DW: U tijeku je predizborna kampanja, a već sada analitičari ocjenjuju da je jedna od najoštrijih do sada, a zapaljiva retorika podignuta je na n-tu potenciju. Događa li se kulminacija svih nesuglasica  u poljednjih godinu dana?

Čović: Kada su u pitanju predizborne kampanje u BiH, ništa nas ne treba iznenaditi. Kampanja je počela već prije godinu dana kada su neki kandidati izašli u javnost o svojim namjerama za kandidaturu u Predsjedništvo, a onda se ta aktivnost prenijela i na funkcioniranje izvršne i zakonodavne vlasti u BiH. Došla je u pitanje parlamentarna većina, počelo se kalkulirati...Tako da to mene nije iznenadilo iako sam ja osobno, HDZ i Hrvatski narodni sabor (HNS) i druge stranke oko nas okupljene, u travnju pokrenuo strateški dokument koji bi određivao kako ćemo se mi postaviti u kampanji. Mi se danas nalazimo u završnoj fazi trećeg dijela kampanje. Čini mi se da je nepovjerenje koje smo razvijali u zadnjih godinu i pol dana unutar političkih opcija, političkih persona, sada ovom kampanjom, a što je i logično, samo podignnuto na n-tu potenciju. Jezik koji se u kampanji često koristi, iskreno, neprihvatljiv mi je i zbog toga smo mi kao stranka usvojili kodeks ponašanja, u svakom smislu riječi: u izričaju, ponašanju, odijevanju, komunikaciji s medijima, s drugim kolegama iz političkih opcija, bez obzira jesu li nam konkurencija ili neko moguće savezništvo. Na žalost, ne koriste svi isti jezik i bojim se da smo već pomalo kontaminirali ovaj dio BiH i trebati će nam jedno duže vrijeme vrijeme da se oslobodimo tog tereta. Ja ne znam kako će se neki od tih ljudi uopće osloboditi riječi koje su izrekli tijekom kampanje.

Vraćamo li se u takvim kampanjama uvijek korak unatrag u razvoju pomirenja i suočavanja s prošlošću?

Da, upravo sam to i rekao. Teško će neki moći kazati 'da, ovo sam rekao u kampanji, iznosio ove ili one neistine i sl.'. Međutim, ja moram biti iskren - moje viđenje ove kampanje je potpuno drukčije. Kada gledamo stranku, mi vjerujemo da ćemo jednom uljuđenom kampanjom, odnosom koji je određuje jedan demokratski svijet koji je danas evidentno daleko od BiH, polučiti dobar rezultat. S druge strane, na jedan pravi način naš program predstaviti javnosti. Program je dosta složen i s te strane, uvjeren sam da ćemo, kada dobijemo legitimne predstavnike, ma tko god oni bili iz jednog, drugog ili trećeg naroda, bez obzira što nemamo novi Izborni zakon, moći vrlo brzo formirati vlast. Ali onda će vjerojatno, jedan dio ljudi morati pružiti ruku i napraviti neku ispriku jer nama, prije svega, treba međusobno povjerenje.

Četiri godine mandata je prošlo, očekivalo se više, no europski put BiH je usporen. Zašto je to tako?

Prevažno i pitanje svih pitanja je naš europski, rekao bih k tome, euroatlanski put. Nitko oko toga ne špekulira i tu nema dvojbi. Najveća šteta i zamjerka našem četverogodišnjem mandatu, koji je sada pri kraju, je što nismo dobili kandidatski status i nismo aktivirali MAP. Stotine razgovora kojih smo imali, pa i u posljednjih 15-dana u telefonskim razgovorima s ljudima iz Bruxellesa, gospođom Mogherini, gospodom Junckerom, Tuskom, Hahnom, koji su nam kazali da bismo sigurno imali kandidatski status da smo promijenili Izborni zakon. Mi bismo sigurno aktivirali plan za MAP. Čak je tu bilo odlučivanje u jedan ili dva glasa jer većina nas je podržavala na tom putu. Ja i dalje mislim da je bila velika pogreška jer to nismo uradili jer, bez obzira na izborni zakon, stvorilo bi se malo više povjerenja i ozračja optimizma.

Međutim to se nije dogodilo. Kako dalje?

Prvi korak koji ću ja uraditi u narednom mandatu bit će da napravimo jedan master plan, redefiniran novim sadržajima. Naša reformska agenda koju smo usvojili na svim razinama morati će se "pročistiti", kako bi u 2019. godini, u što sam uvjeren, mogli završiti 90% onoga što je ključno kada je u pitanju priključenje EU. Taj naš kandidatski status, po meni, bio bi imperativ prije izbora za Europski parlament. Mislim da će nas u tome podržati i nositelji sadašnjih dužnosti u EU jer će i njima taj rezultat trebati kada budu obrazlagali što su kvalitetno uradili tijekom svojeg mandata.

I NATO je stalna tema. Hoće li ulazak u članstvo NATO-a biti podložno nekim vanjskim utjecajima i stavovima? U tom kontekstu prvenstveno mislim na susjednu Republiku Srbiju?

Ne mislim da hoće. Srpske političke opcije u BiH su davno kazale da će one pratiti ono što kaže Srbija. Ja sam više puta razgovarao s dužnosnicima u Srbiji i ovdje u Republici Srpskoj na tu temu i oko toga smo se dogovorili. Čak smo i potpisali Akcijski plan. Rekli smo: NATO neka sada stoji, ali prvi korak aktiviranja Akcijskog plana je vrlo važan i omogućava da preuzmemo sve standarde NATO-a u BiH, da se još snažnije uključimo u mirovne misije u svijetu. Stoga je bilo bitno da smo to uradili ove godine.  Jednostavno, bitno je ići korak po korak jer faze između aktiviranja Akcijskog plana i ulaska u NATO, a vidimo to i prema zemljama u okruženju, dugotrajan je proces koji traje godinama i mi se na to trebamo pripremiti. To bi nam omogućilo da mi već u sljedećem proračunu drukčije planiramo sredstva kada su u pitanju oružane snage, koliko god one bile simbolične. A onda imamo i pravo tražiti pomoć. Prošle godine kada sam bio u našoj misiji u Afganistanu američki general kazao je da nikada nije imao bolju jedinicu u svom sastavu. Znači, mi možemo prihvatiti najviše standarde samo ljudima trebamo pružiti materijalna sredstva i standarde, tehniku i naravno, vrjednovati njihov rad. Znači, idemo početkom godine s novom vlašću napraviti korak bliže i onda kreirati politku oko oružanih snaga i sugurnosti. Sama činjenica aktiviranja Akcijskog plana osigurava potpuno drukčiji investicijski ambijent u BiH. Prividno to nema puno veze, ali itekako ima veze da ohrabrimo one koji žele ovdje investirati.

Reklo bi se prespori procesi u prekompliciranoj BiH?

Prekomplicirana je, u pravu ste, i mi smo najviše vremena izgubili na Mehanizmu koordinacije. Naš Ustav i nadležnosti su onakve kakve jesu - pet razina vlasti, vrlo jasno razrađene i vi morate to uvažavati. Ne možete kršiti svoj Ustav. Zato ja često govorim o ustavnom domoljublju, a ne nekim drugim fikcijama u odnosu prema ovoj državi kao prema svojoj domovini. Uvjeren da s te strane nećemo imati probleme jer je Mehanizam koordinacije zaživio. Trebalo nam je dvije godine da ga usvojimo i da zaživi, a sada kad je zaživio, najmanji problem bi bio da mi okupimo sve nositelje vlasti i kroz dva sastanka to dogovorimo. U prethodnim fazama to je bilo nemoguće. Nije se željela sastati jedna vlast s drugom na razini entiteta, veritkalno Vijeće ministara i entiteta nisu bile sastavljene od istih stranaka, imala se oporba u bilo kojem projektu. Stoga smatram da će upravo osiguranje legitimnog predstavnika, zbog toga je to prevažno. To znači da onaj tko dobiva dominantnu većinu na nižim razinama, gradi slagalicu u Domu, po vertikali, kada je u pitanju izvršna i zakonodavna vlast. Tako, kada se nešto dogovorite na razini, primjerice, Predsjedništva, Vijeća ministara, državnog parlamenta, da taj dogovor ide automatizmom jer ista politika bi trebala biti i na entitetskim i na županijskim razinama vlasti.

Koliko BiH opterećuju neriješeni odnosi sa zemljama susjedama, ali i odnosu prema Kosovu?

Imali smo vrlo jasan stav oko problematike jugoistočne oblasti. Mi inače s naše tri susjedne zemlje imamo vrlo dobru suradnju, rekao bih izvrsnu. Prije tri mjeseca bio sam sa gospodinom Milom Đukanovićem i ja mislim da sa Crnom Gorom nema nijednog otvorenog pitanja. Samo je pitanje koliko ćemo brzo napraviti suradnju sa Hrvatskom. Iako imamo više od tusuću kilometara naše zajedničke granice, zapravo granice s EU-om, nemamo pretjerano otvorenih pitanja, osim Pelješkog mosta koji se povremeno javljao, i dvije sporne točke oko granice. Ali i to pitanje se dade lako riješiti ako imate kompetentne ljude s obje strane granice. S treće strane Srbija, gdje smo također napravili vidan iskorak u politici. Međutim, imamo problem Srbije i Kosova i mislim da ćemo mi zadržati isti odnos koji smo imali do sada - neustralnosti. Mi moramo uvažavati predstavnike srpskog naroda. Ja sam više puta kazao: Ako se u BiH Srbi opredijele za neki projekt, mi to moramo uvažavati. Moramo    kroz razgovor s njima tražiti rješenje. Isto tako, naravno, uvažavati ćemo svaki dogovor Srbije i Kosova, kakav god bude bio. Ali, on se ne bi smio ni na bilo kakav način prenositi u BiH i to je suštinska poruka. Također, trebmo osigurati protočnost ljudi kada je u pitanju BiH i Kosovo. Ne smije nam se dogoditi da ljudi i robe ne mogu prolaziti zato što mi ne možemo riješiti pitanje komunikacije. To je nešto što moramo uraditi i nema nijednog razloga da se sve tri strane u BiH ne dogovore jer bi šteta bila obostrana.

Povrh svega, iseljavanje iz BiH još jedno je opterećenje u posljednih nekoliko godina

Puno više od Hrvata iseljavaju Bošnjaci i Srbi. Ja sam čak neko vrijeme govorio da je to bila strategija - iseliti najmalobrojniji narod, pa ste riješili pitanje jednog naroda kao konstitutivnog naroda.

Kako to mislite "nečija strategija o iseljavanju Hrvata"?

Pa čak smo govorili da 'netko, kako bi se potaklo jedan narod na iseljavanje i tako riješili problem jednog naroda. Onda biste imali dva entiteta, dva naroda i sve ste riješili. Međutim, nije to tako jednostavno. Život se malo drukčije odvija i mi danas imamo puno izraženije iseljavanje kod Srba i Bošnjaka nego kod Hrvata, što je i logično jer su brojniji u BiH. Nažalost, to ne treba ni na bilo koji način ohrabrivati i veseliti. Ja čak procjenjujem da u BiH nema više od 3 milijuna stanovnika ako znamo da je po popisu bilo barem još 500 tisuća više, onda ne može biti alarmantniji pokazatelj ili signal kojeg trebamo uvažavati.

Zar to nije posljedica lošeg ekonomskog razvoja?

Gospodarstvo je ključ svega, ali ne možete govoriti o gospodarstvu ako niste stvorili ambijent, ako nećete do kraja stvoriti vladavinu prava u BiH, administraciju koja će puno brže morati rješavati sve ono što traži jedan suvremen biznis. Ne da inozemni investitor ovdje dođe i danima i mjesecima stoji pred vratima, nego da taj administrator dođe njemu i rješava mu pitanja. To je u bankarstvu već odavno zaživjelo. Prije svega, traba nam pozitivno ozračje, mir. Da ljudi vjeruju da ste ih fiskalnim, poreznim, rješenjima motivirali da ovdje dođu. Zašto u Slovačkoj imate oko 20 'per capita' po glavi stanovnika, najviše u proizvodnji automobila. Samo zbog toga što su prepoznali jedan tržišni džep, osigurali povlastice svima onima koji investiraju koji nema nigdje u Europi, oslobodili ih poreza na dobit za desetak godina itd. Mi slično moramo ovdje pronaći, moramo podizati plaće kod gospodarstvenika koji ovdje rade, što znači smanjiti opterećenja i doprinose, a opet nećemo izgubiti u fondovima, jer će s povećanjem plaća i nižim doprinosima poslodavac imati interes da mu je radnik zadovoljan, a s druge strane imat ćemo potpun izbjegnuto sivo tržište koje je danas izraženo i ma koliko mi o tome šutjeli, ono je prisutno. Tako, kombiniranjem nekoliko stvari, smatram da možemo potaknuti gospodarstvo jer bez gospodarstva mladi ljudi neće ovjde ostajati. Mijenjaju se apetiti i razmišljanja o budućnosti, danas ljudi o budućnosti razmišljaju da drukčiji način. Kultura življenja je drukčija. Također, a ne manje važno, je da se zanimanja u obrazovnim sustavima moraju se prilagođavati potrebama tržista.  Danas, koliko god neki odlaze, imamo ljudi na zavodima za zapošljavanje, a s druge strane poduzeća traže na tisuće zaposlenika, a ne mogu ih naći.

Što je onda strategija za BiH?

Naša ključna strategija je demografska strategija i to ne smao hrvatskog naroda, jer ne možete samo raditi za hrvatski narod. Ako nešto dobro radite, radite dobro za BiH i sve žitelje BiH. Jedan od prijedloga koje ću iznijeti svojim kolegama kada formiramo vlast je da napravimo demografsku strategiju u BiH koja će biti sastavljena od svih elemenata: i otvaranja radnih mjesta, povlastica za one koji će investirati, pravne države jer kriminal se mora osuditi do zadnjeg. Znači, ne postoji nikakva mogućnost da i dalje pričamo o našem pravosuđu, kako s njim upravlja neka politika, pojedinac ili ne znam tko već. Ono mora biti do kraja neovisno i tu moramo preuzeti najviše standarde koje danas, recimo, vrijede u Njemačkoj, ili u bilo kojoj od najrazvijenijih zemalja EU-a kojoj se želimo priključiti. I to bez rasprave. Jednostavno, treba prepisati zakon koji oni imaju u pojedinim oblastima i ovdje prilagoditi ambijentu u BiH.

Iseljenje iz drugog kuta: mladi koji se vraćaju donose nova znanja, vjerojatno i investicije u svoju zemlju? Mislite li da je to uskoro moguće ili će oni zauvijek ostajati u inozemstvu?

To je dobra strana te priče, ali ne smijem koristiti izraz 'dobra' jer bi netko kazao da ohrabrujem iseljenje. Naravno, ljudi su otišli vani. Prije svega, oni će izgraditi kulturu prema sustavima koji je već duboko izgrađen. Nedavno sam bio u Stuttgartu, a ići su u Beč i iz razgovora vidim da se mnogi  ne snalaze. Mnogima je izuzezno teško, a teško im se vratiti jer jednostavno ne mogu prihvatiti da nisu uspjeli. Ali, ti ljudi uče jezik, upoznavaju kulturu. Informatički alati su dostupni svakome i mladi čovjek je jednostavno prihvatio tehnološki trend i mislim da je intezivni povratak u sljedeće dvije godine naša obveza. Ali, to ne možete pozivima nego djelima kojima ćete pokazati da je ovdje bolje živjeti i raditi nego u Frankfurtu, Stuttgartu ili Beču.

Na početku kampanje odaslali ste svima pomirljiv poziv. Bošnjake ste nazvali braćom iako su protekli period obilježile tenzije, posebno između vas i gospodina Bakira Izetbegovića. Je li moguće taj odnos relaksirati kako bi Bošnjaci i Hrvati u Federaciji BiH živjeli miroljubiviju politiku?

