Drugovanje sa Hitlerom ne mora biti kolaboracija
14. oktobar 2018
"To što je moj otac bio optužen, za mene je bilo vrlo bolno. Bila sam gnjevna i osjećala sam stid. Nisam mogla svima da kažem da to nije tačno", kaže Izabela Palaska. Nakon Drugog svjetskog rata, njen otac je dvaput optužen da je bio kolaborant okupatora i dvaput je oslobađan optužbe. To je bilo 1947. i 1948. Njen otac Joanis Vulpiotis je bio talentovan inženjer, koji je studirao na Tehničkom univerzitetu u Minhenu.
Karl Fridrih fon Simens je vrlo cijenio njegove sposobnosti, pa je mladi Grk brzo dobio neke važne rukovodeće pozicije. Ne samo to: oženio se Hertom, Simensovom kćerkom, sa kojom je imao jedno dijete. No, taj brak je propao, prije svega zbog labilnog zdravlja njegove supruge. Joanis Vulpotis se vratio u Grčku još prije Drugog svjetskog rata. Tamo se oženio imućnom Elenom Eugenidis koja je imala samo 18 godina. Iz tog braka potiče Izabela Palaska. Vulpotis je postao predstavnik Simensa i Telefunkena u Grčkoj i čak je svojoj zemlji omogućio da dođe do tehnologije za osnivanje državnog radija. To je bilo jako propagandno sredstvo za režim grčkog diktatora Joanisa Metaksasa - a kasnije i za nacistički režim u Njemačkoj: Vulpotis je savjetovao i Hitlera koji je bio impresioniran njegovim elektrotehničkim znanjima.
Ali - to nije kolaboracija?
Joanis Vulpotis je bio predstavnik gornjeg sloja društva, bio je generalni direktor Grčkog radija i sagovornik tada vrlo važnih ličnosti kao što su bili premijeri i brojni generali. Za vrijeme Drugog svjetskog rata imao je najbolje veze kako sa njemačkim tako i sa britanskim diplomatama. Osnivanje brutalnih grčkih bezbjednosnih odreda (Tagmata Asfalias) bilo je - njegova ideja. Ti odredi je trebalo da pomažu u borbi protiv komunista.
Poslije rata, otac Izabele Palaske je optužen pred sudom za širenje njemačke propagande. Vulpiotis je do danas ostao sporna ličnost. S jedne strane, protiv njega je dvaput podizana optužnica zbog navodne kolaboracije sa nacistima, a sa druge strane je njegova kćerka u njegovom arhivu pronašla više od 1.500 pisama sa izrazima zahvalnosti koje su pisali Jevreji, komunisti i drugi Grci.
Zato je odlučila da napiše dvije knjige ("Anđeo ili đavo - moj sporni otac" i "Olujne godine") kako bi pokazala da je njen otac imao i pozitivne strane i da bi se izborila sa osjećanjem stida sa kojim je decenijama morala da živi. Ona svog oca opisuje kao "pohlepnog", ali u njemu ne vidi izdajnika. Zar nije znao ništa o zločinima nacista? "Isto to bih ja mogla da pitam Nijemce", odgovara Palaska, "da li nisu znali šta se dešava u njihovoj zemlji? To je istina koju mnogi nisu htjeli da vide". Joanis Vulpiotis "nije bio dobar otac", ali po njenom mišljenju nije bio ni nasilnik. "Divio se njemačkoj kulturi. I za to ga optužuju."
Tabu-tema
U Grčkoj je dosad održano više suđenja kolaborantima, posebno onima iz perioda između 1944. i 1949. To što je Vulpiotis oslobođen optužbe nije bio izuzetak. Grčki istoričar Dimitris Kusuris, koji radi na Univerzitetu u Beču, kaže za DW da 85 odsto kolaboranata nije ni stiglo do suda. Tako je od oko 15.000 optužnica u Atini obrađeno samo 2.200 njih. Od 1945. do 1949. na smrt je osuđeno 114 kolaboranata, ali samo 25 njih je pogubljeno. 121 optuženik je osuđen na doživotnu robiju, 614 ih je dobilo blaže kazne, a 1.356 ih je oslobođeno optužnica.
Bogati kolaboranti i ratni profiteri su često uspijevali da izbjegnu kaznu plaćajući mito. Grčki istoričar Stratos Dordanas, sa univerziteta Makedonija u Solunu, smatra da Grčka, kada je riječ o kažnjavanju kolaboranata, "u poređenju sa drugim evropskim zemljama ne predstavlja izuzetak": "Ako se u Grčkoj nešto razlikuje, onda je to mali broj stvarno osuđenih, mada ne treba zaboraviti da je poslije okupacije izbio krvav građanski rat." Mnogi Grci, koji su kolabolirali sa neprijateljem i koji su se ponašali izdajnički su se nakon rata pridružili Saveznicima i čak i ako su, tokom građanskog rata u Grčkoj (1946-1949), učestvovali u borbi protiv komunista.
Kolaboracija je u Grčkoj i danas tabu-tema. Mnogi - među kojima su poznati političari i biznismeni, najradije bi zaboravili prošlost svojih porodica. "Kolaboranti su se zahvaljujući građanskom ratu brzo integrisali u društvo, a neki od njih su preuzeli visoke funkcije i za manje od 15 godina postali članovi Atinske akademije nauka",kaže Kusuris. Na mnoge upite DW upućene potomcima kolaboranata da govore o tome, odgovoreno je nagativno. Spisateljica Izabela Palaska je izuzetak. Svojim knjigama, ona je srušila zid ćutanja. No, kako kaže, "rana je ostala duboka".