Izvana gledano, to je jedna od tipičnih crkvenih građevina u Njemačkoj iz 1950-ih godina: jednostavna i nimalo spektakularna. Međutim, katolička crkva Svetog Pija (St. Pius) u naselju Neuostheim u Mannheimu je posebna. U ovoj bogomolji katolički i evangelistički (protestantski) hrišćani zajedno obavljaju mise, mole se u istom prostoru i za istim oltarom slave Večeru Gospodnju i euharistiju.

Zašto baš u Neuostheimu? Zapravo, sve je počelo još početkom 1970-ih godina, kaže katolkinja Annette Hübner. Ova 57-godišnjakinja, koja sa svojom porodicom ovdje živi više od 50 godina, dugo je članica župnog tima. Tadašnji župnik zalagao se za saradnju dvije crkve, a od 1970. godine u katoličkoj crkvi su održavane ekumenske službe. Krajem 2009. godine obližnju evangelističku crkvu Svetog Tome pogodila je velika šteta uzrokovana poplavom. Pokazalo se da se objekat više ne može popraviti.

Simultana crkva: „Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje“

Privremena zajednička upotreba pretvorila se u trajno rješenje, a trajno rješenje u ekumensko prijateljstvo. Hübner kaže: „Stalno se pokazivalo da ima smisla nastaviti saradnju, i to ne samo u bogoslužjima.“

Na fasadi crkve St. Pius stoji natpis: „Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje.“ Ono što zvuči kao teološka fraza iz nedjeljne propovijedi ovdje je stvarnost, radnim danima i nedjeljom.

Katolici i protestanti pod istim crkvenim krovom nisu novost u zemlji Reformacije. U Njemačkoj je kroz istoriju zabilježeno 65 takozvanih "simultanih crkava". To su crkve, čiju je dvostruku upotrebu propisao svjetovni vladar ubrzo nakon Reformacije i crkvenog raskola ili u narednim decenijama. Ponekad je čak bilo određeno ko i u koje vrijeme smije koristiti crkvu. Najpoznatiji primjeri su Altenberški dom kod Kelna i evangelistička katedrala Svetog Petra u Bautzenu u Saksoniji.

U bolničkim ili aerodromskim kapelama međukonfesionalna upotreba danas je gotovo uobičajena. No sada se sličan trend pojavljuje i u običnim župama. Crkve u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, protestantske i katoličke, već su se u okviru obilježavanja 500 godina Reformacije 2017. godine bavile ovom temom.

Njihov priručnik za praksu nosi naslov „A šta ako se svi uselimo zajedno?“ i govori o ekumenskom korištenju crkava i župnih objekata. U njemu se više puta spominje „sve intenzivnije smanjivanje broja crkvenih objekata". Prema službenim podacima iz 2025. godine, u Njemačkoj je bilo oko 24.500 katoličkih i 21.100 evangelističkih crkava, od malih kapela do velikih katedrala. Svake godine desetine crkava se zatvaraju, ruše ili prenamjenjuju.

Nekada je posjeta evangelističkoj crkvi važila za grijeh

Primjeri novih zajedničkih crkvenih prostora postoje i u zapadnoj i istočnoj Njemačkoj. Na sjevernom rubu Berlina, u Schildowu, u budućnosti bi trebala ostati u upotrebi samo jedna crkva: nešto reprezentativnija evangelistička crkva. Nadbiskupija Berlin taj projekt naziva „ekumenskim projektom uzornog karaktera".

U njihovom opisu osjeća se istorijska dimenzija. Katolički učesnici podsjećaju da su postojala vremena kada se „čak i posjeta evangelističkoj crkvi smatrala grijehom“.

Još istočnije, u drezdenskoj četvrti Laubegast, katolička zajednica Sveta Porodica svake subote navečer koristi prostorije jedne slobodne protestantske zajednice. Katoličkim biskupima u istočnoj Njemačkoj misa u evangelističkim crkvama nije ništa neobično. Kod većih svečanosti, poput krizmi ili jubileja zajednice, male katoličke crkve često nisu dovoljne pa evangelističke zajednice ustupaju svoje prostore.

Trenutno se ovom temom bavi i Njemačka biskupska konferencija, koja planira objaviti poseban priručnik. I tu je riječ o smanjenju broja vjernika, crkvenim objektima koji više nisu potrebni, finansijskim problemima i mogućnostima zajedničkog korištenja. Biskupi često koriste izraz „simultaneum", vraćajući se tako istorijskom pojmu.

Ali crkva St. Pius u Mannheimu drugačija je od ostalih; ona nije samo privremeno rješenje nastalo iz nužde. Ovdje su se zajednice odlučile na duboku saradnju. Od 2020. do 2022. godine crkva je renovirana i preuređena. Na mjestu gdje je nekada bio oltar, danas se nalazi krstionica – zajedničko središnje mjesto obje crkve. U lađi crkve nalazi se novi oltar koji je istovremeno crven i siv.

Od dva oltara nastao je jedan novi

„Crveni kamen potiče s oltara evangelističke crkve, a sivi travertin s oltara katoličke crkve“, objašnjava Hübner. Oba materijala su usitnjena i spojena u novi oltar. Njegova površina je dijelom glatka, a dijelom hrapava i ispucala.

„To je vrlo lijep simbol naših odnosa između protestanata i katolika. Želimo biti zajedno. Ali još uvijek postoje nesuglasice i neriješena pitanja.“

Od 2018. godine u naselju više ne postoji ni katolički ni evangelistički vrtić, nego novootvorena Ekumenska dječija kuća (obdanište) Neuostheim, smještena pored crkve St. Pius. Ova zajednica jedna je od pionira na tom području.

Samo mali broj crkava tako dugo i tako svjesno njeguje ekumenski put. Jedan od primjera je Emmaus centar u Bad Griesbachu, na krajnjem jugozapadu Njemačke, blizu Passaua. Na njegovoj internetskoj stranici opisuje se kao „uzorni i sretni primjer ekumenizma".

Od 1987. godine tamo katolička i evangelistička crkva zajednički pružaju dušobrižničku službu za goste lječilišta. Saradnja je bila toliko uspješna da su katolička biskupija Passau i Evangelističko-luteranski dekanat Passau izgradili Ekumenski centar za dušobrižništvo, s jednim zajedničkim crkvenim prostorom u vlasništvu obje crkve. Centar i crkva svečano su otvoreni u oktobru 1992. godine.

„Godine 1992. oduševljenje projektom bilo je ogromno“, kaže evangelistička pastorica Tatjana Schnütgen za DW. „Tada crkve ovdje u Donjoj Bavarskoj još nisu dobro sarađivale.“ Danas je situacija drugačija. Schnütgen govori o „gotovo ekumenskoj crkvi". Kad god je moguće, održavaju se zajednička bogoslužja i službe riječi bez pričesti ili euharistije. Povremeno se blagoslove vino i hljeb koji se nakon službe zajedno dijele ispred crkve. A kako se slažu sveštenici? „Uživamo u timskom duhu u našoj crkvi“, kaže pastorica.

Jedan orguljaš za oba bogoslužja

I crkva St. Birgitta-Thomas u Kielu može se pohvaliti dugom tradicijom zajedničkog života. Od 1980. godine katolička zajednica Sveta Brigita i evangelistička zajednica Svetog Tome dijele crkvu i župni dom. Pravno je sve precizno uređeno. Crkva formalno pripada katoličkoj zajednici, a župni dom evangelističkoj. Pastorica Rebekka Ulrich za DW kaže: „Ipak, oba dijela zgrade koristimo zajednički i ravnopravno.“ Uz osmijeh dodaje: „Evangelistička strana je unajmila printer, ali ga koristi i katolička strana.“

Pastorica, stara 36 godina, govori o „nevjerovatno mnogo dodirnih tačaka“. To uključuje zajednička bogoslužja, proslave, ekumenski dijalog i zajedničko biranje godišnjeg mota. Jedna mjesečna pjesma dolazi iz evangelističke pjesmarice, druga iz katoličkog molitvenika Gotteslob, a obje zajednice ih zajedno pjevaju.

Na orguljama svira isti orguljaš. „Nedjeljom svira katoličku misu u 9:30, a u 11:00 evangelističku službu.“ Kad bi sve bilo tako jednostavno. Ulrich napominje da sve manji broj katoličkih sveštenika predstavlja problem.

U naselju Neuostheimu u Mannheimu Hübner kaže da je put bio dug, ali vrijedan truda. „Ako nastupamo zajedno, imamo veće šanse da opstanemo u ovom gradskom naselju.“

Ipak, ni njih ne zaobilaze krize. I na katoličkoj i na evangelističkoj strani smanjuje se broj duhovnika. Sve je više službi riječi bez prisustva sveštenika ili pastorke.

Čak je zastupljena i istočna crkvena tradicija. U Mannheimu od 1971. godine djeluje Istočnocrkveni centar Ćirilo i Metodije, koji je od početka smješten u crkvi St. Pius. Jednom mjesečno održava se katoličko bogoslužje po vizantijskom obredu. Nakon obnove, u ulaznom dijelu crkve uređen je poseban prostor s ikonama i simboličnom ikonostasom.

I sve to pod jednim crkvenim krovom.