Treći sastanak na vrhu, Ukrajina - Jugoistočna Evropa, doveo je u Dubrovnik predsjednika UkrajineVolodimira Zelenskog, kao i sve čelnike zemalja jugoistočne Evrope koji su dali podršku Ukrajini. Pregovaralo se o završnom dokumentu, traženi su uslovi kako bi se stavio potpis svih lidera, a najglasniji je bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je tražio da dokument ne sadrži ništa što se odnosi na sankcije Rusiji. Na kraju je rezultiralo Dubrovačkom deklaracijom u kojoj se daje podrška Ukrajini u ratnom sukobu sa Rusijom, koja traje više od dvije godine. 

„Gotovo hiljadu dana je prošlo od početka ruske vojne invazije na Ukrajinu. Najstrožije osuđujemo ovaj ničim izazvan, neopravdan i nezakonit ruski osvajački rat protiv Ukrajine...zločin protiv ukrajinskog naroda, očito kršenje međunarodnog prava... i veliku prijetnju miru, sigurnosti jugoistočne Evrope, cijelog evropskog kontinenta i svijeta", navedeno je pored ostalog u deklaraciji. Ipak, u pozadini je dosta problema u odnosima oko ovog pitanja posebno unutar Hrvatske, čiji čelni ljudi imaju dijametralno suprotne stavove.

Plenkoviću trebao Ukraine Compact 2

„Plenkoviću je bilo važno da Zelenski dođe u Hrvatsku kako bi potpisali nešto nalik na Ukraine Compact (dokument koji su potpisale 23 zemlje u Vašingtonu sa bezuslovnom podrškom Ukrajini - op.a), jer Plenković ima problema sa proruskim predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, koji sistemski opstruiše hrvatsku podršku Ukrajini“, kaže za DW analitičar iz Zagreba Davor Đenero. 

Samit u Dubrovniku održan je u trenutku žestokog političkog sukoba Milanovića i Plenkovića oko Ukrajine, nakon što Milanović nije dao saglasnost Ministarstvu obrane za slanje oficira u misiju NATO-a kako bi obučavali ukrajinske vojnike u Njemačkoj. Zbog toga Milanović nije ni pozvan u Dubrovnik, što je dodatno zakomplikovalo odnose. 

„NATO do sada nije bio formalno-pravno u Ukrajini. Sada je odlučio da se to dogodi. I ja kažem, slobodno. Ali dok sam predsjednik Hrvatske, ja tu saglasnost (za oficire - op.a) neću potpisati“, rekao je Milanović samo dan ranije na samitu lidera Brdo-Brioni u Tivtu.

Što se tiče same deklaracije, u tekstu se takođe navodi da podrška učesnika ukrajinskoj nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu unutar međunarodno priznatih granica nastavlja biti „apsolutna". Pozdravljeno je otvaranje pristupnih pregovora EU i Ukrajine, te je kao ključna stavka istaknuta njena energetska stabilnost. Okosnica trećeg samita bila je ekonomska i vojna pomoć Ukrajini. 

„Hrvatska je ponudila svoju stručnost u području pomoći veteranima, u području deminiranja, mirne reintegracije te u poslijeratnom razdoblju i u području procesuiranja ratnih zločina", rekao je premijer Hrvatske Andrej Plenković, koji je u ime Hrvatske sa Zelenskim potpisao ugovor o bilateralnoj saradnji, koji definiše ova pitanja.

Podrška izvan okvira

„Hvala vam što ste protiv nastojanja Rusije da destabilizuje i ovu regiju“, rekao je Zelenski, ističući da svi dijele isti interes u nastojanju da se oslabi položaj Rusije.

„Nažalost, danas u Ukrajini vidimo kako izgleda moderno ratovanje i znamo koliko je važno da svaka zemlja, svaka nacija ima tehnološki napredno oružje. Ukrajina je kroz ovaj rat osnažila, ojačala svoje kapacitete, obrambene kapacitete u smislu proizvodnje oružja", rekao je Zelenski.

Iako se ne radi o prvom sastanku na ovom nivou kada je riječ o podršci Ukrajini, analitičari primjećuju da Zelenski ima razloga da traži širu podršku, s obzirom na određen pad ili oklijevanje kod pojedinih zemalja da snažnije djeluju. Svaka podrška je bitna, posebno tamo gdje Rusija ima jak uticaj.

„Istina je da Zelenski nije u dobroj fazi, da mu je ovaj sastanak u Njemačkoj propao, da je Dubrovnik trebao biti usputna stanica. Ukrajini jeste važno da ima neki blok zemalja osim onoga što nekada nazivaju evropskim sjevernim Balkanom“, kaže Đenero.

Taj blok zemalja važan je ne samo u političkom smislu nego i u vojnom. Ove sedmice bio je planiran sastanak u Ramštajnu u Njemačkoj, na kojem je Zelenski trebao predstaviti plan pobjede. Sastanak koji je trebao biti prvi na nivou lidera, otkazan je zbog nedolaska američkog predsjednika Džoa Bajdena, zbog uragana koji je pogodio dijelove SAD-a. Sastanak ukrajinskih donatora oružja trebao je da istakne nedvosmislenu podršku Kijevu.

100 miliona u oružju za tri mjeseca

A naoružanje je nešto za šta je Ukrajina zainteresovana u BiH i Srbiji. Nije tajna da je Zelenski ranije pozivao na zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama Zapadnog Balkana. Razlog je praktične prirode iz kojeg profitiraju BiH i Srbija. Artiljerijska municija koju koristi Ukrajina uglavnom je na osnovama i standardima koje koristi i Rusija, odnosno „ostatak" sovjetske vojne baštine, što povećava potražnju iz ove dvije balkanske zemlje. 

Podatak da su kompanije iz BiH u zadnja tri mjeseca izvezli naoružanja i opreme za više od 100 miliona maraka, govori o obaranju rekorda i potvrde onoga što su zahtjevi iz Ukrajine. Kompanije iz BiH su konkurenti na tržištu upravo zbog tipa naoružanja ali i globalne potražnje. Vojni komentator Đuro Kozar kaže da je taj biznis sada već dobro uhodan, a da u tom lancu igre smrti svi dobro zarađuju.

„Sa Zapadnog Balkana putem posrednika, u Ukrajini kao i izraelskom ratu, koristi se naoružanje i vojna oprema iz BiH i Srbije. Oružje i municija iz ovih zemalja su traženi jer imaju i rusko porijeklo, tako da se to jako dobro uklapa u ukrajinske potrebe“, kaže Kozar navodeći neke primjere.

„Tvornica municije Igman iz Konjica proizvodi municiju za sve kalibre pješadijskog oružja, uključujući i kalašnjikove. Zbog toga kada pošalju municiju na određene adrese, u fabrici Igman ne znaju da li će ona tamo stići ili će putem posrednika biti upotrijebljena za rat", naglašava Kozar, navodeći i primjer 50 hiljada granata iz fabrike Krušik iz Valjeva, koje su našle put do ukrajinskog ratišta, iako Srbija tvrdi da nijedna isporuka nije napustila ovu zemlju od početka rata.

Amerikanci najveći kupci

Prema izvještaju Organizacije za jugoistočnu i istočnu Evropu za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja (SEESAC) od prije tri godine, navodi se da je Srbija vodeći izvoznik oružja i municije u regiji sa profitom od preko milijardu evra. Iza nje je BiH čiji je udio u ukupnom izvozu u regiji gotovo trećina kompletnog naoružanja i municije. Najveći kupci prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH su Amerikanci, zatim slijede Srbija, Turska, Slovačka, Bugarska.

Međutim, cijeli ovaj sistem igre vojno-političkih skrivača omogućava zaobilaženje pravila. Bosna i Hercegovina i Srbija imaju zakone koji ograničavaju prodaju oružja u ratnim zonama. Tu se pojavljuju kompanije posrednici ili zemlje koje direktno kupuju naoružanje, nakon čega vrše distribuciju u Ukrajinu. Najveći kupac oružja iz BiH prema statističkim podacima je SAD, dok Srbija prometuje i preko Češke i Turske.

„Sasvim je sigurno da je Ukrajini u interesu da se nastavi isporuka onog što se teško nabavlja na tržištu. Prije svega artiljerijske municije koja je rađena po ruskim a ne po NAATO standardima, što mimo ove dvije zemlje nije lako nabaviti na tržištu", zaključuje Đenero.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu