Prije izbijanja gospodarske krize u Europskoj uniji grčke su banke bile važan čimbenik na Balkanu. One su u više od 1.900 poslovnica zapošljavale 23.000 ljudi i raspolagale kapitalom od 70 milijardi eura. Pored austrijskih i talijanskih, grčke su banke, s udjelom od 15 posto u ukupnom kapitalu svih banaka na Balkanu, bile važne za domaće gospodarstvo. Pet godina nakon izbijanja gospodarske i financijske krize u Grčkoj sve se promijenilo, kaže Franz-Lothar Altmann, profesor Europskih studija na Sveučilištu u Bukureštu. Iako su njihove poslovnice u inozemstvu ostvarivale dobit, grčke banke su zbog nedostatka kapitala u domovini bile prisiljene povlačiti svoj kapital iz susjednih država. "Time se u tim balkanskim zemljama povećala nestašica kredita", objašnjava Franz-Lothar Altmann.

Uska povezanost EU-a i zapadnog Balkana

No to nije jedini problem za regiju. Zapadni Balkan itekako osjeća posljedice gospodarske i financijske krize u Europskoj uniji. Razlog za to je uska gospodarska povezanost s EU-om. Zemlje iz te regije dvije trećine svoje trgovinske razmjene ostvaruju s članicama Unije. Smanjenje izvoza na to tržište i smanjenje stranih investicija kao i pad uplata iseljenika u domaće banke doveli su do negativnog, odnosno samo minimalnog rasta. Posljedice su katastrofalne. Trećina stanovnika zapadnog Balkana živi u siromaštvu, nezaposlenost je ogromna i sve je više onih koji napuštaju domovinu u potrazi za nekim boljim životom.

Upravo takvu sudbinu je regija željela izbjeći kada se orijentirala prema EU-u. A sada je doživjela da je upravo EU taj koji je svoju krizu pretvorio u krizu država regije, smatra Milica Delević, zamjenica glavnog tajnika Europske banke za obnovu i razvoj u Bruxellesu. Toj izjavi nije proturječio nijedan sudionik međunarodne konferencije Društva za jugoistočnu Europu i Zaklade Friedricha Eberta u Berlinu. Nije bilo kritika ni na račun zaključka Milice Delević kako će kriza dovesti do toga da se EU bavi samo sama sa sobom: "Tako dugo dok se bavite jednim važnim poslom imate malo vremena za nešto drugo."

No, balkanske zemlje bi ovu krizu mogle iskoristiti za provedbu strukturnih reformi. Posljedice te "uvezene" krize posebno su teške jer je regija već ionako imala brojne neriješene probleme. Privatizacija se ne odvija posvuda s poželjnom brzinom, socijalni sustavi nisu učinkoviti, birokracija i politika često koče reforme.

EU mora više zahtijevati

Za gospodarski prosperitet je važno i kvalitetno obrazovanje. A baš je ono problematično na Balkanu u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, kaže Gerald Knaus, predsjednik Inicijative za europsku stabilnost. Rješavanju tog problema, ističe on, nije pomoglo ni osnivanje novih sveučilišta. Ista je stvar i sa srednjim školama. One za proizvodna zanimanja često se na zapadu Balkana smatraju "školama za one koji su zakazali". Knaus smatra da se obrazovanje mora orijentirati prema potrebama gospodarstva, no to istodobno znači da političke i obrazovne elite moraju znati u kojem se smjeru njihova zemlja treba razvijati idućih deset ili 15 godina. "Ta vizija nedostaje", kaže Gerald Knaus.

On prenosi da je u mnogim razgovorima, koje je vodio u regiji, dobio dojam da i u strukturama u upravi vlada raspoloženje koje je negativno prema poduzetnicima. Takvo stajalište nije pogodno za stvaranje povjerenja kod stranih investitora, ističe Knaus. A ista stvar vrijedi i za poduzetnike koji potječu iz regije, ali rade u inozemstvu. Oni se boje rizika kod ulaganja u šumarstvo u Bosni i Hercegovini, tekstilnu industriju u Albaniji ili u prehrambenu industriju u Makedoniji. Tu bi važnu ulogu mogla odigrati Europska unija. Knaus smatra da bi ona puno jasnije trebala definirati što moraju učiniti upravni organi da bi bili u stanju regulirati gospodarstvo na europskoj razini. Godišnja izvješća o napretku kandidatkinja za ulazak u EU trebala bi u vezi toga biti konkretnija i kritičnija, mišljenja je Gerald Knaus. On pri tome ističe da to ne bi značilo šikaniranje balkanskih država, nego da bi im to pomoglo u stvaranju gospodarstva koje će biti konkurentno i orijentirano na izvoz.

Autori: Panagiotis Kouparanis / Andrea Jung-Grimm

Odgovorna urednica: Marina Martinović