Velika koalicija u Italiji, koju čine socijaldemokrati i konzervativci, izdržala je pet mjeseci. Nakon što na izborima u februaru nijedna strana nije dobila većinu, nakon čega su ljevica i stranka bivšeg premijera Silvija Berlusconija bili primorani na koaliranje, premijer Enrico Letta je u aprilu započeo sa skoro nemogućom namjerom: formirati stabilnu vladu u Italiji, koja će zemlju izvesti iz dramatične ekonomske krize.

Sada se vlada raspala u prvom redu zbog neodgovornog, egocentričnog ponašanja Silvija Berlusconija. Berlusconi, koji je osuđen za utaju poreza, čvrsto se drži svog mjesta u Senatu, ucjenjuje vladu i koristi svoju poslušnu stranku, koju vodi kao privatno preduzeće. Berlusconi, koji je u nedjelju (29.09.) napunio 77 godina, je povukao svoje ministre iz vlade jer Senat želi provesti pravosnažnu presudu na koju je osuđen. Hladan, ne obazirući se na štetu, koja može nastati za Italiju, a možda i za cijelu Europu, Berlusconi vuče konce. Ili je on ipak poludio - kako sumnjaju ne samo premijer Letta, već i predsjednik italijanskog Udruženja poslodavaca?

Koalicija bez baze

I dok Berlusconi gromko nastupa, iza kulise političkog teatra u Rimu praktično je već od početka velike koalicije bilo jasno: gledano iz ekonomskog ugla, kao i iz ugla porezne politike, ljevica i desnica ne idu skupa. Vlada do danas nije uspjela provesti odlučujuće zaključke. Planirano povećanje poreza na dodanu vrijednost i nova regulacija poreza na nekretnine se neprestano odugovlače. Kada je riječ o važnim reformama, Italija zaostaje. A inicijative protiv nezaposlenosti skoro da ne postoje.

Evropska unija je u maju prekinula postupak protiv Italije zbog prekomjernog deficita. Sada izgleda kao da će Italija morati da se zaduži više nego što je bilo planirano. Više će se znati u oktobru, kada povjerenik EU Olli Rehn preispita budžet za narednu godinu. Ako nacrta budžeta uopšte bude, tj. ako bude imao ko da ga napravi!

U Briselu, doduše još niko ništa nije rekao, ali u institucijama, posebno kod preostalih 16 partnera u eurozoni, vlada veliko nerazumijevanje i užas zbog haosa u Italiji. Ekonomski pokazatelji u toj zemlji su se taman malo bili popravili, a stranke kao da nemaju pametnija posla nego da izazivaju višemjesečnu stagnaciju!

Bespomoćnost u Evropi

Posljednjih godinu dana finansijska tržišta su Italiju ostavljala na miru. Evropska centralna banka je kupila italijanske obveznice i garantuje dalju intervenciju. Ali, od petka ponovo raste cijena koju Italija mora da plati za prekomjerno zaduživanje. Kamate bi uskoro mogle da je uguše.

Ako Italiji ponovo krene loše, patiće i ostatak južne Evrope. Na kraju, kriza bi mogla da zahvati cijelu eurozonu. U Briselu su bespomoćni.

Zbog toga su evropski lideri posljednjih nekoliko dana na sve moguće načine pokušali da spriječe novu krizu vlade u Italiji. Prekasno. Vlada je u krizi, za nekoliko mjeseci biće novih izbora. Do tada, stari predsjednik Napolitano bi mogao ponovo da instalira tehnokratsku vladu. To će biti posljednje sredstvo da se suzbije širenje italijanske bijede na druge zemlje eurozone. Ali, čak i tehnokratska vlada obično ne traje duže od godinu dana.

Berlusconi ante portas?

U Italiji postoje tri nepomirljiva politička tabora: socijalisti, Berlusconijevi sljedbenici i pristalice Beppea Grilla. Za sada se ne zna kako će se ponašati ovi posljednji koji sebe nazivaju „Grillini“. Grillo je u više navrata govorio da će italijanski sistem sam sebe ugušiti prije nego što nastane nešto novo. Možda je u pravu.

Ali Berlusconi je jači nego što se to pretpostavlja van Italije. Skoro trećina birača je glasala za njega u februaru, uprkos svim skandalima. Politički zombi želi da oživi svoju staru stranku „Forca Italija“ i na sljedećim izborima ponovo bude premijer.

U interesu Italije i Evrope, možemo samo da se nadamo da Berlusconijev plan neće uspjeti. Italija može dobiti stabilniju vladu samo ako se protivnici eura Beppea Grilla pokrenu, ili ako takozvano realno-političko krilo „Grillini“- ja pređe u ljevicu.

Autor: Bernd Riegert

Odgovorne urednice: Zorica Ilić / Marina Martinović