"U muzejskom svijetu u Njemačkoj se događa revolucija", kazala je Nanete Snep, direktorka Rautenštrauh-Jest muzeja koji se nalazi u centru Kelna. Ona tek nedjelju dana vodi radionicu u okviru "International Inventories Programm" (IIP); programa koji su pokrenuli Narodni muzej Najrobi i Gete institut iz Kenije. Cilj je postavka kenijskog kulturnog dobra u muzejima i institucijama širom svijeta. Nakon govora francuskog predsjednika, Emanuela Makrona u Uagaduguu 28. novembra 2017. počelo je novo računanje vremena: "Post-Uagadugu era", kazala je Snep izražavajući tako veliku nadu.

"Post-Uagadugu era"

Francuski predsjednik je u glavnom gradu Burkine Faso obećao da će vratiti sve opljačkane eksponate zemljama iz kojih potiču. "To je bio grom iz vedrog neba" kazala je Snep, koja od januara 2019. radi u kelnskom muzeju, a prije toga je vodila Državne etnološke zbirke Saksonije. Makron je zadužio francusku istoričarku umjetnosti Benedikt Savoj i senegalskog ekonomistu, Felvina Sara da napišu izvještaj o restituciji afričkog kulturnog nasljeđa.

Nakon što je jedan državnik javno izrekao riječ, koja je bila tabu - restitucija - i u Njemačkoj se zahuktala diskusija o povratku opljačkanog afričkog kulturnog nasljeđa iz doba kolonijalizma.

Debata i u Njemačkoj

"Muzeji sada aktivno razmatraju kako bi mogli da sistematski istraže porijeklo. Tema je takođe dospjela i u javnost", kazala je u razgovoru za DW Holanđanka Nanete Snep. Najveći problem je transparentnost. "Mnoge zemlje u Africi ne znaju šta se sve nalazi u evropskim muzejima." S obzirom da su susjedne zemlje poput Holandije, Velike Britanije ili Francuske već odavno krenule sa digitalizacijom svojih umjetničkih zbirki i da ih postavljaju u internetu, Njemačka se u tom smislu osjeća pod pritiskom da to takođe treba da uradi.

Nanete Snep ima posebno znanje u ovoj oblasti. Ona je 16 godina radila u Muzeju Kej Branli u Parizu. "Tadašnji predsjednik Žak Širak se pobrinuo za to da se svih 350.000 eksponata moglo vidjeti u bazi podataka na dan otvaranja, 21. juna 2006."

Nema restitucije bez transparentnosti

IIP je pokušaj da se djeluje ravnopravno. Jer, ne radi se samo o restituciji, već i o boljoj saradnji i boljem istraživanju eksponata. Poznati podaci već odavno "nisu više dovoljni". Pojedine eksponate koji se u kelnskom muzeju mogu vidjeti u staklenim vitrinama, u Najrobiju možete kupiti na pijaci. Tako da se radi o znanju i zadobijanju povjerenja. "Postoji nepovjerenje prema nekadašnjim kolonijalistima", kaže Snep. Ona smatra da vrijeme takođe igra veliku ulogu, jer se sada prije svega radi o "upoznavanju". Snep smatra da se geopolitički odnos moći mijenja. "Ravnopravna saradnja, onakva kako smo mi isprobali u IIP, je budućnost", sigurna je Snep.

Stanje u njemačkim depoima je često loše

Argument protiv restitucije je dugo bio da će se Afrikancima najbolje pomoći ako se njihovi eksponati budu čuvali  u njemačkim muzejima. Ali, njemački muzeji često nisu u dobrom stanju. Buđ i crvotočina uništavaju eksponate, a po lošem vremenu znaju da budu u vodi do gležnjeva. "Znam mnoge depoe u Evropi na koje se ne može uvijek biti ponosan. Zato bismo u tom slučaju morali da nastupamo sa više skromnosti", kaže Snep. Ali, depo muzeja koji ona vodi nalazi se u zgradi izgrađenoj 2010. i u odličnom je stanju, što je takođe odlično za eksponate koji se u njemu skladište.

Drugi sastanak u Najrobiju

Krajem novembra održaće se drugi sastanak u Najrobiju. Učestvovaće još dva kolektiva: The Nest iz Kenije i SHIFT iz Njemačke i Francuske. Naučni i umjetnički rezultati ovog dijaloga će 2020. i 2021. biti izloženi u Najrobiju, Frankfurtu i Kelnu u okviru projekta "Invisible Inventories" - u Kelnu, naravno u Muzeju Rautenštrauh-Jest. Direktorka ovog muzeja Nanete Snep kaže ipak da se tek na početku. "Ali", naglađava, "IIP ima veliki potencijal."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android