Od marta zemlje, koje prodaju čelik i aluminijum u SAD, moraju računati sa uvođenjem kaznenih carina od 25 i 10 procenata. Izuzete su za sada EU i neke druge zemlje. Predsjednik Trump je naime prolongirao rok za EU do 1. juna. Njegov zahtjev je sljedeći: EU i druge zemlje trebaju uvesti kvote za izvoz čelika i aluminija u SAD. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Junkcer je međutim odbio da sa SAD-om pregovara "pod prijetnjom pritiska".

"Donald Trump gleda na ono što se proizvodi unutar granica SAD. I on razmišlja u kategoriji igre čiji je rezultat nula. To znači, ako se u SAD-u više proizvodi, uvoz mora biti smanjen", kaže Rolf Langhammer, bivši zamjenik predsjednika Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu.

Ono što ima na umu jest samograničavanje izvoza, smatra Langhammer. Sve to ga podsjeća na Svjetski sporazum o tekstilu iz 1995. godine. Zemlje u razvoju su se, kako kaže, tada obavezale na dobrovoljno samoograničavanje izvoza kako bi izašle u susret industrijskim zemljama. "To je apsolutno dirigirajući, socijalistički instrument iz prastarih vremena. Upravo to Trump želi ponovo imati", kaže Langhammer za DW.

Južna Koreja je prva zemlja koja je poklekla i prihvatila uvođenje kvota. "On uvijek uzima zemlje kod kojih se osjeća najjačim. Južna Koreja je politički ovisna od podrške SAD. Dakle Trump tamo postavlja pravila", smatra Langhammer.

Tužba u slučaju carina

EU je do sada ovaj zahtjev striktno odbijala. "EU ne bi trebala ići gospodinu Trumpu i moliti ga da bude izuzeta od uvođenja carina, smatra. Previše čelika predstavlja globalni problem koji se samo globalno može riješiti", smatra Langhammer. On kaže da je zahvaljujući tehnološkom napretku smanjena i potreba za čelikom. "Mi ćemo imati više sekundardnog čelika, recikliranog čelika iz otpada, nego primarnog čelika. Tu Amerikanci tehnološki zaostaju u odnosu na druge zemlje. To znači, oni mogu proizvoditi više, ali niko neće uzimati njihov čelik jer on nije konkurentan", kaže Langhammer.

To potvrđuje i Društvo za podsticaj ekonomije Germany Trade & Invest (GTAI). "Širom svijeta njemački štednjaci od čelika i aluminija su 2017. godine prodani u vrijednosti od 23,3 milijarde eura. Od toga je šest posto (1,4 milijarde eura) otišlo u SAD", navode u GTAI. "Ovdje je prije svega riječ o specijalnom čeliku i njegovim legurama. Oni su iz ugla visokospecijaliziranih kupaca samo djelomično zamjenjivi proizvodima američke čelične industrije." Drugim riječima: Ako 1. juna dođe do uvođenja carina na uvoz čelika iz EU, onda bi troškove platili američki krajnji korisnici.

Zbog toga Rolf Langehammer Europskoj komisiji savjetuje sljedeće: "Ostati potpuno cool. Ako dođe do uvođenja carina onda podići tužbu pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. I onda izpregovarati Sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD." U vlastitom interesu bi, kako kaže Langhammer, Eu trebala smanjiti carine na određene proizvode, primjerice automobile. On također smatra da bi EU trebala skrenuti pogled sa Donalda Trumpa na jaku uslužnu djelatnost SAD. "Amerikanci bi trebali uzeti u obzir to da Amazon i Google puno toga prodaju u svijetu ali ne tako puno proizvoda koncerna General Electric ili General Motors", kaže Langehammer.

Na isti način na sve gleda i Gabriel Felbermayr, ekspert za pitanja trgovine na Institutu Ifo u Muenchenu. On je proveo istraživanje u koje je uvrstio i bilans rada uslužnih djelatnosti i prihode preduzeća i došao do podatka o suficitu SAD u visini od 14 milijardi američkih dolara u odnosu na EU u protekloj godini. "SAD stoga nisu manje ranjive od EU", smatra Felbermayr. No, u odnosu na ostatak svijeta, primjećuje opet Rolf Langhammer, SAD bilježe gigantski deficit u spoljno-trgovinskoj razmjeni. To nema toliko veze sa trgovinom koliko sa pozicijom dolara kao vodećom valutom. Amerikanci moraju svijetu ponuditi likvidnost, zato što imaju vodeću valutu i to rade na taj način što prave dugove. A mi smo spremni da preuzmemo odnosno da održavamo te dugove". 

Najveći povjerilac SAD je Kina. I u odnosu na Kinu su u igri kaznene carine od 150 milijardi dolara. O tome u Pekingu pregovara visoka američka delegacija. Ishod pregovora se ne zna.