Malo je reći da je stanje na Bliskom istoku napeto. Između ostalog, i među Izraelcima i Palestincima. Mladi Palestinci bez mnogo biranja napadaju Izraelce. Vojska reaguje svom silinom. Političari i armija u Izraelu bezbjednost građana uvijek proglašavaju najvišim dobrom.

Upalo se u nepredvidljivu spiralu. S jedne strane, napadi noževima mogu se desiti bilo gdje i protiv njih su nemoćne i dobro opremljena vojska i inače vanredno efikasne tajne službe. S druge strane, postoji bojazan od izbijanja Treće Intifade, između ostalog i zato što palestinski predsjednik Abas nije nikakav autoritet u očima mladih Palestinaca i trenutno dopušta da ga bujica događaja nosi. Nepovoljna konstelacija.

U Berlinu je njemačka Vlada, zajedno sa američkim šefom diplomatije Kerijem, pokušala da doprinese smirivanju situacije na Bliskom istoku. Niko ne vjeruje da su imali uspjeha jer i prije nego što je Benjamin Netanjahu otputovao u Berlin, pokazalo se koliko je izraelski premijer nervozan. Ustvrdio je da je jerusalimski veliki muftija ranih četrdesetih na jednom sastanku podstakao Hitlera da uništi Jevreje. Hitler je navodno htio Jevreje da protjera, a ne da ih ubija.

Istorija svakako nije crna ili bijela, već u najboljem slučaju šrafirano siva. Nema dileme da je Amin al Huseini, veliki muftija Jerusalima, mrzio Jevreje. Nije ih želio u Svetoj zemlji, odbijao je da prizna Palestinu kao postojbinu Jevreja, što im je nakon Prvog svjetskog rata, doduše mlako, obećano mirovnim ugovorom iz Sevra. Posljedica je bilo nasilje na palestinskim područjima.

Muftijina mržnja prema Jevrejima je postojala, tu nema spora. S druge strane, Hitler je već ranije u „Mojoj borbi“ (Mein Kampf) opisao svoju mržnju prema Jevrejima. Želio je sistematsko masovno uništenje Jevreja u Njemačkoj i Evropi. On je bio odgovoran što je masovno ubijanje sprovedeno – u Aušvicu, Treblinki, Majdaneku, Bergen-Belzenu, Buhenvaldu i Varšavskom getu. Za to Hitleru nije bi potreban ni veliki muftija, ni njegova podrška.

Naravno da izraelski premijer to dobro zna. On dakle povlači fatalnu istorijsku paralelu iz drugog razloga, naime kako bi uspostavio tobožnju tradicionalnu liniju od muftije do Abasa, tradicionalnu liniju antisemitizma. To odgovara osjećaju mnogih Izraelaca i s njihove tačke gledišta opravdava odbijanje kompromisa i pregovaračkih ponuda. Time Netanjahu produbljuje spiralu eskalacije – i uništava i onu mrvu nade u mir ili makar prekid vatre.