Peter Fischer, predsjednik frankfurtskog Eintrachta, hrabar je čovjek. Ovog hedonistu je sudbina njemačkog kluba iz Bundeslige znala dovesti do suza, i on nema dlake na jeziku. Suprotstavlja se i ekstremno desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD). Njegov je stav da pobornici i članovi ove stranke nemaju šta tražiti u Eintrachtu. Za takav rezolutan stav, ovaj sportista je, tokom posljednjeg sastanka članova kluba, dobio stojeće ovacije. Tada je, i to zahvaljujući rekordnom broju glasova, Peter Fischer ponovo izabran za predsjednika bundesligaša iz Hessena.

Na Fischerovoj strani je i klubski pravilnik, što se uopšte ne sviđa ekstremnim desničarima: Klubovi i udruženja u Njemačkoj mogu samostalno odlučivati o tome koga žele, a koga ne žele imati u svom članstvu. Njemački zakon ne priznaje temeljno pravo o slobodi učlanjivanja u sportske klubove - čak ni kada se radi o članovima stranaka zastupljenih u Bundestagu.

Eintracht – klub „jevrejskih dječaka“

Članovi AfD-a poremetili bi klubski život Eintrachta. To je stav članova ovog kluba, čiji preci su morali trpjeti podsimijavanje nacista na njihov račun. Oni su ih nazivali "jevrejskim dječacima". Nacisti su tada od Eintrachta napravili „arijevski„ tim, i to na ogorčenje velikog broja svojih jevrejskih članova, od kojih su mnogi morali emigrirati - iz Njemačke i iz ovog tradicionalnog trgovačkog i sajamskog grada, u kojem je njemački judaizam bio prilično zastupljen.

Frankfurt je grad velikih pjesnika i mislilaca. Goethe, kao i jevrejski filozofi Adorno i Horkheimer ubrajaju se u sinove metropole na Maini. Eintracht Frankfurt je pak njen najveći i najuspešniji sportski klub. Eintracht je s druge strane staromodna njemačka riječ za zajedništvo. U njemu se zrcale timski duh i solidarnost. Svi za jednog i jedan za sve, intonirali su jednom prilikom fudbaleri njemačke nacionalne momčadi tokom jednog nastupa na Svjetskom prvenstvu.

Jedinstvo, što riječ Eintracht znači, je suprotno od nejedinstva, koje podrazumijeva podjelu i doprinosi uvećavanju mržnje i netolerancije. Za to u ovom sportskom klubu nema mjesta. Ovdje, a to se odnosi na jednu međunarodnu prijestonicu i bankarsku metropolu, kakav je Frankfurt, ljudi različitog porijekla i boje kože zajedno se bave sportom. Tu preovladava ubjeđenje da se svaki čovjek i svaka žena, kao i ljudi koji su ovdje imigrali, u svom sportskom zajedništvu, zajedno raduju i mogu nadrasti sve to.

Multinacionalna momčad

Predsjednik AfD-a Alexander Gauland je prije godinu i po dana vrijeđao njemačkog reprezentativca Jeroma Boatenga, i to na osnovu njegove boje kože. Nijemci Boatenga doživljavaju kao „stranca" i ne žele  ga imati za komšiju. Boatengov brat Kevin je igrao za Eintracht u Bundesligi. On nije samo na terenu predstavljao model multinacionalne momčadi ovog tradicionalnog kluba. Kevin-Prince Boateng je stekao reputaciju oštrog kritičara rasne netrpeljivosti na stadionu, ali i izvan njega. On je podržao kurs predsjednika kluba Fischera i zajedno sa drugim njemačkim sportskim velikanima, poput Borisa Beckera, pridružio se inicijativi: Rasizam i netolerancija nemaju šta tražiti u njemačkom sportu!

Peter Fischer, Boris Becker i Boateng: Svi oni su odaslali jasan signal unutar njemačkog civilnog društva. AfD je svojim reakcionarnim razmišljanjem uspio doći do privremenog izbornog uspjeha. Duh Savezne republike je pak drugačiji. A u sportu je to posebno vidljivo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android