Kada je 1958. Duško Gojković s International Youth Bandom nastupio na glasovitom jazz festivalu u Newportu, odmah je postao mala senzacija – i poznat u krugovima američkih džezera. Odgovarajući na pitanje jednog američkog radijskog voditelja, što bi volio raditi u Sjedinjenim Državama, tada 27-godišnji Gojković, iz tamo neke Jugoslavije, je drsko odgovorio: „Studirati aranžman i kompoziciju – na Berkleeju!". Berklee College Of Music u Bostonu je već i u to vrijeme bio – a to je i danas - najveći privatni koledž za suvremenu glazbu na svijetu, poznat baš po svom studiju jazza i po ‚proizvodnji' vrhunskih glazbenika.

Samo tri godine ranije su ga njemački jazz glazbenici Carlo Bohländer i Jutta Hipp iz Beograda doveli u Frankfurt, tadašnju prijestolnicu jazza u Njemačkoj, gdje je svirao - ali u početku i spavao u vreći za spavanje u jednom kutu - u legendarnom Jazzkelleru. Tu je upoznao velikane jazza kojima se divio: Attilu Zollera, Oscara Pettiforda, Dizzyja Gillespieja, s kojim se ubrzo zbližio jednako kao i kasnije sa Stanom Getzom, Chetom Bakerom i Milesom Davisom.

Preporuka na papiru s mrljama od senfa

Dušan Duško Gojković je rođen 1931. u bosansko-hercegovačkom gradu Jajcu. Odrastao je u Beogradu, glazbeno isprva više u tradiciji narodne glazbe. Kao dječak potajno je slušao jazz programe Willisa Conovera na radiju „Voice of America" i gledao holivudske filmove poput „Mladića s trubom" s Kirkom Douglasom. Tako cool je i on htio biti i s 15 godina je „na veresiju" kupio svoju prvu polovnu trubu. Nakon studija na Muzičkoj akademiji je 1950., sa samo 19 godina, počeo svirati u big bandu Radio Beograda.1955.

Nakon zapaženog nastupa u američkom Newportu Gojković se vratio u Frankfurt i nastavio svirati, ne razmišljajući više o Americi – sve dok mu jednog dana nije stiglo pismo iz Bostona: Berklee College Of Music mu je ponudio stipendiju.

„Svirao sam u Jazzkelleru tog dana slučajno baš sa Stanom Getzom, Artom Farmerom i Oscarom Pettifordom", prisjećao se kasnije. „Za doručkom u restoranu sam im pokazao pismo i rekao: 'Kažu mi da mogu dobiti stipendiju, ali trebam preporuke.' Na to je Stan Getz uzeo jedan od jelovnika svojim masnim prstima, okrenuo ga i napisao: 'Mislim da je ovaj mladić vrlo talentiran' i potpisao se. Zatim je Art Farmer napisao: 'Kao trubač, mislim da bi trebao doći na Berklee.' Oscar je nacrtao strelicu na te dvije izjave i napisao: 'Slažem se.' Uzeo sam ovaj jelovnik pun senfa i mrlja od piva i zajedno s jednom od mojih prvih ploča poslao u SAD. Uskoro je stigao odgovor: 'Možeš doći kad god želiš.'" Godine 1961. počeo je studirati kod Herba Pomeroya u Bostonu – kao jedan od prvih Europljana.

„Sve što znam, naučio sam tamo. Ne sviranje trube, već kompoziciju i aranžman. Stan Kenton, Count Basie, pa čak i Duke Ellington su htjeli da se pridružim njihovim bendovima na turnejama, ali ja sam stvarno želio završiti fakultet. To odluka me proganja i danas", rekao je kasnije.

„Čovjek s čudesnom trubom"

Nakon studija Gojković je neko vrijeme boravio u SAD-u, gdje su ga zvali „čovjek s čudesnom trubom". Gotovo da nije bilo uglednog imena s kojim u to vrijeme nije svirao zajedno. Angažirao ga je Maynard Ferguson, sprijateljio se s Chetom Bakerom i postao redovni skladatelj i aranžer u orkestru Woodyja Hermana. Orkestar je godinama svirao 'Woody's Whistle', kompoziciju koju je Gojković napisao za njega.

Ali život glazbenika u SAD-u bio je težak. „Pet godina u New Yorku bilo mi je dovoljno. Crnci tada nisu smjeli letjeti. Vozili smo se tisuće kilometara u autobusu", rekao je.

Balkanski jazz

1966. se vratio u Njemačku - najprije u Köln. Tu je godinu dana kasnije snimio svoj poznati album Swinging Macedonia, i na svjetsku jazz-schenu uveo idiom balkanskog jazza kao mješavine melizama i ritmova domovine s jazz idiomom Taj se pojam kasnije pojavio u i jazz-rječniku. Njegov album "Swinging Macedonia" utemeljio je prvi "balkanski jazz" pravac s mješavinom melizama i ritmova domovine s jazz idiomom.

Od 1968. Duško Gojković je živio u Münchenu i tu je postao ključna figura na sceni: kao osnivač Münchenskog Big Banda, kao prvi direktor Državnog jazz orkestra mladih i s nebrojenim publikacijama, prije svega s brojnim snimkama za münchensku izdavačku kuću Enja.

Osvojio je sve nagrade koje su se mogle osvojiti, od Jazz Echo do „Berklee Master of Global Jazz Award", koja je do sada dodijeljena samo dva puta. Godine 2015. dobio je Glazbenu nagradu grada Münchena, također kao tek drugi jazz glazbenik nakon Klausa Doldingera.

Ovaj vješti melodičar i umjetnik improvizacije ne može se svesti ni na mainstream, ni na balkanski jazz. Gojković se nikada nije želio ograničiti i dati smjestiti u neku ladicu. Uvijek je uspijevao pronalaziti nove izražaje i žanrove povezane s jazzom kao što su soul i funk, a u novije je vrijeme bio otkrio strast za latino jazz. I koliko god je bio međunarodno priznat kao solista, postao je i važan mentor ambicioznim i mladim jazz glazbenicima.

Duško Gojković preminuo je 5. travnja/aprila u Münchenu u 91. godini.

Z. Arbutina (Jazz-thing,SZ,NDR)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu