Pedi Ešdaun došao je na mjesto visokog predstavnika u BiH 2002. godine, nakon Volfganga Petriča i na tom mjestu je ostao do 2006. godine. Međunarodni intervencionizam dobio je sve obrise u BiH upravo za vrijeme njegovog mandata, s obzirom na broj smijenjenih zvaničnika, njih preko 90, najviše iz Srpske demokratske stranke. Samo u jedom danu Ešdaun je smijenio 59 javnih i partijskih funkcionera ove partije, uz klauzulu da se mogu vratiti na funkcije nakon što bude uhapšen Radova Karadžić. Ognjen Tadić, koji je tada bio član SDS-a kaže da većina problema koje BiH ima sa Ustavom, dolazi upravo iz tog perioda.

Rušenje Dejtona 

„On je i poslije svog odlaska pokušao da razori Dejtonski mirovni sporazum, a posljednji pokušaj je bio u Domu Lordova, nako čega su britanski predstavnici došli u BiH i uvjerili se da stanje nije takvo kakvo je Ešdaun predstavio. Naravno, kada živ čovjek ode sa ovog svijeta to je udar za njegovu porodicu i svaki živ čovjek izražava saučešče zbog toga“. 

Ešdaun je tokom svog mandata smijenio i Dragana Kalinića, tadašnjeg predsjednika SDS-a i Narodne skupštne RS. Danas kaže da nije ožalošćen smrću Ešdauna i podsjetio da je smijenjen 2004. godine kao dio mreže podrške Radovanu Karadžiću, što je bilo, kako kaže politička lustracija koja je trajala više od pet godina. 

Tada su trajno smijenjeni Dragan Kalinić, Pantelija Ćurguz, Nedjeljko Đekanović, Božidar Vučurević, Cvijetin Nikić, Milan Ninković, Duško Kornjača, Milan Tupajić, Rodoljub Đekanović, Zoran Petrić, Mile Pejčić i Savo Krunić. 

Zahvalnost Ešdaunu 

S druge strane u SDA imaju samo riječi hvale za Ešdauna i njegov rad u BiH. Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović uputio je telegram saučešća njegovoj porodici naglasivši da je „BiH od proglašenja nezavisnosti i međunarodnog priznanja u lordu Ešdaunu uvijek imala iskrenog prijatelja“ i naglasio da će posebo pamtiti njegov angažman na čelu Kancelarije visokog predstavnika, kada je svojom odlučnošću presudno uticao na sprovođenje važnih reformi u BiH. 

„Lordu Ešdaunu smo zahvalni i za nesebičnu posvećenost Bosni i Hercegovinii nakon okončanja mandata u našoj zemlji. Svjedočili smo da je i posljednje dane svog života posvetio stanju u Bosni i Hercegovini, snažno zastupajući njene interese“.

Potpredsjednik Republike Srpske, Ramiz Salkić rekao je da je Ešdaun bio jedan od najpozitivijih visokih predstavnika koji je donio najviše koristi za BiH. „Njegovi potezi i koraci su značajno doprinijeli napretku BiH, što su trebali da rade i oni visoki predstavnici koji su bili prije i poslije njega. On je imao snagu da objedini sve one koji su bili u Savjetu za implementaciju mira za podršku za svoje poteze. Nikom to nije uspjelo od visokih predstavnika“, rekao je Salkić. 

Snaga do dolaska Rusije 
Ešdaun je smijenio Dragana Čovića 2005. godine sa mjesta hrvatskog člana Predsjedništva BiH, radio na reformi odbrane, koja je završena na kraju njegovog mandata, kao i na reformi policije, koja nije završena po njegovim preporukama. Donosio je odluke, nametao zakonska rješenja i tada je, kako kaže analitičar Enver Kazaz, na sceni bila prava snaga međunarodne zajednice. 

„On je imao onu moć koju je u tom trenutku imala međunarodna zajednica. Moglo bi se reći da su njemu bile karte dobro raspoređene. Bez snažne Rusije on je mogao da sprovodi reforme u BiH. Čim je Rusija postala jak međunarodni politički faktor, pozicija visokog predstavnika u BiH je oslabila. Zato je Ešdaun mogao da izvede najveći broj reformi u BiH“. 

Pedi Ešdaun nametnuo je preko 400 odluka, što je više od svih ostalih šest visokih predstavnika zajedno. Da li su one bile opravdane ili ne, analitičari vjeruju da je još rano za takve ocjene s obzirom da generalno, BiH u stvarnom reformskom smislu, nije puno odmakla od vremena Pedija Ešdauna i njegovog „visokog predstavljanja“ u BiH. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android