Radikali odnose premoć. Unutarturski mirovni proces visi o koncu. Svi čekaju na to očitivanje šefa PKK-a Abdulaha Oecelana. On se nalazi u zatvoru na otoku Imrali. Možda je već – ili bi rado – nešto rekao. Možda njegove riječi ne smiju napustiti ovaj otok u Mramornom moru.

Ankara i PKK se od jučer de facto nalaze u ratu. Vojno krilo PKK-a je preko interneta objavilo prekid primirja dogovorenog 2013. godine. Jedna Oecalanova riječ bi to mogla promijeniti. Želi li to on? Želi li to Ankara?

Erdoganov novi put?

A šta želi predsjednik Erdogan? 61-godišnji Erdogan je kao ni jedan drugi turski predsjednik i premijer prije njega tražio nagodbu njegove zemlje s Kurdima. On za to zaslužuje priznanje. Sa zračnim napadima na položaje PKK-a on sada kreće novim pravcem. On nije preko noći promijenio svoje mišljenje. Ali on je u međuvremenu shvatio da je ponovo došlo do razvoja situacije u regionu koji ne odgovara njegovim očekivanjima.

On to sada pokušava promijeniti bombama i raketama. To pogađa kako terorističku Islamsku državu, koju je Ankara godinama u najmanju ruku trpila, ako ne čak i aktivno podržavala, a pogađa i PKK. Sirijski Kurdi su se uz podršku turskog PKK-a suprotstavili terorističkoj Islamskoj državi. Kobane i Tel Avyad predstavljaju simbole kurdskog otpora i simbol neodobravanja Ankare upravo ovih kurdskih uspjeha.

Vojni napadi tokom formiranja vlade

I još nešto nervira Erdogana duboko: Veliki broj glasova prokurdske HDP i istodobni gubitak apsolutne većine njegove AKP na posljednjim parlamentarnim izborima održanim 07. juna. U Turskoj još uvijek nije formirana nova vlada. Hoće li Erdogan i njegov premijer Davutoglu špekulirati sa novim izborima na kojima bi HDP zbog patriotske uzavrelosti i širenja straha od terorizma ponovo letila iz parlamenta? To se ne može isključiti.

Mirovni proces bi u tom slučaju bio uistinu uništen jer bi brojni Kurdi smatrali da su prevarani kada je riječ o njihovim političkim nadanjima. Koliko stabilnosti i privrednog rasta bi pronalazak rješenja u pitanju Kurda mogao donijeti Turskoj! Erdogan nije jedini kojeg treba kritikovati. Radikalni elementi unutar PKK sa ubistvima i napadima doprinose eksalaciji i mogućoj propasti željenog mirovnog procesa. Dođe li uz teror fanatika Islamske države, koji se očekuje, još i teror PKK-a, onda Tursku očekuju prilično nemirna vremena.