Rat u Ukrajini  zahtijeva ogromnu količinu oružja, municije i ratnog materijala. "S jedne strane, vodi se rovovska borba, kao u Prvom svjetskom ratu. S druge strane, upotrebljavaju se dronovi i umjetna inteligencija", kaže Burkhard Schmitt, koji je zadužen za sigurnost i odbranu u Udruženju evropske avionske i odbrambene industrije (ASD) u Briselu (Bruxellesu). Dakle, visokoj potražnji za konvencionalnim oružjem, pridodaje se i potražnja za visokotehnološkim proizvodima. Ova visoka potražnja nailazi na evropsku vojnu industriju koja je desetljećima bila u nekoj vrsti kome u budnom stanju i sada je žele što prije oživjeti. Novac je zapravo dostupan, možda još uvijek ne dovoljno, ali prilično velika suma od 380 milijardi dolara izdvojena je samo za ovu godinu, ponosno je rekao  generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg.

Kupuje se uglavnom izvan EU. Gotovo 80 posto vojnih izdataka u protekle dvije godine otpada na američke kompanije i Izrael", kaže Schmitt: "Evropska industrija oružja nije imala veću korist od većih budžeta za odbranu proteklih godina." Poljska je svoja borbena vozila naručila u Južnoj Koreji, gdje su brzo bila dostupna. Oni, kojima danas treba oružje ili tenkovi, lakše će ih naći u zemljama koje su navikle živjeti s prijetnjom - poput SAD-a, Izraela ili upravo Južne Koreje. Drugačije je u Evropi.  Evropske odbrambene politike  u svakom slučaju nema, do sada se nije smatrala ni potrebnom. Evropska komisija čak ne smije ni kupovati oružje. Za odbranu je zadužen Thierry Breton, iako se ovaj evropski komesar istovremeno brine i o digitalizaciji, unutrašnjem tržištu i uslužnim djelatnostima. Tek sada se razmatra imenovanje posebnog evropskog komesara za odbranu.

Kuda ide novac?

Uvijek se tu radi o novcu. Primjer je tzv. „fazilitet za mir" (Friedensfazilität), zaseban fond pokrenut 2021. godine, iz kojeg se se trebaju pomagati države izvan EU, tzv. treće zemlje. EU je skupila pet milijardi eura, koje će se moći koristiti za sigurnost u Evropi u sljedećih nekoliko godina. Na taj način će se, na primjer, kompenzirati zemlje koje isporučuju ratni materijal Ukrajini. Francuska to želi povezati sa klauzulom „Buy-Europe" odnosno obavezom kupovine oružja i vojne opreme u Evropi. Njemačka raspravlja o iznosu udjela u Fazilitetu za mir i zahtijeva da se uzmu u obzir vlastiti bilateralni doprinosi Ukrajini. Sve to dugo traje, a vrijeme je u ratu presudan faktor. A Ukrajina ga nema. I uprkos ogromnom pritisku, to sve traje predugo. "Potrebno je vrijeme za promjenu mentaliteta, to vrijedi kako za ustanove tako i za industriju. Dakle, postoji protivrječnost između onoga što se čuje i onoga što se stvarno događa", kaže Schmitt.

Malo vremena za složene procese

Službe za nabavku ne pretvaraju se preko noći u dobro uspostavljene internetske trgovine, a i firmama je potrebno vrijeme. Za nove pogone, na primjer, potrebne su dozvole, kompanije moraju zaposliti ljude i kupiti materijal, a za to im je prije svega potrebna pouzdanost, kažu u Udruženju industrije naoružanja . "Vojna industrija ima samo jednog kupca, a to je država i njene institucije. Ako oni ne naprave porudžbu, ništa se ne proizvodi."

Međutim, i pored hrabrih govora na konferencijama i sastancima ministara: proces naoružavanja je sve samo ne jednostavan. Novac je oskudan, a mora se misliti i na to šta kaže birač i koliko su pouzdani Amerikanci? Također, niko ne zna koliko će dugo trajati rat u Ukrajini i koliko je oružja najbolje naručiti u ovom trenutku.

Nacionalni interesi ostaju

I bez obzira na "mi", u Evropi postoji i veliko "ja". Svaka zemlja ima svoje interese, koje stavlja na prvo mjesto. Istočnoevropski susjedi, koji se bore protiv Ukrajine i imaju istorijski opterećen odnos s Rusijom žele što prije napuniti svoje skladišta. Zemlje na jugu su više udaljene od ratnih događanja. Svaka zemlja razvija vlastite vojne planove, podržava vlastite firme. Njemački mionistar privrede Robert Habeck nedavno se, na konferenciji za sigurnost u Münchenu, požalio  zbog "protekcionalizma pojedinih zemalja koji se odnosi na sopstvenu vojnu industriju". Visoka potražnja također povećava cijene.

Problem nabavke municije

Jedan od rijetkih velikih zajedničkih projekata je narudžba milion granata za Ukrajinu. Prošlog marta (2023) su se ministri odbrane EU obavezali da tu količinu dostave u roku od godinu dana - krajem januara EU je morala priznati da je taj cilj značajno promašen. Porudžbeni nalog se izvršava, između ostalog, putem EDA-e, Evropske agencije za odbranu sa sjedištem u u Briselu.

Do sada je nabavljeno nešto više od polovine artiljerijskog streljiva, kaže zamjenik direktora EDA-e Andre Denk. "Do kraja ove godine cilj je dostići milion, dakle zaostajemo za vremenskim planom. Međutim, ako realno sagledamo vremnski okvir, stojimo znatno bolje nego što se moglo očekivati."

Pa ipak, za Andréa Denka, time misija nije okončana. "Moramo dalje ulagati novac i nastaviti sa narudžbama. Jer, ako danas naručim municiju, ona će tek za godinu dana moći biti dostavljena."

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu