Nije sporno kako je Europska unija nakon napada Rusije na Ukrajinu drastično smanjila i svoju ovisnost i količinu ruskog plina koji joj je stizao plinovodima: to je 2021. bilo oko 40%, a već 2023. je palo samo na 8%. No kako upozorava Benjamin Hilgenstock iz Ekonomske škole u Kijevu, uvoz ruskog plina u Europu „nikad nije bio sankcioniran: to je bila dobrovoljna, i mudra, odluka članica da opskrbu diverzificiraju i da ne budu žrtva ruske ucjene.“

Obzirom da nije zabranjeno, uvoz ruskog plina zapravo drastično raste – ali onog ukapljenog. Rusija je već postala druga po veličini zemlja iz koje dolazi LNG i to je 2023. bilo 15,5 milijuna tona, što je čitavih 40% više nego što je ruskog ukapljenog plina stiglo 2021. Što je još gore, nakon što je prošle godine uvoz bio nešto usporen i prema informacijama iz prvog kvartala ove godine, on opet raste stopom od nekih 5% godišnje i tu prednjače i glavni uvoznici LNG-a u Europi, Francuska, Španjolska i Belgija preko kojih dolazi 87% takvog plina.

Tek za zaradu europskih kompanija

A tu niti opravdanja od „hladnih stanova Europljana" nisu na mjestu: „Mnogo ruskog ukapljenog plina koji stiže u Europu služi tek za preprodaju", kaže Hilgenstock. Jer Rusija, kad ne može plinovodima, svoj plin sve više prerađuje u tekući plin i povoljno ga nudi tržištu.

„To nema nikakve veze sa potrebom Europljana za plinom, nego su to tek europske tvrtke koje zarađuju novac tako što izvoze ruski LNG“, objašnjava on. Prema informacijama Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) sa sjedištem u Finskoj, čitavih 22% ukapljenog plina koji u Europu stiže iz Rusije se 2023. opet prodalo na svjetskom tržištu, a Petras Katinas iz tog Centra nam objašnjava kako su kupci uglavnom države Azije.

„Mi bi doista trebali zabraniti ruski ukapljeni plin iz europskih luka. Ne mislimo da on ima značajniju ulogu u opskrbi Europljana ili se razmjerno lako može nadoknaditi plinom iz drugih izvora“, smata Hilgenstock. Prije svega se zemlje Baltika, kao i Švedska i Finska zalažu za takvu europsku zabranu, tim više što Rusija – upravo ovakvim poslom s europskim kompanijama, čak i širi svoje kapacitete ukapljenog plina kao što su Arctic LNG2, UST Luga LNG terminal i pogon u Murmansku, kako javlja agencija Bloomberg.

Tek „postepeno"?

No Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) sa sjedištem u Ljubljani je i nedavno ponovila stav EU kako se uvoz ukapljenog plina iz Rusije treba tek „postepeno smanjivati“ kako bi se spriječio „energetski šok“. No razlog je više što Rusija još uvijek ima pouzdane partnere u Europi, ne samo u „posliću“ s ukapljenim plinom, nego i plinom koji stiže plinovodima. Doduše plinovod Sjeverni tok je uništen, plinovod Jamal koji prolazi kroz Bjelorusiju nije više u uporabi, ali u čvorište Baumgarten još uvijek stiže plin iz plinovoda kroz Ukrajinu.

Jer Austrija je još uvijek čvrsto u rukama ruskog Gazproma: prošlog prosinca je 98% plina austrijskih potrošača još dolazio iz Rusije, a austrijski energetski koncern OMV doduše tvrdi kako „želi prekinuti“ ugovor o isporuci kojim se Austrija obavezala kupovati ruski plin sve do 2040., ali da traži „zakonite mogućnosti“ da to učini.

Slično je i u Mađarskoj: i ona još uvozi goleme količine ruskog plina, a makar je nedavno potpisala sporazum s Turskom o korištenju turskog plinovoda Turkstream, stručnjaci upozoravaju kako i taj plin zapravo dolazi iz Rusije. Jer razlog ove odluke Budimpešte je nešto sasvim drugo: Ukrajina je najavila kako više neće produžiti ugovor o prijenosu ruskog plina preko njenog teritorija, a postojeći ugovor ističe koncem ove godine.

Europa može i bez ruskog plina

Jer načelno, Europska unija je odlučila kako već do 2027. želi biti potpuno neovisna od ruskog plina i Hilgenstock taj rok smatra „realističnim“. On smatra kako bi EU već i iz vlastite vjerodostojnosti trebao prestati i kupljenim plinom puniti blagajnu Moskve, a najprije je tu svakako unosan posao s ukapljenim plinom gdje bi i same zemlje velike uvoznice, Španjolska i Belgija tu mogle nešto učiniti.

Ali inače, nije osobito uvjeren da će se nešto bitno dogoditi u najskorije vrijeme, osobito zato što u drugoj polovini ove godine predsjedanje Unijom preuzima Mađarska. A njen premijer je već više puta dokazao kako mu nipošto nije na prvom mjestu nešto što bi moglo škoditi Kremlju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu