Surejja Inal berlinska poreska konsultantkinja sa užasom se sjeća 6. februara kada je čula za zemljotres u Turskoj. Rođena je u gradu Antakija u provinciji Hataj. Antakija je jedan od gradova u kojima zemljotres nije ostavio kamen na kamenu. Satima nije mogla da dobije nikog iz svoje porodice koji žive tamo. Čak i sada, više od dvije sedmice nakon zemljotresa, nekim članovima porodice se izgubio svaki trag. Preživjeli su stric, snaja i rođak. Surejja Inal želi da ih privremeno dovede u Berlin kako bi se malo primirili.

"Osjećam se razočarano"

Ova 57-godišnjakinja bila je oduševljena kada je čula da Ministarstvo spoljnih poslova namjerava da olakša postupak dobijanje turističke vize nakon zemljotresa. Tako bi njemački državljani i lica sa stalnom njemačkom dozvolom boravka mogli pozvati svoje rođake prvog i drugog stepena u Njemačku na 90 dana ako potpišu pravno obavezujuću izjavu. To znači da se rođaci obavezuju da plate sve troškove kao što su izdržavanje ili liječenje.

Za razliku od drugih, Surejja Inal se ne plaši troškova. Ona dobro zarađuje. „Izjava o obavezivanju je za sada u redu", kaže ona. Ali zašto je morala da pošalje original izjave svojoj porodici u Tursku? A niko od njih više nema adresu? „Zašto ne mogu da to predam kod notara?", pita se poreska savjetnica. A onda ni stric, snaja i rođak nisu rođaci prvog i drugog stepena. Možda bi to mogla da uradi nekako preko svoje majke, nada se. Da im nekako pomogne. Nažalost, ništa se ne dešava brzo. „Osjećam se razočarano", rekla je Inal za DW.

Advokat Engin Sanli želi da pomogne

Engina Sanlija je trenutno u Istanbulu. Advokat iz Štutgarta turskih korijena specijalizovao se za zakon o imigraciji i azilu. Na licu mjesta, on sada želi da istraži koliko je najava za lakše dobijanje viza zapravo izvodljiva u praksi. Prije odlaska, 33-godišnjak je i dalje bio optimista. Njegova supruga je i sama izgubila četiri rođaka u katastrofi. Sanli je za Štutgarter nahrihten rekao da pojednostavljenje dobijanja turističke vize vidi kao "pozitivan znak koji nikada ranije nije viđen". Ljudi turskih korijena koji žive ovdje bi ovaj korak vidjeli kao "ogromno priznanje" i cijenili bi ga.

- pročitajte još:Kako spriječiti bolesti u kriznim područjima?

Ali otkako je tamo, njegov optimizam je iz dana u dan sve manji. „Postoje prepreke koje se ne mogu prevazići“, kaže Sanli. Mora se dostaviti deset različitih dokumenata ako žrtve zemljotresa žele da ostanu kod svojih rođaka u Njemačkoj najviše 90 dana.

Pasoši su pod ruševinama

Jedan problem su pasoši. Mnogi ljudi u Turskoj nemaju pasoš jer je skup i u principu im i ne treba. A na dan katastrofe, žrtve zemljotresa su pokušale da spasu svoje živote, a ne pasoše. Dakle, većina pasoša je pod ruševinama. Potrebno je najmanje tri mjeseca da se podnese zahtjev za novi pasoš ako su institucije za izdavanje pasoša u oblasti zemljotresa nekim čudom pošteđene. Ako imate sreće da nađete foto studio koji može da pravi biometrijske fotografije. I imate novac za novi pasoš koji košta kao mjesečna plata.

Engin Sanli znao jedan izlaz. Za pogođene koji više nemaju nikakva identifikaciona dokumenta, njihov identitet bi mogao biti potvrđen putem elektronskog e-Devlet sistema. Sanli ističe da je digitalna administracija u Turskoj mnogo naprednija nego u Njemačkoj. Dakle, podrazumijeva se da se, zaštićeni samo lozinkom, mogu pozvati mnogi dokumenti - od policijskog uvjerenja do izvoda iz porodičnog registra. Na osnovu toga, prema Sanliju, Njemačka ambasada u Ankari ili konzulati u Izmiru i Ankari mogli bi da izdaju privremene vize.

Strah od ponovne traumatizacije

No, Engin Sanli još ne želi da odustane. Sastaje se sa turskim kolegama advokatima, advokatskom komorom, starateljskim sudovima. On smatra da je sprdnja da žrtve zemljotresa napišu razlog zašto žele da napuste područje zemljotresa. On to podrugljivo naziva „motivacionim pismom“ i „mnogi ne mogu da napišu takav razlog jer onda sve ponovo preživljavaju trauma se ponavlja".

Situacija je drugačija za mnogu djecu koja su zbog zemljotresa ostala siročad. Oni ne samo da treba da dostave sva dokumenta, već turski sud za starateljstvo prvo mora da razjasni da li im je dozvoljeno da posjete svoje rođake u Njemačkoj. Za Engina Sanlija ovo je nepodnošljiva situacija za djecu, „kojoj je sada jednostavno potrebna zaštita i mir". A onda se pite i  gdje će ta djeca da idu poslije isteka 90 dana?

Samo po propisu

No, njemačka vlada za sada želi da se pridržava viznih propisa. Federalna ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer (SPD) i ministarka inostranih poslova Analena Berbok (Zeleni) otputovale su u utorak ujutru u oblast pogođenu zemljotresom na jugu Turske. One takođe žele da posjete tamošnju mobilnu kancelariju za vize koja može da obrađuje aplikacije direktno na licu mjesta. Nejasno je pak da li će procedura za izdavanje viza biti poboljšana nakon posjete dvije njemačke ministarke.

Trenutno je potrebno oko tri mjeseca za turističku vizu. Očigledno predugo za žrtve zemljotresa.

Ne žele iz svoje zemlje

Ali izgleda da mnogi ne žele da napuste svoju domovinu, uprkos razaranjima, mrtvima i riziku od epidemija. Prema podacima Ministarstva inostranih poslova, po ubrzanoj proceduri izdato je ukupno 96 šengenskih viza turskim državljanima. Pored toga, do ponedeljka je podnijeto 15 zahtjeva za trajno spajanje porodice.

No, smatra se da je sada lokalna pomoć mnogo važnija. Posebno za ljude iz Sirije, za koje je gotovo nemoguće dobiti vizu za Njemačku.

Mnoge žrtve zemljotresa su zabrinute da bi pažnja prema njima uskoro mogla da prestane. U svojoj video poruci tokom vikenda, kancelar Olaf Šolc je rekao: "Gerçek dost kötü günde belli olur"  – turska poslovica, na našem jeziku znači nešto slično: „Na muci se poznaju junaci".

Više od tri miliona ljudi turskog porijekla u Njemačkoj bi voljelo da vjeruje u to.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu