Jednom je jedan umjetnik rekao: „Ko uspije da promijeni Elefsinu, moći će da promijeni cijeli svijet“. A postoji dovoljno razloga da se Elefsina promijeni. Gradić sa 25.000 stanovnika nalazi se dvadesetak kilometara zapadno od Atine i nije ni lijep ni živopisan. Grčka koju ljudi poznaju kao turističku destinaciju izgleda drugačije – gradići s uskim sokacima, ljudi u tavernama, tirkizno svjetlucanje mora…

U Elefsini bi čovjek uzalud tražio takve stvari. Umjesto toga, skromna novogradnja, industrijske ruine, napušteni brodovi koji rđaju na groblju brodova. Ali, usred svega toga su i nasmijani, srdačni ljudi, lijepo uređene bašte. Elefsina je nenašminkano lice Grčke: autentično, ćutljivo, dostojanstveno, puno ožiljaka.

Možda je to jedinstvenost Elefsine kao jedne od tri evropske kulturne prestonice 2023. – ona je najmanji i najstariji u dosadašnjem nizu gradova koji su dobili tu laskavu titulu. To je zavičaj Eshila, velikog antičkog grčkog pjesnika.

U gradu će tokom godine biti održano 465 manifestacija na 30 različitih lokacija. Pod motom „Misterija preobražaja“, 192 grčka i 137 međunarodnih umjetnika će u 17 umjetničkih disciplina predstaviti svoj rad. U konceptu postoje tri tematska stuba: ljudi i društvo, životna okolina i rad.

Misterije juče i danas

Umjetnički direktor je šezdesetšestogodišnji režiser i glumac Mihail Marmarinos. On pun entuzijazma objašnjava u razgovoru za DW mrežu manifestacija u arheološki značajnom mjestu.

Antička Elefsina se nalazi u srcu današnjeg grada. Ljudi su prije više hiljada godina u Eleusinskim misterijama počeli baš ovdje da se suočavaju sa zagonetkom smrti. U antičkoj Grčkoj je to bio jedan od najvažnijih kultova. Tada je na hiljade učesnika misterija dolazilo u Elefsinu – koja se tada zvala Eleusina – kako bi se zavjetovali na ćutanje pred hijerofantom, glavnim sveštenikom Demetrinog kulta. Demetra je starogrčka boginja plodnosti.

Malo znamo o tim antičkim vremenima, ali od Starog vijeka Elefsina je suštinski uticala na život ljudi. „Na tom mjestu je počelo kultivisanje pšenice za čovjeka. Na tom mjestu ljudi su napustili svoj nomadski način života, prestali su da se sele u potrazi za hranom“, kaže Mihail Marmarinos, koji izgleda zna svaki ćošak ovog magičnog mjesta. On potom dodaje: „Kultivisanje zemlje samo po sebi je početak kulture.“

Marmarinos kaže da se u blizini nalazi Telesterion i opisuje ga kao prvo „neformalno" pozorište na svijetu. Neformalno je pošto u vrijeme nastanka tog mjesta pozorište u formalnom smislu nije ni postojalo. Ali, još prije nastanka komedije i tragedije u Elefsini su se okupljali ljudi na misterijama.

Naredne godine će koreografkinja Saša Valc i režiser Johen Zandig tu izvesti „Human Requiem", simbiozu zvuka, muzike, prirodnog svjetla i ljudskog tijela. Marmarinos kaže da bi trebalo da to estetsko iskustvo predoči posjetiocima kako jezik sam po sebi nije dovoljan. I djelo „Ma" Romea Kastolučija biće izvedeno na istom mjestu. Šta će publika vidjeti i šta znači naziv, ostaje misterija sve do izvođenja.

Grad izbjeglica

Industrija je još jedan istorijski stub grada. Ona je bila i blagoslov i prokletstvo. Blagoslov, jer je hiljadama izbjeglica poslije proterivanja 1922. iz Smirne, današnjeg turskog Izmira, ponudila posao i egzistenciju. A prokletstvo, jer su do devedesetih preovladavale rafinerije nafte, fabrike cementa i druge prljave industrijske grane, koje nisu donijele samo blagostanje. Elefsina je dio zapadne Atike, regije koja u Grčkoj ima izuzetno visoku stopu oboljevanja od raka i veliku zagađenost životne okoline.

Ta industrija je u posljednje tri decenije doživjela snažno opadanje što je Elefsini donijelo ekonomski pad. Na mnogim mjestima u gradu vide se napušteni industrijski pogoni. U okviru projekta evropske prestonice kulture jedna stara fabrika se obnavlja i pretvara u kulturni centar, čiji značaj bi trebalo da poraste i poslije okončanja projekta. Prvu izložbu na tom mjestu imaće Huan Santovala iz Kolumbije. On će tu stvoriti djelo koje će biti posvećeno radnicima grada. U ostvarenju će učestvovati ljudi iz ove oblasti koji su radili ili još rade u fabrikama. Za svakog od njih će biti napravljen keramički šljem, koji će im biti predat poslije izložbe.

Kultura i priželjkivanje ekonomskog zamaha

Još jedno mjesto se intenzivno preuređuje – stara cjedionica maslina, gdje je između 1875. i 1960. radila uspješna fabrika sapuna. Sada je preuređuju u mjesto susreta i umjetnosti. Prva izložba će biti posvećena nekadašnjoj grčkoj ministarki kulture Melini Merkuri i njenom francuskom kolegi Žaku Langu. Melina Merkuri je 1985. predložila da se uvede tradicija proglašenja glavnih gradova kulture u Evropi, a Žak Lang je uradio mnogo na ostvarenju te ideje.

Odmah pored cjedionice nalazi se pozorište na otvorenom gdje će novosadsko Srpsko narodno pozorište, kao i pozorište iz južnokorejske prestonice Seula postaviti svoje predstave.

Impresivno je groblje brodova u zalivu Vliha. Sedamdeset rashodovanih brodova prepušteno je zubu vremena i zagađuju okolinu rđom i naftom. Za mnoge stanovnike to je već decenijama sramna mrlja na mapi grada. Uprkos tome, prekookeanski brodovi fasciniraju ljude. Koje priče oni pričaju? Na koji način će kulturna prestonica to iskoristiti? To ostaje još jedna misterija.

Stanovnici Elefsine od nove godine očekuju prije svega privredni zamah i zvanja kulturne prestonice. Nadaju se brojnim posjetiocima iz svijeta, ali i tome da ih državna uprava iz Atine neće zaboraviti kada sve prođe. Za tamošnje ljude dospijevanje u epicentar kulturne pažnje znači priliku da urede i izgrade ulice, trgove i trotoare. Možda im nova godina donosi jedinstvenu šansu da polože kamen-temeljac za bolju budućnost.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu