Ne nazire se kraj etničkom nasilju između naroda Oromo i Gedeo, iako je prije četiri mjeseca premijer Abij Ahmed došao na vlast i započeo reforme. Desetine su ubijene u sukobima, a mnogi prisiljeni da napuste svoje domove usljed rasta tenzija.

Etničko nasilje nije novina u Etiopiji – drugoj najnaseljenijoj zemlji u Africi sa više od 80 različitih etničkih grupa. Stalni sukobi brzo stvaraju humanitarnu krizu u regionu, uz nedostatak skloništa za izbjeglice koje traže utočište za vrijeme kišne sezone.

Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, u prosjeku 820.000 ljudi isterano je iz svojih domova u regionu Gedeo, a 150.000 na zapadu regiona Oromija – mnogi nekoliko nedjelja nakon inauguracije Abija.

Stare netrpeljivosti

Ahmed Soliman, istraživač na Programu za Afriku Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu, kaže da su tenzije između naroda Gedeo i Oromo prisutne i kod drugih graničnih naroda u Etiopiji koji već godinama žive jedni pored drugih.

„Tenzije su uglavnom povezane sa zemljištem i resursima", rekao je Soliman za DW. „Žalbe koje se najčešće čuju odnose se na probleme sa upravom i loše postupanje vlasti prema narodu Gedeo u oblasti Oromija."

Mnogi pripadnici naroda Gedeo gaje kafu na oromijskoj strani granice, ali tvrde da ih tamošnje vlasti diskriminišu. Pismo žalbe zajednice Gedeo poslato regionalnom administratoru početkom godine, navodno je pogrešno protumačeno kao pokušaj da se preuzme dio teritorije Oromije, što je izazvalo talas nasilja.

Da li su krive reforme?

Premijer Abij, pripadnik naroda Oromo, zadivio je mnoge na međunarodnoj sceni podržavajući jedinstvo među Etiopljanima i kritikujući represivne taktike svojih prethodnika. Međutim, iako su njegove munjevite reforme privukle veliku pažnju, ali i kritike, etiopijski novinar Ešete Bekele Tekle smatra da Abijeve reforme nisu imale direktan uticaj na sukobe.

„Ljudi podržavaju njega i ono što govori", kaže Tekle za DW. „Ovi konflikti imaju svoju prirodu i uzroke. Nisu uzrokovani riječima ili reformama premijera. Priroda konflikta je etnička, uglavnom zbog vlasništva nad zemljom ili graničnih pitanja. To je ono što čujemo od ljudi na terenu.”

Tekle kaže da postoje dva moguća objašnjenja zašto su tradicionalne netrpeljivosti pogoršane u poslednjih nekoliko mjeseci.

„Neki ljudi kažu da oni koji imaju moć pokušavaju da zaštite svoje interese unutar vlade, tako da podstiču sukobe. Drugo objašnjenje je da su politički i ekonomski problemi prisutni u zemlji već preko 20 godina konačno eksplodirali. Regionalni vladini administratori nisu uspjeli da riješe pitanja građana Etiopije i to je izazvalo sukob.”

Politički vakuum

Međutim, Abijeve akcije su možda slučajno stvorile vakuum dok je on sprovodio munjevite promjene širom zemlje, smatra Ahmed Soliman.

Tekele se slaže sa tim da iako su Abijeve reforme u najboljem interesu zemlje, one još nisu prešle na zajednice u kojima su tenzije najveće.

„Sukobi poput ovoga su uobičajeni u drugim dijelovima zemlje”, kaže on. „Ali vladine organizacije ne rade pravilno kako bi riješile pitanja koja su stvorila konflikt.”

Etnički federalizam pogoršava tenzije

Nakon što je vladajuća koalicija EPRDF preuzela vlast 1991. godine, poslije 16-godišnjeg građanskog rata - podijelila je zemlju na devet etničkih saveznih regiona. Soliman smatra da je etiopijski model etničkog federalizma samo pomogao da se dodatno ojačaju sukobi.

„Smatram da je to izazvalo istorijsku raspravu kada se govori o granicama između ovih regiona”, kaže on. „Mislim da je to priroda etničkog federalizma u zemlji, da stranke unutar EPDRF u suštini diktiraju upravljanje strukturama i vladavinu prava unutar samih regionalnih uprava.”

Teško rješiv probem

Tekle smatra da suzbijanje nasilnih etničkih konflikta u Etiopiji nije nemoguće, ali će se pokazati kao veliki izazov kako za vladu, tako i za narode, s obzirom na to koliko duboko idu pritužbe oba naroda.

„Ukoliko politički akteri – i vlast i opozicija – izmire svoje razlike i smisle kako da poštuju vladavinu prava, tada bi možda mogli da smanje intezitet i nasilje ovih etničkih sukoba”, kaže on. „Međutim, stvarno je teško kontrolisati navedene stvari zato što su direktno povezane sa samoupravom, granicama i vlasništvom nad zemljištem.”

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android