Posjeta turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana Beogradu dolazi u vrijeme velikih geopolitičkih napetosti. Upravo su ti događaji razlog zašto je Turska, reklo bi se nakon veoma žive diplomatske aktivnosti na Balkanu, tokom proteklih godina imala neke druge spoljnopolitičke prioritete.

Ekonomska kriza u samoj Turskoj, rat u Ukrajini, konflikt na Kavkazu i sadašnji sukobi na Bliskom istoku, skrenuli su fokus Turske sa, prije svega, situacije oko Kosova, Bosne i Hercegovine, ali i Sandžaka. Turska je ipak za to vrijeme imala solidno povećanje ekonomske saradnje sa Srbijom i očekuje se da ekonomske aktivnosti budu u fokusu i ove posjete.

Dilovi sa diktatorima

Ekonomsku saradnju kao glavni fokus predstojeće posjete vidi i Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove:

„Djeluje, pored toga, da Erdogan nema baš puno sagovornika u demokratskom svetu i Srbija mu tu dobro dođe, i za njegove domaće političke poene. Ipak se iza svega toga kriju unosni ekonomski dilovi, koje Aleksandar Vučić pravi s malim i velikim diktatorima širom svijeta, tako da se iza svih tih benefita dobre saradnje kriju dobri korupcionaški projekti", ocjenjuje Beširi za DW.

Turska se nalazi usred tri velika konflikta, podsjeća za DW Duško Lopandić iz Foruma za međunarodne odnose, i zato se, smatra, tokom proteklih godina nisu mogle vidjeti neke njene inicijative i posjete na Balkanu:

„Balkan jeste u prethodnom periodu bio relativno miran, a za to vrijeme ekonomska razmjena Turske i Srbije je dostigla nekih 1,5 milijardi dolara. Tu su takođe i brojni infrastrukturni i investicioni projekti, kao i turistička saradnja. Turska je, pored toga, svojom politikom uticajna u onome što možemo nazvati muslimanski dio Balkana, ali bi tu trebalo pridodati i Albaniju, koju će isto tako posjetiti“, ističe Lopandić.

Zahladnjela bratska ljubav

Turski predsjednik će, nakon posjete Beogradu, ipak biti i na predstojećem samitu zemalja BRIKS-a– za razliku od srpskog predsednika Vučića, koji je izjavio da u to vrijeme očekuje važne posjete iz inostranstva. Navodi se da je razlog za propuštanje samita BRIKS-a posjeta poljskog premijera Donalda Tuska Srbiji 23 i 24. oktobra.

U srpskoj javnosti to se vidi kao do sada nezabilježeni prst u oko ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji je na neki način i direktno pozvao srpskog predsjednika na pomenuti samit. Iako su obje strane pokušale da ispeglaju taj diplomatski raskorak, ostao je jak utisak otklona srpskog vrha od prevelikog javnog iskazivanja bratske ljubavi Srbije i Rusije.

„Jasno je da smo imali brojne događaje koji su doveli do zahlađenja odnosa između Putina i Vučića“, napominje Naim Leo Beširi i tome dodaje i nekoliko oštrih izjave Marije Zaharove, koja je prije nekoliko dana ponovo kritikovala Vučića, jer je u Njujorku izbjegao i Sergeja Lavrova.

„Primjećuje se da dva predsjednika nisu imala komunikaciju već dvije i po godine, i sve to pokazuje da je lični animozitet Vučića i Putina prešao izvjesnu mjeru. Jedini razlog zašto se ne uvode sankcije Rusiji je, navodi se, upravo taj koruptivni novac koji je srpska vrhuška iznijela u Rusiju, a sada razmišlja kako da ga odande izvuče. A što se tiče neodlaska na samit BRIKS-a, mislim da Vučić tu ne vidi nikakav benefit, i tu je mislim u pravu“, smatra naš sagovornik iz Instituta za evropske poslove. 

Lelujanje na sve strane

Vidljivo je da se poslednjih mjeseci sve više insistira na okretanju Evropskoj uniji i Zapadu uopšte, primjećuje Duško Lopandić i kaže da „to prije svega vidimo po aktivnostima predsjednika Srbije i ministra spoljnih poslova Marka Đurića – to se naročito vidi i u odnosu prema Rusiji“. 

„S druge strane, potpuno je jasno da će vlast nastaviti svoju ne-evropsku agendu u odnosu prema Turskoj, arapskim zemljama, Kini i tako dalje. U tom kontekstu bi trebalo posmatrati i odnos prema BRIKS-u, koji za Vučića trenutno nije prioritet. Ali, nikad se ne zna sa ovom politikom koja je spremna da leluja na sve četiri strane“, navodi Lopandić.

Nekakav zaokret u srpskoj spoljnoj politici primjećuje i američki ambasador u Srbiji Kristofer Hil, koji bukvalno u svakom medijskom nastupu ističe kako se Srbija definitivno okreće Zapadu. „Problem je“, dodaje Lopandić, „što je srpska spoljna politika toliko puna kontradiktornosti, da mislim da veliki broj evropskih političara uopšte više ne vjeruje Aleksandru Vučiću“.

Naim Leo Beširi, međutim, ne vidi nikakvo okretanje Srbije Zapadu, „već samo dugogodišnje zamajavanje zapadnih zemalja. Uvjeren sam da to navodno okretanje Zapadu uvijek dolazi u trenutku kada Zapad priprema neku jaču kritiku vlasti u Beogradu. Prosto ne možete biti prozapadno orijentisani, a da na domaćem planu radite sve suprotno od onoga što su zapadni standardi i pravila“, napominje Beširi.

Izbjegnute sankcije Rusiji

Kako bi ponovo poslao poruku otklona od Rusije, Aleksandar Vučić je proteklih dana u dramatičnom tonu upozorio da je na stolu konačno uvođenje sankcija Rusiji i da će ovog puta to biti teško izbjeći. Koliko je i to bio providan manevar, pokazuje i slavodobitno pisanje režimskih medija, koji su naveli da je Vučić svojim briljantnim diplomatskim vještinama uspio da iz deklaracije u Dubrovniku izbaci neophodnost uvođenja sankcija Rusiji.

„Mislim da Vučić nakon takvih bombastičnih izjava odmah angažuje agencije za istraživanje javnog mnjenja i dobije jasnu sliku kakvo je raspoloženje među građanima. Ukoliko je to raspoloženje za sankcije, on će ih uvesti, i suprotno. Da to zaista želi, on bi već pripremio javnost za uvođenje sankcija. Ali, očito je da ne želi, jer on sa Zapadom nema nikakve dodirne tačke – jedini cilj tog njegovog balansiranja jeste što duži opstanak na vlasti“, zaključuje Naim Leo Beširi.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu