Kada je u februaru 2008. godine Kosovo proglasilo nezavisnost, Evropska unija se našla u dilemi: treba li bivšu srbijansku pokrajinu priznati kao nezavisnu državu ili ne? Većina zemalja EU, uključujući i Njemačku, nešto kasnije je to učinila. Tadašnji njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer, opravdao je odluku Berlina rekavši da vlada time želi da "okonča dugogodišnju neizvjesnost i nestabilnost. Samo tako možemo postaviti osnove za bolju budućnost, ne samo na Kosovu, već i na cijelom zapadnom Balkanu."

Sasvim drugačije na to, do danas, gledaju vlade Grčke, Rumunije, Slovačke, Španije i Kipra. Bivši kiparski ministar spoljnih poslova Markos Kiprijanu jednom je na sastanku savjeta ministra u Briselu rekao: "Vjerujemo da sve što se tiče teritorijalnog integriteta jedne zemlje treba riješiti pregovorima, a ne jednostranom deklaracijom o nezavisnosti". I njegov španski kolega Hoze Manuel Garsija-Margalo, na sastanku ministara spoljnih poslova u petak (07. 09. 2012.) na Kipru, potvrdio je da njegova zemlja ostaje pri tome da ne prizna nezavisnost Kosova, jer takva pitanja treba rješavati samo međunarodnim pregovorima.

Postavlja se pitanje, zašto baš ove zemlje ne slijede većinu u EU? Predsjednica Kosova Atifete Jahjaga u julu ove godine je izjavila da to nema veze sa Kosovom: "To su domaći politički razlozi." I vjerovatno je u pravu. Svih pet država imaju jake manjine u svojim zemljama i strahuju da bi one mogle tražiti nezavisnost.

Podjela slabi politiku EU na Balkanu

Ulrike Lunaček, austrijska poslanica Zelenih u Evropskom parlamentu i izvjestilac za Kosovo, poziva "pet neposlušnih države članica da priznaju Kosovo, jer bi time napori EU bili još djelotvorniji." Međutim, to se za sada neće desiti, sigurno ne dok Kipar predsjedava Evropskom unijom. Ta zemlja se trudi da EU prema pitanju Kosova ima „statusno neutralan" pristup.

Ali, ako EU nije jedinstvena o tom pitanju, teško da može očekivati ​​od Srbije da zvanično odustane od Kosova kao dio svoje teritorije. Novi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, u junu prošle godine, poslije razgovora sa predsjednikom Savjeta EU Hermanom van Rompujem i predsjednikom Evropske komisije Hoze Manuel Barozom zadovoljno je izjavio: "Dobio sam obećanje da EU od nas neće zahtjevati da priznamo Kosovo." To bi i onako bilo neprihvatljivo za Nikolića koji važi za nacionalistu, ali i za veliku većinu stanovništva Srbije, a posebno srpsku manjinu na sjeveru Kosova.

To nikako ne znači da Evropska unija od Srbije ne očekuje ništa o pitanju Kosova, ako zemlja želi da se približi svom cilju, ulasku u EU - naprotiv. Srbija je ove godine dobila kandidatski status i čeka na početak pristupnih pregovora. I tokom posjete predsjednika Nikolića Briselu, Barozo je jasno dao do znanja da "normalizacija odnosa sa Kosovom ostaje apsolutno ključni uslov za otvaranje pristupnih pregovora." Konkretno, EU od obje strane trenutno očekuje da prelazi na granici postanu normalni granični prelazi.

Dijalog i kompromis kao "Evropski put"

Kosovo nije dobilo status kandidata i ne može ga ni dobiti sve dok ga sve članice EU ne priznaju kao državu. Međutim, Evropska komisija smatra da je Kosovu put prema Evropi otvoren. Zbog toga ona od Kosova zahtjeva poboljšanje odnosa sa Srbijom i da poštovanje srpske manjine, bez obzira na neriješeno pitanje statusa. Ali, dugoročno gledano, pitanje statusa se mora riješiti, naglasio je prošle sedmice Martin Šulc, predsjednik Evropskog parlamenta. "Na kraju dugog puta mora biti uzajamno priznavanje Srbije i Kosova", rekao je Šulc u prisustvu premijera Srbije Ivice Dačića.

Činjenica je da su obje strane krenule u susret jedna drugoj. Na primjer, Kosovo sada može da učestvuje u bilateralnim i regionalnim pregovorima o saradnji u različitim područjima, bez da Srbija to vidi kao priznanje Kosova kao države. Potpredsjednik Vlade Srbije Suzana Grubješić krajem avgusta je u Briselu otišla i korak dalje, predlažući kosovskoj strani "politički dijalog na najvišem političko nivou". Ako do toga dođe, sigurno neće biti riječi o pitanju statusa, jer tu približavanja nema. Kosovski premijer Hašim Tači u julu je odbacio i ideju poteklu iz Srbije, da se sjeverni dio Kosova odvoji i pripoji Srbiji: "Podjela Kosova je san koji se nikada neće ostvariti. Svaki zahtjev za promjenom granica Kosova opasan je za cijeli region".

Međunarodna prisutnost će još dugo biti neophodna

Šta se sada stvarno mijenja na Kosovu, sada kada Međunarodna civilna kancelarija u Prištini zatvara svoja vrata? Ne puno toga, smatra Marko Prelec, stručnjak za Balkan Međunarodne krizne grupe u Briselu. "Kosovo je još uvijek nestabilno, posebno što se tiče same vladavine prava, a i odnosa sa Srbima na sjeveru zemlje i u Srbiji". On takođe kaže da se neće ništa promijeniti ni o pitanju priznanja od strane preostalih pet članica EU, niti će Kosovo postati članica UN. Prelec kaže da bi svako povlačenje međunarodne prisutnosti značilo više opasnosti za Srbe na Kosovu. "Ovo je još uvijek opasno područje i međunarodna prisutnost će biti potrebna još više godina." EU i NATO su istog mišljenja. Na Kosovu će ostati Kfor, pod vodstvom NATO, kao i misija EU - Euleks.

Autori: Christoph Hasselbach /Dijana Roščić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić