Na prvi pogled Avignon, sa svojim srednjovjekovnim gradskim zidinama i šarmantnim uličicama, odaje dojam neuglednog malog grada. Ne stiče se pak dojam šta se ovdje dešava ovih dana. Ali što se više približavate zgradi suda, sve brojniji su grafiti i posteri.

"Gisèle, naše sunce", "Gisèle, naša ikona", "Simbol dostojanstva i hrabrosti". Na transparentu preko puta suda piše: "Silovanje je silovanje". To što se Gisèle Pelicot odlučila na javno suđenje za silovanje protiv svog bivšeg supruga Dominiquea Pelicota i još 50 drugih navodnih silovatelja učinila ju je globalnom feminističkom ikonom koja je izašla u javnost i premašila granice Avinjona.

Posljednji optuženi u svojstvu svjedoka

Sudnica je dupke puna. Ipak, u njoj je vladala potpuna tišina. Mnogi žele da prisustvuju suđenju, pa je zbog toga otvorena i druga prostorija u kojoj se može pratiti video prenos. Pet sudija sjede na crnim stolicama. U crvenom ogrtaču je predsjednik suda Rodžer Arate. Nasuprot njemu na klupi za svjedoke je 62-godišnji Philippe L., baštovan.

On je posljednji optuženi. Philippe se nervozno ljulja naprijed-nazad. Ne zna šta da radi sa rukama. Odozgo se vidi baštovanova ćelava glava, koja glanca kroz uvojke njegove kose. On poriče da je namjeravao silovati Gisèle Pelicot. U nju je "samo" prodirao prstima, kaže dubokim pušačkim glasom. Taj čin ilustruje rukama i kukovima, pomičući pri tome svoje bokove naprijed-nazad.

Ako poslušate opise, mogli biste pomisliti da je Philippe dogovorio sastanak s Dominique Pelicot na nekoj kafici. Kaže da je na internet portalu Coco tražio "kinky ženu". Tamo ga je kontaktirao gospodin Pelicot u vezi sa seksom "u troje". Dogovorili su se da se sretnu popodne 7. juna 2018. Najprije su sjedili uz kafu i vodu, a potom su Dominique i Philippe zajedno gledali video-snimke, na kojima su Gisèle silovali kako njen bivši muž, tako i drugi muškarci.

Dominique Pelicot je sve snimio

U spavaćoj sobi Philippe saznaje od Dominiquea da je njegova žena uzela tablete za spavanje i da je cijela stvar dio igre. Philippe kaže da je Dominique tada insistirao da on prodre u nepokretnu Gisèle. Predsjednik suda je pročitao opis videa navodnog silovanja, detaljan prikaz onoga što je učinjeno Gisèle Pelicot, dok je ležala nesvjesna na stomaku. U videu se može čuti kako Gisèle hrče.

"Iz pristojnosti", on se zatim obukao i sačekao dok Dominique ne završi sa silovanjem sopstvene supruge. "Imate čudno razumijevanje pristojnosti", primjećuje Stephane Babonneau, advokat Gisèle Pelicot. "Čekate na gospodina Pelicota, ali sami sebe nemate pod kontrolom?"

"Nema prava na grešku"

Nije se ponašao "kako bi se jedan muškarac trebao ponašati", kaže Philippe. Nije razmišljao svojim mozgom, već penisom. Nije znao da je Gisèle bila u besvjesnom stanju i da nije mogao dobiti njen pristanak. Philippe to kaže iako se chatroom u kojoj je Dominique regrutovao njega i druge muškarce zove 'à son insu' – u prevodu: 'bez njenog znanja'.

Advokat želi da zna da li mu je smetalo to što Madame Pelicot leži nepomično. Philippe pokušava naći izgovor. Ne može ni da miruje, niti da formuliše jasnu rečenicu, govori u frazama: "Eto, ehhh, ne znam, ...ovako, onako." S rukom u džepu, klackajući se gore-dole, konačno je procijedio da mu je žao što se sve to dogodilo.

Kao i većina od 50 suoptuženih, Philippe se izjasnio da nije kriv. Strategija odbrane je da on nije silovatelj, već žrtva sistema, koji je uspostavio Dominique Pelicot. Dakle, 200-tinjak silovanja, dokumentovanih na video snimku, su samo greške koje su počinili muškarci koji nisu znali šta rade?

"Ako se muškarac suoči sa ženom koja je u besvjesnom stanju i odluči da izvrši seksualne radnje nad njom bez njenog pristanka, nema pravo na grešku", kasnije će o ovoj strategiji u završnoj riječi reći Giselin advokat.

"Svi su krivi"

Gisèle Pelicot posljednji put zauzima mjesto na klupi za svjedoke. Nosi zeleno-bijelu haljinu i maslinastu jaknu. Ona je uspravljena, podignute glave, sklopljenih ruku na stolu. Staloženim glasom kaže da je danas umorna. Ovdje je čula stvari koje su neprihvatljive, muškarce koji poriču da su je silovali, uprkos postojećim video dokazima.

Te muškarce ona želi da pita: "U kom trenutku, kada ste ušli u sobu, je Madame Pelicot dala svoj pristanak?" Prema njenim riječima, svaki od muškaraca imao je priliku da ode u policiju. Čak ju je i anonimna dojava mogla spasiti. Dominique Pelicot i muškarci, koji su sjedili iza nje na optuženičkoj klupi, donijeli su svjesnu odluku da je siluju.

Gisèle ne vjeruje da je Dominique jednostavno izmanipulisao saoptužene da počine ove zločine. Sam Dominique, koji je priznao silovanja, kaže da su saoptuženi to tvrdili "kako bi se spasili". Ali da li je ova strategija uopšte vrijedna truda?

U Francuskoj se silovanje definiše kao "bilo koja vrsta seksualne penetracije počinjena protiv druge osobe upotrebom nasilja, prisiljavanja, prijetnji ili iskorištavanjem faktora iznenađenja". Presuda na suđenju očekuje se tek krajem decembra. Ali mnogi se nadaju da to neće donijeti samo društvene promjene, već i promjenu zakona.

Francuski ministar pravde Didier Migaud mogao bi pokrenuti zakonske izmjene. On je tokom razgovora sa predstavnicima medija bio "saglasan” oko pravne definicije silovanja. Definicija silovanja širom Evropske unije nije bila usvojena do početka ove godine u 14 država članica - uključujući Francusku i Njemačku. U nacrtu zakona se predlaže da se silovanje definiše kao seks bez pristanka, a ne da se od onih, koji su pogođeni, zahtijeva da dokažu nasilje ili prisiljavanje na seksualni čin, kao u Francuskoj.

"Nikada više neću naći mir"

Gisèle Pelicot se nada da će svojim procesom uticati na promjene u društvu. Krajnje je vrijeme da se francusko "patrijarhalno, mačo-društvo, koje banalizira silovanje" promijeni, rekla je 71-godišnjakinja u svom posljednjem obraćanju pred sudom.

Ona Dominika, čovjeka sa kojim je bila u braku više od pola vijeka, ne naziva imenom, već ga naziva Monsieur Pelicot. Njena djeca se, kaže, stide tog imena. Njena kćerka Caroline sada se preziva Darian.

Tokom unakrsnog ispitivanja, jedan od advokata pita Gisèle zašto je ona zadržala do danas prezime Pelicot. U sali vlada tišina, dok ona mirno odgovara: "Moje ime je sada poznato u cijelom svijetu. Ne trebam se stiditI zbog ovog prezimena. Danas želim da moji unuci budu ponosni na svoju baku. Danas se sjećamo Gisèle Pelicot."

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu