DW: Šta ste doživjeli kao neko ko je podržao rezoluciju o Armeniji?

Sevim Dagdelen: Dobila sam mnogo prijetnji smrću i uvreda. Zanimljivo je da je jedan dio stanovništva prihvatio da je nad Armencima izvršen genocid, dok drugi to osporavaju. Poručeno mi je da „idem na odmor u Buchenwald“ i da je moja glava ucijenjena. E-mailovi koje dobijam su mješavina antisemitizma, rasističke mržnje prema Armencima, seksualne nasilničke fantazije i nacionalističke megalomanije.

Šta mislite o organizacijama kao što je Unija evropsko-turskih demokrata (UETD)? Koja je svrha takvih grupa u Njemačkoj i šta turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan od njih može očekivati?

Strategija UETD-a u Njemačkoj je da predstavlja nehumanu Erdoganovu politiku. Naprimjer, jedan od upravitelja turskog magazina Zaman, koji je postavljen nakon ulaska policije u prostorije tog lista, a prethodno je bio generalni sekretar UETD-a. Erdogan koristi tu organizaciju kao dio nacionalističke i islamističke vanjske politike Turske u Evropi. S obzirom na stav UETD-a na Erdoganove fašističke izjave, kao i primjedbe da se poslanicima Bundestaga turskog porijekla analizira krv kako bi se provjerilo njihovo porijeklo, postavlja se pitanje da li ta organizacija još uvijek djeluje na tlu na kojem važi njemački Ustav.

Šta mislite o Tursko-islamskoj uniji (DITIB)? Kako ova krovna organizacija muslimanskih zajednica pomaže u mobilizaciji građana da podrže Erdogana?

Kontrola turskih džemata u Njemačkoj od strane turske vlade vodi ka tome da se oni sve više zloupotrebljavaju kao megafon Erdoganove despotske politike. Tako ne čudi što su su ta udruženja učestvovala na demonstracijama onih koji negiraju genocid. To nema veze sa vjerskom slobodom. Erdogan očito instrumentalizuje ta udruženja kako bi eltablirao jednu veoma opasnu vrstu islamizma koji je suprotan temeljnim pravima.

Da li u Njemačkoj postoje druge grupe koje su bliske turskom predsjedniku?

Radikalna islamska organizacija Milli Görüs, turska varijanta Muslimanskog bratstva, bliska je Erdoganu. Postoje njemačko-turski privredni krugovi koji orkestriraju kampanju protiv poslanika u njemačkom parlamentu. U smislu nacionalističke mobilizacije se pominju i fašistički Sivi vukovi. Sada imamo posla sa nepoznatim mobilisanjem nacionalista, fašista i islamističkih krugova koji Erdoganovu nasilničku politiku žele etablirati u Njemačkoj. Njemačka vlada ovakve slučajeve prima ćutke. Bojim se da će Njemačka zato gorko platiti.

Kako Erdogan u Njemačkoj utiče na osobe turskog porijekla?

S obzirom da mnogi od njih dobijaju informacije preko turskih medija, koji su u međuvremenu pod Erdoganovom kontrolom, uticaj je veoma veliki. Ako džemati, kojim upravlja Erdogan, žele izvršiti politički uticaj, onda je kritičkim medijima teško doći do izražaja. To znači da su milioni ljudi ovdje u Njemačkoj izloženi Erdoganovoj propagandi. Njemačka vlada na to uopšte ne obraća pažnju.

Kako Erdogan profitira od podrške koja mu stiže iz Njemačke i Evrope?

Erdogan prije svega treba glasove birača iz Njemačke. Osim toga želi proširiti svoj politički značaj. Kako bi to postigao, u Njemačkoj pokušava instrumentalizovati osobe „turskog porijekla“ kako bi kritičare držao na distanci i kako bi im djelotvorno zaprijetio, kako to sada radi. To prije svega omogućava skandalozno ponašanje njemačke kancelarke Angele Merkel. Kako bi spasila svoj bijedni evropsko-turski sporazum, ona gleda ustranu i pravi ustupak za ustupkom.

Da li vjerujete da će taj trik pomoći Erdoganu da dobije više podrške za svoju partiju (AKP) kao i politiku protiv Kurda?

Erdogan je pregovarao sa PKK i kasnije se odlučio za zaustavljanje mirovnog procesa jer mu je to pomoglo za njegove planove predsjedničke diktature. Kurdi nisu željeli sarađivati na njegovom autoritarnom projektu. Sada on pokušava kriminalizovati kurdsku partiju HDP kako bi dobio njene mandate i tako dobio dvotrećinsku većinu potrebnu za promjenu ustava. Kratoročno gledano takav postupak mu pomaže da dobije podršku nacionalista i fašista. Bojim se da Erdogan želi izazvati građanski rat kako bi osigurao svoju moć. Samo je pitanje vremena kada će to sjeme proklijati i u Njemačkoj.

Sevim Dagdelen, poslanica stranke Lijevih, od 2005. godine je u Njemačkom parlamentu. U frakciji je zadužena za područje međunarodnih odnosa. Dagdelen je rođena 1975. godine u Duisburgu i studirala pravo u Marburgu i Kölnu. Od početka 90-ih godina je član sindikata i prije političke karijere je radila kao novinarka.