Višegodišnji zastoji i politička mrcvarenja oko državne imovine u jednom trenutku je pokušao presjeći Ustavni sud Bosne i Hercegovine, proglasivši svu imovinu vlasništvom države, titulara i nasljednice bivše Republike BiH. Međutim, nekoliko godina nakon te odluke politička situacija u zemlji je još gora, a svi pomaci na papiru poput otvaranja pregovora sa EU, rezultat su geopolitičkih odnosa i straha od rastućeg uticaja drugih sila na BiH.

Posljednji pokušaj da se zakotrlja klupko državne imovine je usvajanje Prijedloga zakona o državnoj imovini, ovoga puta u Predsjedništvu BiH. Zakon su podržali bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić, dok je srpski član Željka Cvijanović bila protiv. Za nju je pitanje državne imovine crvena linija.

Srpsko-hrvatski odgovor

„Ovo nije pitanje koje je u nadležnosti Predsjedništva, a o njemu neće raspravljati ni parlament“, rekla je Cvijanovićeva, navodeći da je jasno propisano šta je nadležnost Predsjedništva, počevši od spoljne politike, preko odbrane, ali da to sigurno nije državna imovina i predlaganje zakona iz ove oblasti.

Osnova zakona je nastala na platformi radne grupe OHR-a za državnu imovinu, što je takođe neprihvatljivo za srpski politički korpus. Očigledno ni za hrvatski.

„Oni (Bećirović i Komšić) nisu uopšte ovlašteni predlagači u skladu sa Poslovnikom doma Parlamentarne skupštine BiH niti po Ustavu i zbog toga uopšte neće biti razmatran ovaj zakon“, rekao je zamjenik predsjedavajućeg parlamenta BiH Marinko Čavara (HDZ BiH), ističući da pitanje državne imovine jeste problem koji treba riješiti jer su mnoge investicije zbog ovog blokirane.

S druge strane Bećirović kaže da BiH ima pravo na ovaj zakon, a mišljenje crpi iz presude Ustavnog suda BiH u kojoj se daje mogućnost regulisanja pitanja državne imovine čiji je BiH titular.

„Država Bosna i Hercegovina nasljednik je državne imovine Socijalističke, odnosno Republike Bosne i Hercegovine, te imovine koja je pripadala bivšoj SFRJ“, rekao je Bećirović.

Činjenica jeste da je Ustavni sud u nekim od ranijih presuda indirektno podržao prijedloge koje je usvojilo Predsjedništvo BiH, poput Zakona o državnoj graničnoj službi, ali je u Ustavu BiH jasno definisana nadležnost Predsjedništva BiH koje se bavi spoljnom politikom, imenovanjem ambasadora, međunarodnim ugovorima, izvršavanjem odluka Parlamenta BiH ali ne i predlaganje zakona, jer bi pozivanje na ranije odluke značilo stavljanje Ustavnog suda BiH i iznad Ustava zemlje.

20 godina agonije

Priča o državnoj imovini počinje 2004. godine, kada je Savjet za implementaciju mira u BiH naredio domaćim vlastima da riješe pitanje imovine. Zbog neispunjavanja zahtjeva, a kako ne bi došlo do knjiženja imovine na niže nivoe vlasti, tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun, nametnuo je Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, čime je zatvorio ovu priču dok se ne postigne dogovor unutar BiH.

Sadašnja Bosna i Hercegovina nastavlja pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, iz čega slijedi da je ona pravni nasljednik Socijalističke Republike BiH, ako se tumači Ustav. To znači da je imovinu koju je imala ta bivša republika, trebalo rasporediti između države i nižih nivoa vlasti. Od vojne imovine, postojala je perspektivna, odnosno ona koju je i dalje mogla da koristi država, poput recimo kasarni koje su bile još u funkciji, te neperspektivna nad kojom je vlasništvo imala država ali je nije koristila i pripadala je lokalnoj zajednici i entitetima.

Vojna imovina i dogovori oko nje su praktično završeni s obzirom da se radilo o jednom od uslova za ispunjavanje Akcionog plana za članstvo u NATO. Što se tiče državne imovine pregovori su počeli 2012. godine unutar tadašnje vladajuće šestorke, ali do danas to pitanje nije riješeno.

Entitetske blokade

Sa druge strane, gledajući presude Ustavnog suda BiH i to pitanje je završeno presudom iz 2022. godine kojom su poljoprivredno zemljište, šume i rijeke stavljene u vlasništvo države, što ne prihvataju u Republici Srpskoj. Nekoliko zakona od tada do danas koji se odnose na državu imovinu, a koje je usvojila Narodna skupština RS kako bi definisala svoju imovinu, poništio je Ustavni sud BiH.

Što se tiče najnovijeg zakona, svjesni su i u Sarajevu da on ne može proći parlamentarnu proceduru ali da je neophodan. „U Predstavničkom domu moguće je napraviti neku parlamentarnu većinu, ali u Domu naroda nažalost ne, zbog blokade i stava svih predstavnika iz RS, a ne znam ni kako bi se HDZ postavio“, rekao je Elmedin Konaković, prvi čovjek stranke Narod i pravda.

Prema Prijedlogu zakona o imovini koji je usvojen u Predsjedništvu, država BiH je vlasnik imovine i nosilac prava vlasništva na toj imovini. Entiteti i niži nivoi je mogu koristiti ili imati u vlasništvu ako im je potrebna za njihove nadležnosti, ali u onoj mjeri kako to utvrdi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Zakon u suštini definiše samo ono što je proisteklo iz odluka Ustavnog suda, što kako poručuju iz Banjaluke, nikada neće biti prihvaćeno.

„Samo dejtonska Bosna i Hercegovina ima budućnost i nikakva druga. Ova minimizacija, ponižavanje, omalovažavanje Hrvata i Srba, pokušaj istjerivanja sa ovih prostora, pokušaj onemogućavanja stava, mišljenja i poštovanja opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, ne vodi ničemu“, kaže Sanja Vulić, poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Samostalnost ukoliko bude nametanja?

Njen partijski šef Milorad Dodik, u više navrata je poručio da ukoliko visoki predstavnik nametne zakon o državnoj imovini, što je pretpostavka nakon ovog već neuspjelog pokušaja redovne procedure, da će Republika Srpska odmah donijeti odluku o samostalnosti i da to „niko neće moći spriječiti".

Iako ne može dobiti potrebnu saglasnost ni da bude uvršten na dnevni reda Parlamenta BiH, usvajanje zakona o državnoj imovini u Predsjedništvu BiH poklapa se sa dolaskom predsjednice Evropske komisije Ursule von der Lajen Bosni i Hercegovini ali i cijelom regionu. Iako su najavljene uopštene teme o napretku BiH, prvenstveno o Planu rasta, izvjesno je da će jedna od tema biti pokušaj rješenja pitanja državne imovine, kao i naredni koraci koji bi se mogli razvijati u tom pravcu.