Epitet „sudbonosni" se često lijepi uz razne izbore, ali možda je ovaj put u Južnoj Koreji opravdan. Koliko je interesovanje pokazuje podatak da će izlaznost vjerovatno prebaciti 90 odsto. Više od deset miliona ljudi je već prevremeno glasalo, dakle više od petine biračkog tijela.

Skandal u čijem je centru bivša predsjednica Park Geun Hje nikoga nije ostavio ravnodušnim. Veliki broj Korejanaca mjesecima je „marševima pod plamenom svijeća" protestovao protiv korumpirane šefice države. Nekoliko desetina njenih pristalica i danas, kada je ona u istražnom pritvoru, kampuje u šatorima pred sjedištem vlade.

Demokratija je ovdje mlada, tek tridesetogodišnja, ali je očigledno izrodila jaku protestnu kulturu i stanovništvo sa osjećajem za politiku.

Nije iznenađenje da je pred izbore u utorak favorit jedan opozicionar – Mon Jae In iz Ujedinjene demokratske partije. On je već 2012. izašao na crtu tada popularnoj Park i izgubio. Sada kao da je ovaj 64-godišnji borac za ljudska prava velika nada u novi početak Južne Koreje. Naruku mu ide podijeljenost konzervativnog tabora. „Ukoliko ankete nisu sasvim pogrešne, možemo reći da je Mon Jae In praktično nadomak pobjede", kaže Stiven Deni, politikolog sa Univerziteta Toronto.

Mon može računati sa 40 odsto glasova. U Južnoj Koreji nema drugog kruga – ko u prvom dobije najviše, postaje predsjednik.

„Sunčana politika" prema susjedu

Konzervativci uporno pokušavaju da predstave favorita kao simpatizera režima u Pjongjangu – njegov otac je prebjegao u zemlju iz Sjeverne Koreje. No čini se da ovaj pokušaj ocrnjivanja birači, posebno mlađi, lako prepoznaju. Činjenica je da Mon namjerava da potpuno promijeni pristup sjevernom susjedu i to ne samo u odnosu na prethodnu vlast, već i u odnosu na dugogodišnju međunarodnu izolaciju koja se dolaskom Donalda Trampa u Bijelu kuću samo pojačala. 

Mon je bio šef predsjedničkog kabineta tokom mandata bivšeg predsjednika Roh Moo Hjuna – s kojim je ranije imao advokatsku kancelariju. Ta ljevičarska vlast je između 2003. i 2008. nastavila takozvanu „sunčanu politiku" na poluostrvu: pokretani su velikodušni projekti pomoći sjevernom susjedu, širena je zajednička privredna zona Kaesong, vođeni su pregovori bez preduslova…

Mon planira da se, ako postane predsjednik, sretne sa sjevernokorejskim diktatorom Kimom Džong Unom, ponovo otvori zonu Kaesong kao i jedno odmaralište u sjevernokorejskim planinama. To bi u Pjongjangu vjerovatno bilo dobro prihvaćeno jer bi državi donosilo milione dolara godišnje.

„Prema njegovom mišljenju, Seul treba da vodi samostalnu politiku prema Sjevernoj Koreji i da zauzme vodeću poziciju u očuvanju mira i stabilnosti na Korejskom poluostrvu. To bi moglo da izazove napetosti sa Vašingtonom", kaže poznavalac ovog regiona Deni. Prošle nedjelje je američki šef diplomatije Reks Tilerson iznova pozvao međunarodnu zajednicu da obustavi sve diplomatske i trgovinske odnose sa Sjevernom Korejom.

Ni drugo Monovo centralno obećanje neće se svidjeti Bijeloj kući: najavio je da će preispitati odluku o razmještanju američkog raketnog štita THAAD. Polovina građana Južne Koreje protivi se tom raketnom sistemu jer opterećuje odnose sa Kinom i diže tenzije u regionu.

Podijeljena desnica

Treća stvar o kojoj Mon govori ne razlikuje ga od drugih kandidata. Svi naime obećavaju da će rasturiti sprege politike i moćnih koncerna poput Samsunga, LG i Hjundaija. Kandidat demokrata želi da pojača intervenciju države i u javnom sektoru otvori 800.000 radnih mjesta.

Monovi odlični izgledi da postane šef države počivaju i na podjelama desnice. U tom spektru bi najbolje mogao da prođe Hong Jon Pjo, sušta suprotnost što se odnosa prema Sjevernoj Koreji tiče. Poznat je po drastičnim i seksističkim izjavama pa je stekao nadimak „korejanski Tramp". To ne privlači mlađe birače. Hong ima da se bori i sa posljedicama čudnog skandala – tokom kampanje se saznalo da je navodno u studentskim danima pomogao jednom prijatelju da nekoj djevojci sipa ilegalno sredstvo u piće kako bi je zaveo.

Pobjedi se izdaleka nada i preduzetnik An Čeol So, koji je postao poznat kao izumitelj jednog računarskog antivirus programa. On se predstavlja kao čovjek centra, ekonomski liberal koji se u pitanjima bezbjednosti oslanja na Vašington. No centristi poslednjih godina ne prolaze najbolje u podijeljenoj Južnoj Koreji.