U tekstu pod nazivom: „Da li je Peter Handke izmišljotina?" njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung piše kako je u Minhenu održano čitanje knjiga dvojice Nobelovaca: „Zimskog putovanja do Dunava, Save,Morave i Drine ili Pravde za Srbiju" Petera Handkea i „Na Drini ćuprije" Ive Andrića. Nakon toga uslijedila je "rasprava" na temu "Smiju li književnici politizirati?"

Umjesto spontane debate, publika u minhenskom Hofspielhausu doživjela je „pažljivo komponirano scensko čitanje". Na početku su to bili odlomci iz "Na Drini ćuprije", koje je glumac Dieter Gilde izveo „veoma suvereno ali s emotivnošću koja se na trenutke činila pretjeranom s obzirom na hladnu zgusnutost Andrićeve proze".

U drugom dijelu je glumica Inge Rassaerts, rođena 1934 u Beču, za koju je novinar FAZ-a Michael Martens na početku članka napisao da nema nikakve veze sa regijom u kojoj je smještena radnja te dvije knjige, niti je poznaje, čitala odlomke iz Handkeovog "Zimskog putovanja" i komentirala ih puna hvale, dok je sudionik diskusije Heribert Illig više puta intervenirao suhoparnim upadicama i analitičkim mini-referatima. 

Illig, kako se navodi u uvodnom dijelu teksta, nije nepoznat njemačkoj javnosti. Njegove knjige „Karl Fiktivni zvani Karl Veliki“ ili "Izmišljenji srednji vijek: najveći falsifikat istorije“ su 90-tih godina zaokupljale njemačke feljtone.

„Kontrirao je i suprotstavljao se Handkeu statistikom, podacima, istorijskim kontekstom i drugim činjenicama", piše FAZ i dodaje kako je time proza ​​"Zimskog putovanja bila „razodjevena" a do izražaja je došao „njen cinizam i cjelokupni kičasti patos". Činilo se kao da se predstavlja istorijski-kritičko izdanje "Zimskog putovanja", koje za piščeva života nije bilo dostupno.

Neznanje glumice Inge Rassärt 

Novinar FAZ potom kritizira neznanje glumice Inge Rassärt, koja „živahno i veselo čita najmračnije dijelove teksta, garnirajući ih sa budalastim komentarima, jer ništa ne razumije od toga šta je pročitala i što u pojedinim momentima iznosi ubjedljivo dobro." Potom on to ilustrira.

„Kako rekoh, Peter Handke isto tako osjeća da Srbi nisu jedini narod-počinitelj", kaže Inge Rassärt komentirajući jedan odlomak knjige pričom da je kao mlada glumica bila dirnuta jer su gledaoci „koji su bili protjerani od strane nacista, pokazivali spremnost na pomirenje, kada bi u pozorištu ponovo čuli njemački jezik i sa nama diskutirali". A potom dodaje: „To je za mene bilo prijatno. Bolje ne može biti".

Kada Heribert Illig komentira jedan odlomak Handkeove proze, navodi dalje Martens, i kaže da se Peter Handke nikada nije interesovao za patnju ljudi u Sarajevu i da tokom rata nikada nije putovao po BiH, Inge Rassärt mu odgovara: „Nije neophodno da stalno mislite na milione gladnih dok fino objedujete kod kuće".

U članku FAZ-a njemački novinar konstatuje kako je "koncept scenskog predstavljanja knjige i razotkrivanja Handkeove proze uspio". I da je on "čak grandiozan", kada bezimena figura koju otjelovljuje glumica Inge Rassärt slobodno govori i nastupa na sceni kao "intelektualno puštena s lanca".

Primjećuje međutim i kako se ozbiljnom akteru ove predstave Heribertu Illigu potkralo nekoliko sadržajnih grešaka (da Andrićev most na Drini nikada nije povezivao Bosnu sa Srbijom, da Srbi nisu bili većina u BiH, da Handke nije držao govor na Miloševićevoj sahrani i da Milošević nije osuđen pred Haškim tribunalom). Na kraju, novinar FAZ-a zaključuje: „Ove greške bi se međutim dale lako otkloniti. Potom bi oboje sa ovim komadom trebalo poslati na turneju."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.