Ne da je moguće, nego Hrvati i Bošnjaci će morati živjeti, ne malo, nego puno miroljubivije. Rekao sam da smo izgubili povjerenje u posljednje dvije godine različitim kalkulacijama oko toga tko je što mislio uraditi na političkom planu u BiH, od entitetske do državne razine i tu je bilo svega i svačega. Moje poruke su jasne i govorim jednako u Stocu kao što ću govoriti u Bugojnu jer jedino zajednički sa Sbima i Bošnjacima ove probleme možemo riješiti. Ali, kako mogu bilo koju od ovih ideja realizirati ako u Federalnoj vladi imate šest ruku od 17 ili u Federalnom parlamentu 15 oficijelno hrvatskih ruku od ukupno 98?. Jasno je da moramo zajedno raditi i uvjeriti se da nam jedino tako može na biti bolje. Ovih dana sam sa gospodinom Izetbegovićem razgovarao više puta i primarna stvar je da se te tenzije do kraja trebaju spustiti jer nam je zajedno ovdje živjeti. BiH će zasigurno preživjeti kao država i želim da BiH bude suvremena, europska država, u kojoj ćemo se dokazivati i popunjavati tko će biti bolji, a ne lošiji.

Često spominjete legitimnost?

Često kažem da smo najveći narod jer smo natjerani da moramo biti viši od prosjeka da bi nas netko uvažavao, ali to trebate praktično pokazati. BiH doživljavam kao zemlju u kojoj će biti potpuno izbalansirana kolektivna prava za koja se zalažem kroz legitimno predstavljanje, a s druge strane pojedinačna prava ne smiju se zakinuti niti za jednu nijansu i tu moramo koristiti najviše europske standarde. Duboko sam uvjeren da imamo i pozitivnog i negativnog iskustva i uvjeren sam da ćemo to riješiti.

Temom o kampanji smo počeli razgovor, pa i da završimo. Vaš najžešći kritičar je vaš protukandidat za Predsjedništvo BiH, predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić. Međutim, u slučaju njegove pobjede vi ste već najavljivali krizu?

Kao što vidite nijednu osobu od pet hrvatskih kandidata nijednom nisam spomenuo u posljednja tri mjeseca. Svakog od njih uvažavam i netka svatko od njih radi svoj posao. Ono što uvažavam je Ustavni sud koji je kazao da moramo osigurati legitimno predstavljanje na svim administrativnim razinama i posebno se onda pozicionirao prema Domu naroda, ali na isti način i prema Predsjedništvu BiH. Ako imate klubove Hrvata, Bošnjaka i Srba ili hrvatskog i bošnjačkog i srpskog člana Predsjedništva, onda bi bilo logično da osigurate i legitimnost, ne samo legalitet. Imate tri kandidata koji se dominantno pojavljuju među hrvatskim kandidatima i obraćaju hrvatskom glasačkom tijelu, a dva kandidata potpuno za bošnjačko glasačko tijelo. Pa nije fer. Nije u najmanju ruku korektno, da bošnjački narod bira hrvatskog člana Predsjedništva. Čitava kampanja je i počela od predstavnika kojeg vi spominjete. To bi trebala biti lijeva politička opcija, međutim, njihova retorika je takva da ne može biti nacionalističkija, tvrđa i desnija i s većim jezikom mržnje. Pa onda ide: "izabrat ćemo dva, pa će biti 2:1 u Predsjedništvu. Ali, suština je da u Predsjedništvu mora biti 3:0 jer se odluke donose jednoglasno. Ne smijemo prevariti bilo koga i zbog toga sam siguran u mudrost bošnjačkog naroda da neće nasjesti na bilo čije priče i floskule, prijetnjama ratom, jer mi ćemo se najbolje braniti ako razvijamo ovu zemlju, uvedemo je u NATO i EU. To je opasnost i nadam se da će biti prepoznata 7. listopada. Uvjeren sam da bošnjački narod neće nasjesti na priču o tobožnjim strahovima od Hrvata.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android