Napustiti prostoriju radi „pauze za kafu“, složene pravne konstrukcije za korištenje prihoda od kamata zamrznute ruske imovine, završne izjave šefova država i vlada bez mađarskog premijera Viktora Orbána – ovakvi primjeri pokazuju kako je Evropska unija morala donositi neke odluke bez Mađarske ili mimo nje.

Međutim, u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU donositi zajedničke odluke postaje sve teže. Sankcije protiv Rusije – trenutno se pregovara o 19.paketu – moraju biti odobrene od svih država članica. Isto važi i za poreznu politiku ili prijem novih članica EU, gdje jedna država svojim vetom može blokirati svaku odluku.

To „nije moralno pogrešno“, kaže Nicolai von Ondarza iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) za DW. Naime, radi se o „ključnim oblastima nacionalnog suvereniteta“. Države ne vole da budu nadglasane kada su u pitanju njihovi vlastiti interesi, objašnjava politolog koji vodi istraživačku grupu za EU pri SWP-u. Kod Njemačke je to, na primjer, slučaj sa politikom EU prema Izraelu.

Ondarza smatra problematičnim to što Mađarskoj često nije stalo do nekog pitanja. Pa ipak, ona i tada koristi pravo veta da bi mogla da „ucjenjuje“ druge države članice u drugim pitanjima.

U EU-žargonu to se naziva „taktički veto“. Orbán često blokira politiku EU prema Ukrajini. Tako pomoć Ukrajini u iznosu od oko 6,6 milijardi eura iz Evropskog fonda za mir još uvijek nije isplaćena. Zemlja se također protivi mogućem članstvu Ukrajine u EU. Mađarska, između ostalog, navodi da bi EU time mogla biti uvučena u rat s Rusijom. Ipak, mađarska vlada je na kraju odobrila svih dosadašnjih 18 paketa sankcija protiv Rusije.

Rijetko se dešava da i druge države članice koriste ovu taktiku, kaže Ondarza. Kipar je 2021. blokirao sankcije protiv Bjelorusije kako bi postigao stroži pristup prema Turskoj.

Ministri vanjskih poslova žele raspraviti radne metode

EU ima ustavnopravni problem, rekao je danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen na neformalnom sastanku u Kopenhagenu: „Najsporiji brod u koloni određuje brzinu. Trebali bismo pronaći načine da sprovedemo većinski stav." EU bi, po riječima Rasmussena trebala tražiti „inovativna rješenja".

Kako bi nova rješenja i nove radne metode mogle izgledati, nije se raspravljalo na sastanku krajem avgusta. To bi se „definitivno" trebalo desiti u narednim mjesecima, rekla je visoka predstavnica EU za vanjske poslove Kaja Kallas. Radi se o „pitanju vjerodostojnosti" EU.

„Grupa prijatelja" želi manje jednoglasnosti

Već 2023. godine, na njemačku inicijativu, osnovana je „Grupa prijatelja za poboljšanje odlučivanja u oblasti zajedničke vanjske i sigurnosne politike“. Prema podacima Vijeća EU, u njoj je već dvanaest država. Osim Njemačke, to su Belgija, Danska, Finska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Rumunija, Slovenija, Španija i Švedska.

„Grupa prijatelja" je, na primjer, predložila da se odluke o sankcijama, saopštenja o pitanjima ljudskih prava ili odluke o učešću u civilnim misijama donose kvalificiranom većinom. To znači da se najmanje 15 država članica, koje predstavljaju najmanje 65% stanovništva EU, moraju izjasniti za tu odluku. Također bi trebala postojati neka vrsta sigurnosne mreže za ključne nacionalne interese država članica. Međutim, prijedloge poput ovih, moraju odobriti svih 27 šefova država i vlada EU.

Prema riječima jednog EU diplomate, neke države iz ove grupe žele proširiti rasprave i na poreznu politiku, kako bi se i tu ublažio princip jednoglasnosti. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen također se u svom govoru o stanju EU početkom septembra izjasnila za reformu procesa odlučivanja, kako bi se izbjegle blokade. U nekim oblastima EU bi se trebala osloboditi „okova jednoglasnog izglasavanja odluka" od strane 27 država članica, poručila je.

Moguća promjena ugovora, ali malo vjerovatna

Još jedna mogućnost da se ublaži princip jednoglasnosti u EU bila bi promjena EU ugovora, na primjer u kontekstu prijema novih članica, kaže von Ondarza. I za to je potrebna saglasnost svih 27 država članica. Takvu saglasnost ovaj politolog trenutno smatra „politički malo vjerovatnom“.

Ako države članice ipak prošire svoju grupu prijatelja, mogle bi izvršiti veći pritisak na ostale države kako bi se većinsko odlučivanje u nekom trenutku ipak sprovelo. Međutim, kaže von Ondarza, EU bi vjerovatno i ubuduće morala platiti visoku cijenu da bi se Mađarska odrekla svog moćnog veta.

I u Briselu na grupu prijatelja se gleda kao na sredstvo za vršenje pritiska, kaže ovaj EU diplomata za DW. Mađarska je sve više izolovana. Trenutno Evropska komisija radi na planu kako da se zamrznuta ruska imovina iskoristi za obnovu Ukrajine. Prema izvještaju agencije Reuters, Komisija već unaprijed traži načine kako da zaobiđe mađarski veto.