Pored svih kriza i nevolja u Europi i oko nje, rat u Hrvatskoj i pad Vukovara je uglavnom ostala tek natuknica u povijesnim kalendarima u njemačkim medijima koji još uvijek nalaze prostora za takve informacije. Tek rijetki mediji, poput postaje Euronews (Euronews: Hrvatska obilježava bitku za Vukovar (na njem.) objavljuju prilog o "krvavom vrhuncu hrvatskog rata za neovisnost od 1991. do 1995." i padu Vukovara nakon što su hrvatske snage tri mjeseca branile grad protiv nadmoćnih snaga jugoslavenske armije i srpskih jedinica. Postaja podsjeća i kako je više tisuća ljudi u Vukovaru izgubilo život i kako je više od 20.000 osoba protjerano iz grada.

No i ova postaja u kraćem prilogu upozorava kako su i "više od 20 godina nakon kraja rata još uvijek otvorene rane" koje je on izazvao. Zoran Sangut se žali kako još uvijek "politika" ne dopušta da se provodi postupak protiv osoba u Srbiji kojima se mogu dokazati ratni zločini i kako mu je i glavna državna odvjetnica Srbije priznala kako se tamo "ništa nije dogodilo, nikakva istraga nije započeta". S druge strane, predsjednik Gradskog vijeća Vukovara Igor Gavrić priznaje da je u tom gradu i dalje suživot Srba i Hrvata veoma teška zadaća. Smatra da je "nemoguće da Srbi koji su počinili zločine u ratu slobodno hodaju po gradu" i kako su proteklih godina "mnogi Hrvati uhićeni na granici i kako niti u vlastitoj zemlji ne mogu živjeti slobodno."

"Rat se nastavlja u glavama"

U susjednoj Austriji list Die Presse ovim povodom je objavio nešto dužu reportažu o Biljani Gaći, rođenoj Vukovarki i bivšoj zastupnici SDP-a u Saboru koja je sad u Gradskom vijeću Vukovara. I u tom članku se podsjeća na "tri milijuna granata koje su padale na grad gotovo tri mjeseca i pretvorile nekad imućni grad u ruševine." Ali makar su zgrade u međuvremenu popravljene "čini se da vrijeme poraća nikad neće završiti", austrijski list citira mladu političarku. Bilo da je riječ o vječitom sporu o dvojezičnim natpisima i o napetostima između hrvatske većine i srbijanske manjine koje se uvijek potpaljuje pred političke izbore, list konstatira: "Hladan mir je veoma lomljiv. 'Rat se nastavlja u glavama. Kad su ljudi danas gladni, onda ih se lako može manipulirati", žali se Biljana Gaća. 'A u školama djeca i dalje idu u odvojene razrede."

I ovaj list upozorava kako političkim elitama zapravo odgovara da Vukovar ostane podijeljeni grad: "Konzervativnom HDZ-u sjećanje na rat služi za mobilizaciju pred izbore, ali i stranke srpske manjine se zalažu za razdvajanje učenika po nacionalnosti. ' To osigurava mogućnost tamo zaposliti vlastite ljudi. Ali posljedica te segregacije je fatalna', kaže ova Vukovarka."

Die Presse članak završava citatom Biljane Gaća: "'Kuće su obnovljene, ali ne možete jesti zidove. Poznajem mnoge koji su se vratili nakon rata i sada su odselili u Irsku ili Njemačku.' A ako Vukovar spadne na mjesto gdje žive samo umirovljenici, to bi bio 'drugi pad Vukovara' piše austrijski Die Presse.

Porast broja deportacija iz Njemačke

Broj deportacija iz Njemačke je, prema navodima lista „Rhenische Post", najveći u posljednjih nekoliko godina. Kako navodi list, pozivajući se na policijske dokumente, do kraja septembra ove godine deportirano je nešto manje od 20 000 osoba. Procjenjuje se da bi taj broj na kraju godine mogao iznositi 26.500 osoba. Tako veliki broj deportacija zabilježen je posljednji put 2003. godine. List navodi da je daleko najveći broj ilegalnih i odbijenih podnositelja zahtjeva za azil iz zemalja Zapadnog Balkana. Albanija, Kosovo, Srbija, Makedonija, BiH i Crna Gora sa 14.500 deportacija čine skoro tri četvrtine svih deportacija, navodi Rheinische Post pozivajući se na policijske dokumente.

Premijera u EU

Slovenije je prva zemlja EU koja je pravo na pitku vodu proglasila ustavnim pravom, piše austrijski Standard. „Opskrbu vodom shodno tome mora obezbijediti država, preko općina i to „direktno" i „nekomercijalno". Pitka voda dakle ne smije biti privatizirana. Premijer Slovenije Miro Cerar je u parlamentu pozvao poslanike da „tekućem zlatu 21. stoljeća" daju „najveći nivo pravne zaštite". Do sada je tek 15 zemalja u svijetu pravo na vodu proglasilo ustavnim pravom, do sada ni jedna iz Europe", piše Standard.