„Radim svom snagom jer ovo je za mene finale, po zakonu ovi izbori će mi biti posljednji." Ova rečenica turskog predsjednika Redžepa Taiba Erdogana izazvala je buru na Zapadu. čije su novinske gencije javile: “Erdogan razmišlja o odlasku” ili “Erdogan najavljuje povlačenje”. U Turskoj je to, međutim, dočekano s podsmijehom. “Opet odustaje”, napisali su brojni korisnici špekulirajući na društvenim mrežama koliko je puta već predvidio svoj odlazak: dva, tri ili više puta?

Prema riječima Dr. Hakki Tas, politologa sa German Institut for Global and Area Studies (GIGA), ljudi su s pravom skeptični jer su već čuli slične Erdoganove izjave. "Govorio je o svojim posljednjim izborima 2009. godine. 2012. je rekao da će se zadnji put kandidirati za čelo stranke. 2023. je obećao da će posljednji put tražiti podršku birača i onda predati štafetu mlađoj generaciji", podsjeća Tas. Sada, kaže Tas, opet iste izjave da će mu predstojeći lokalni izbori biti zadnji.

Pri tome je Erdogan provodio svoje ciljeve nakon svakih izbora i proširivao ovlasti nakon svake pobjede. Danas je moćniji nego ikad. On je prvi šef države, pod čijom ingerencijom je i vlada. Uz to je i predsjednik stranke AKP.

Zbog toga Tas smatra da je Erdoganova izjava više taktički potez. "On koristi emotivnu povezanost svojih birača i još jednom od njih traži povjerenje kako bi ih mobilizirao." 

Na vlasti 22 godine

Erdogan, koji slovi kao islamsko-konzervativni političar, na vlasti je već 22 godine. Prvo kao premijer, a od 2014. kao predsjednik. Ipak, sljedeći lokalni izbori 31. marta za njega su vrlo važni. U posljednjih deset godina zemlja je doživjela toliko referenduma, parlamentarnih izbora, lokalnih izbora i predsjedničkih izbora - politika, društvo iprivreda stalno su bili u modusu izborne kampanje.

Nakon lokalnih izbora, koji se održavaju krajem marta, najprije će biti mirno. Ukoliko se ne raspišu prijevremeni parlamentarni ili predsjednički izbori, Erdogan će vladati još četiri godine. Osnažen pobjedom na lokalnim izborima, on će htjeti još više proširiti vlast, po mogućnosti promijeniti ustav i razmišljati o svom nasljedniku. Za to su mu posebno potrebne ekonomski jake metropole Istanbul, Ankara, Izmir i Antalya, jer one čine gotovo polovicu privredne proizvodnje zemlje.

U prvoj liniji riječ je o 17-milionskoj metropoli Istanbulu. Tamošnje ankete predviđaju da će doći do borbe za svaki glas. Grad je od 2019. godine u rukama najveće opozicione stranke CHP. Gradonačelnik Ekrem Imamoglu želi biti ponovo izabran. Ovaj 52-godišnjak je poznat u cijeloj Turskoj i do sada je imao uspješnu predizbornu kampanju.

Murat Kurum, kandidat vladajuće stranke AKP, s druge strane, nije unio pravi zamah u predizbornoj kampanji i do sada se pokazao kao neemocionalna i blijeda figura. Iako je pet godina bio ministar okoliša, urbanizma i klime on je relativno nepoznat. Od uvođenja predsjedničkog sistema građani ne znaju ni imena članova vlade jer je uvijek u prvom planu samo Erdogan.

Erdoganov kandidat Turgut Altinok još uvijek nije ostvario uspješnu utrku ni u glavnom gradu Ankari. Unatoč oštrim nacionalističko-religioznim parolama nije prikupio puno poena. Ankete pokazuju da tijesno vodi sadašnji predsjednik Mansur Yavas iz oporbene stranke CHP.

Tako je Erdogan još jednom osjetio da mu je dužnost da se i sam uključi u predizbornu kampanju. Danima je 70-godišnjak išao s jednog velikog događaja na drugi, držao govore i bodrio publiku kao da je i sam na glasačkom listiću.

On je svjestan uloge koju Istanbul igra u politici zemlje. I njegova karijera počela je u Istanbulu. Erdogan je tu bio gradonačelnik od 1994.-1998. Istanbul je ekonomski jak. Ne kaže se u Turskoj uzalud: "Ko pobijedi u Istanbulu, pobjeđuje u državi”.

Tim više što su metropole u osnovi važni izvori prihoda za Erdoganov ostanak na vlasti. Nakon promjena vlasti u mnogim gradskim vijećima 2019., izašlo je na vidjelo da je AKP godinama u gradskim upravama zapošljavao kadrove bliske stranci. Odatle su išle i brojne velike narudžbe partijski lojalnim poduzetnicima. Također su dali privilegije nacionalističkim i islamističkim bratstvima. 

Tas vjeruje da bi pobjeda na predstojećim izborima podigla samopouzdanje vladajuće stranke. Vlada će, kaže, svaku pobjedu protumačiti kao potporu svojoj političkoj liniji i nastaviti s još oštrijim kursom.

Ko bi mogao biti Erdoganov nasljednik?

Iako mnogi baš i ne vjeruju da bi se Erdogan sada zaista mogao povući, o nasljedniku se u posljednje vrijeme često govori. Erdogan je nedavno napunio 70 godina. U novije vrijeme sve se češće pojavljuju slike i snimke na kojima djeluje bezvoljno i narušenog zdravlja.

Ko će u ovom slučaju doći u Erdoganovu fotelju? Nakon neuspjeha njegovog najstarijeg zeta Berata Albayraka na mjestu ministra financija, mnogi su pretpostavljali da će on za nasljednika pripremiti ili svog sina Bilala Erdogana ili svog mlađeg zeta, proizvođača oružja Selcuka Bayraktara.

Hoće li ti potencijalni kandidati moći nastaviti voditi stranku jednako uspješno kao Erdogan? “U biti više nema stranke koja razvija politiku i mobilizira ljude”, odgovara znanstvenik Hakki Tas. Zapravo, od uvođenja predsjedničkog sistema postoji samo Erdogan.

Turski novinar Ragip Soylu smatra da bi se još mnogo toga moglo dogoditi prije narednih predsjedničkih izbora. Na platformi X je napisao da je 2028. daleka budućnost. Do tada bi se Erdogan mogao još koji put predomisliti ili čak pokušati promijeniti ustav, napisao je on.

Činjenica je da AKP radi na tome kako bi Erdoganu mogala omogućiti još jedan mandat. Trenutačno mu nedostaje gotovo 40 glasova do izmjene ustava ili prijevremenih izbora. Također je trenutno neizvjesno može li  Erdogan za svoje ciljeve pridobiti neku od opozicionih stranaka.