogu biti do kraja slobodni. Flessenkemper je podsjetio na to da je povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, Dunja Mijatović nedavno izrazila zabrinutost u vezi sa situacijom novinara. „Uvjeti u kojima rade novinari su pogoršani, poslovni modeli medijskih kuća su sve gori, a s druge strane, država je sve jača, a novinari sve slabiji", zaključio je Flessenkemper.

Zato su dragocjeni projekti poput ovog, u kojem pravosuđe i mediji dobivaju zajedničku pojmovnu bazu, kako bi makar govorili o istim stvarima i kada se ne slažu.

Vijeće Europe navodi da je ono vodeća organizacija za ljudska prava na kontinentu. Obuhvaća 47 država, od kojih su 28 članice Europske unije. Sve države članice potpisale su Europsku konvenciju o ljudskim pravima, što znači da je ona dio pravnog sustava, a Europski sud za ljudska prava nadgleda primjenu Konvencije u državama članicama.

Vijeće Europe ove godine obilježava 70 godina postojanja pod sloganom: "Naša prava, naše slobode, naša Europa”.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android