Pad eura u odnosu na američki dolar: početak nove krize?
7. oktobar 2026
Euro je u ponedjeljak na početku trgovanja dosegao najnižu vrijednost u odnosu na dolar u 17 mjeseci, jer su zabrinutosti zbog duga eurozone, posebno u Francuskoj, pogoršale postojeću zabrinutost ulagača oko prinosa globalnih državnih obveznica i rastućih cijena nafte.
Euro je padao u odnosu na dolar veći dio 2026., za oko 5% od početka godine. U ponedjeljak je dosegao 1,12 dolara, najnižu razinu od početka 2025.
Ricardo Amaro, vodeći ekonomist eurozone u Oxford Economicsu, rekao je za DW da se opći pad može pripisati preispitivanju očekivanja ulagača u vezi s politikom američkih federalnih rezervi u smislu viših kamatnih stopa uslijed rastućih globalnih prinosa obveznica.
Međutim, rekao je da je posljednja rasprodaja bila posebno potaknuta zabrinutošću oko Francuske, gdje su "ulagači pozicionirani za veći fiskalni rizik".
Problem Francuske
Rasprodaja francuskih dužničkih vrijednosnih papira ubrzana je prošle sedmice uslijed sve većih sumnji u dugoročnu održivost francuskog duga. Prinosi na francuske desetogodišnje državne obveznice – što predstavlja cijenu koju Francuska plaća za posuđivanje novca na rok od deset godina – porasli su na 5 % prije nego što su blago smanjeni.
Francuska se već dugo suočava s temeljnim fiskalnim problemima. Otkako je predsjednik Emmanuel Macron preuzeo dužnost u maju 2017., javna potrošnja je porasla, dok je on istovremeno proveo znatna smanjenja poreza. Kao rezultat toga, državni dug zemlje povećao se za znatno više od bilijun eura (1,12 bilijuna američkih dolara).
Francuski omjer duga i BDP-a trenutačno iznosi gotovo 118 %. Zemlja kontinuirano bilježi neuravnotežene proračune; njezin godišnji proračunski deficit sada redovito premašuje 5 %, što je više od razine od 3,4 % zabilježene u trenutku kada je Macron preuzeo dužnost.
Za mnoge ulagače, šira zabrinutost zbog niske stope rasta u europodručju i naglog rasta cijena energije pridonijela je ponovnom usmjeravanju pozornosti na Francusku, pri čemu se mnogi okreću opcijama koje smatraju sigurnijima, poput njemačkih državnih obveznica.
Razlika u prinosima na desetogodišnje državne obveznice Francuske i Njemačke – pokazatelj financijske stabilnosti EU-a koji se pomno prati – prošle je sedmice dosegnula najvišu razinu još od dužničke krize u euro zoni.
Što može učiniti ECB?
Pritisak na euro i tržišta državnih obveznica – uključujući talijansko – koji je iz toga proizašao, potaknuo je pozive Europskoj centralnoj banci (ECB) da poduzme mjere kako bi spriječila da se zabrinutost zbog situacije u Francuskoj pretvori u paniku.
Jim Reid iz Deutsche Banka u ponedjeljak je u svojoj analizi naveo da je u jednom trenutku prošle sedmice razlika između njemačkih i francuskih obveznica postala toliko velika da je prijetila opasnost od „mini-panike”.
„Veliko je pitanje je li ovo početak nove krize državnog duga u europodručju ili su tržišta već pretjerano reagirala”, rekao je Redi.
Ricardo Amaro izjavio je da ta situacija predstavlja izazov za Europsku centralnu banku (ECB) jer ona mora djelovati a da pritom ne pogorša stanje. „Zauzimanje previše restriktivnog stava dodatno bi pojačalo pritisak na prinose na francuske državne obveznice, koji su postali važan čimbenik slabljenja eura”, dodao je.
On očekuje da će kreatori politika nastaviti pratiti kretanja tečaja između američkog dolara i eura, ali da zasad neće pokušavati utjecati na tržište.
Što je na kocki?
Vladaju velika neizvjesnost i politički te gospodarski pritisci. Francusku posljednjih godina potresaju političke krize, pri čemu je donošenje godišnjih proračuna postalo velik test stabilnosti vlade.
Iako je postignut dogovor o proračunu za 2027. godinu, koji uključuje reforme usmjerene na smanjenje deficita, desničarska stranka Nacionalno okupljanje zadržava snažnu poziciju uoči predsjedničkih izbora 2027., na kojima će glavna kandidatkinja vjerojatno biti Marine Le Pen.
Zabrinutost zbog francuske ekonomske politike u slučaju da Le Pen osvoji predsjedničku dužnost uznemiruje ulagače, slično kao što je uspon populističkog AfD-a u Njemačkoj potaknuo pitanja o budućem smjeru ključnog gospodarstva Unije.
Velik dio političke nestabilnosti uzrokovan je gnjevom birača zbog visokih troškova života. U Španjolskoj je premijer Pedro Sánchez upravo raspisao prijevremene izbore nakon što su u parlamentu odbačene predložene mjere njegove vlade za rješavanje stambene krize u zemlji.
Amaro navodi da bi slabljenje eura moglo pogoršati temeljni problem inflacije.
„Izraženije slabljenje eura pojačalo bi inflacijski šok u trenutku kada se očekuje da će inflacija ostati visoka sve do 2027. godine”, rekao je on.
Slabiji euro povećao bi troškove uvozne robe, posebice one čije su cijene izražene u američkim dolarima. Cijene globalnih sirovina, poput nafte i plina, određuju se u dolarima, što znači da bi cijene energenata – koje su već u naglom porastu – vjerojatno dodatno porasle, baš kao i troškovi uvoza iz SAD-a.
Sljedeća financijska kriza?
Budući da su sjećanja na krizu državnog duga koja je pogodila EU početkom 2010-ih još uvijek svježa, mnogi se promatrači počinju pitati bi li kretanja vezana uz francuski dug mogla ukazivati na novu krizu u euro zoni.
Neki, poput Geoffreyja Yua, višeg stratega u BNY-u, smatraju da su takve bojazni neutemeljene. „Usporedbe s 2012. godinom potpuno su promašene”, rekao je on.
Međutim, Amaro ističe da činjenica kako se ove godine očekuju daljnja povećanja kamatnih stopa od strane ECB-a, u kombinaciji s pogoršanim izgledima za inflaciju, stvara situaciju kojom treba vrlo pažljivo upravljati i koju treba pomno pratiti.
„Slabljenje eura ne bi trebalo tumačiti kao izoliranu pojavu”, kaže on. „Ako je ono potaknuto rastućom zabrinutošću zbog fiskalnih izgleda Francuske, ECB bi zasigurno željela vrlo oprezno postupati s obzirom na rizike za euro zonu.”