Nurten Karacay uzdiše. Ova 49-godišnjakinja iz Kelna kaže da je o Erdoganu, turskoj politici i odnosu prema Njemačkoj zapravo već sve rekla: "I sada još debata o Özilu, to su ipak sve ljetne teme u nedostatku drugih", kaže ona tokom susreta u jednoj ljetnoj bašti u Koelnu. K tomu dolazi i sljedeće, nastavlja ona pomalo svjesna krivice, dok gleda u svoje piće: "Njenu majku je strah da će joj se nešto dogoditi ako se o političkim temama izrazi previše otvoreno."

Međutim ona ne želi potpuno šutjeti kada je riječ o planiranoj posjeti turskog predsjednika Redžepa Taiba Erdogana Njemačkoj koncem septembra. S jedne strane jer je, kako kaže, bila totalno šokirana rezultatima predsjedničkih izbora u Turskoj u junu kada je Erdogan ponovo bio pobjednik. S druge strane jer je uzrujana držanjem njene, dakle njemačke vlade, prema režimu u Ankari: "Iako cijeli svijet zna koliko je loše u Turskoj kada je riječ o demokratiji, slobodi štampe, pravima manjina, koliko je oslabljena pravna država, od strane njemačke politike nije nikada bilo jasnog signala da se sa ovim čovjekom (Erdogan - op. red.) više ne želi voditi politika." Ona kaže da sve što dolazi od Angele Merkel jesu "strogi pogledi i riječi upozorenja".

Razgovori kao sa Nurten Karacay su tipični za reporterski zadatak u kojem je potrebno izvijestiti o "raspoloženju" o turskoj zajednici. Slično kao i Karacay brojni ljudi turskih korijena imaju dojam da su "već sve" rekli, brojni su razočarani držanjem Berlina prema Ankari. Drugi opet ne žele zbog toga govoriti za medije jer strahuju da će ih pogrešno prenijeti. Strahuju od represalija prema sebi samima ili prema porodici - u Njemačkoj ili Turskoj.

Oni, koji još više ili manje rado javno govore, čine to uglavnom u ime nekog urduženja ili organizacije. Samo par kilometara dalje od ljetne bašte i Nurten Karacay, na drugoj strani Rajne, živi Hanife Tosun. Ova 40-godišnjakinja, koja nosi svijetloplavu maramu, je uposlenica u javnoj službi i zamjenica predsjednika udruženja Ikult u Kölnu. Ovo udruženje je blisko Gulenovom pokretu koji širom svijeta ima mrežu obrazovnih institucija, a kojeg je turska vlada proglasila odgovornim za propali puč u ljeto 2016. godine i kojeg zvanično označava terorističkom organizacijom. Njemačke sigurnosne službe proturječe ovoj procjeni.

Na svom balkonu u naselju Köln-Deutz Tosun nam servira crni čaj i kolač od jagoda. Ona strahuje prije svega da će Erdogan posjetu Njemačkoj iskoristiti za medijsku prezentaciju: "To se zapravo odvija uvijek po istom principu. Kada se Erdogan vrati nakon državne posjete u Tursku, novine će pisati o tome kako je veliki državnik i da slovi za jednog od najvažnijih državnika." 

S obzirom na lošu ekonomsku situaciju u Turskoj Tosun pretpostavlja da Erdogan ima prije svega unutarpolitičke motive za državnu posjetu Njemačkoj. "U takvim vremenima ljudi trebaju potvrdu da je to ispravna vlada. Ovdje je za njega sigurno prednost da se on sa takvim posjetama može hvalisati."  

Turska zajednica duboko podijeljena

I Eren Özbek vjeruje da bi Erdoganova državna posjeta prije svega mogla biti iskorištena u propagandne svrhe u turskim medijima. Özbek radi kao ekspert online marketinga za trgovinu namještajem na jugu Kölna. Ovaj 39-godišnjak je i sam živio 23 godine u Turskoj. On smatra da Erdogan ima pravo na posjetu Njemačkoj: "Već na osnovu njegove funkcije predsjednika jedne zemlje, koja desetljećima njeguje bliske veze sa Njemačkom, on ima svako pravo na posjetu sa svim što protokol nudi."

No osim političke dimenzije posjete njega prije svega zanima društvena dimenzija, tačnije: zatrovana klima unutar turske zajednice. Özbek smatra da je razdor, koji prolazi zajednicom, u međuvremenu toliko dubok da je Erdoganova državna posjeta Njemačkoj više nego skoro "svejedno". "U tursku zajednicu se uopće ne može unijeti više nemira. Mi govorimo u međuvremenu zapravo o dva odvojena otoka. Jedna strana se identificira sa demorkatskim vrijednostima i idealima ovog društva. A tu je i druga zajednica koja je ponsona na neo-osmanskog pašu na Bosporu." 

Veze između obje ove grupe su, kako on kaže, dospjele na apsolutnu nultu tačku. "Ljudi više ne pričaju jedni s drugima. Ili ignoriraju jedni druge ili proklinju drugu stranu. Jedna strana kaže: Imam pravo jer sam ugnjetavan. Druga strana kaže: Imam pravo jer sam na vlasti."  

Izgubljena nada za promjene

Natrag u ljetnu baštu u Kölnu: I Nurten Karacay ne vjeruje da će u bliskoj budućnosti nestati razdor koji prolazi kroz tursku zajednicu. Na pitanje šta želi od njemačke vlade kada Erdogan dođe u posjetu ona kaže: "Možemo imati mnogo želja". Pošteno govoreći, kaže ona, nadu je odavno izgubila. "U idelanom svijetu bih savjetovala njemačkoj vladi da Erdoganu otvoreno pokaže svoje stajalište, da mu uopće ne da prostora i da ni u kom slučaju ne dozvoli da od njega dobije bilo kakvu podršku, bez obzira koje vrste."

"Bez obzira na to da li je riječ o milijardama pomoći za izbjeglice ili njemačkom izvozu oružja u Tursku moj stav je da će ponovo biti postignut neki dogovor. Sve strane će međusobno surađivati", kaže ona. Je li ona skroz izgubila nadu da će se dugoročno nešto promijeniti? "Taj voz je za mene otišao", odgovara ona.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android