O sporu zbog namjera Hrvatske da nuklearni otpad odlaže na granici sa Bosnom i Hercegovinom piše i današnji Frankfurter algemajne cajtung (FAZ). Autor Mihael Martens (dopisnik FAZ-a iz Beča) na početku podsjeća na „neobičnu vlasničku strukturu“ nuklerane elektrane u Krškom još iz vremena SFR Jugoslavije, kada su dvije socijalističke republike finansirale nuklearnu elektranu kao zajedničko preduzeće.

Takođe napominje da je početkom 1990-ih postojao strah da bi srpska strana mogla da raketira nuklearnu elektranu, ali „do toga, srećom, nikada nije došlo“.

"Ne ovdje!"

S obzirom da ističe prelazna uredba, po kojoj se udio hrvatskog otpada privremeno čuva u Sloveniji, tražilo se mjesto u Hrvatskoj za odlaganje nukelarnog otpada iz Krškog. Izabrane su četiri lokacije, ali je svuda došlo do očekivanog protesta: „Ne ovdje!“ „Na kraju izbor pao na skladište bivše jugoslovenske vojske u planinskom vijencu Trgovska gora, nedaleko od Dvora“, podsjeća FAZ.

- pročitajte još: Izgubljena bitka za Trgovsku goru?

U tekstu se ističe da je u prije Drugog svjetskog rata u Dvoru živjelo oko 27.000, a danas jedva 6.500 stanovnika; te da „ogromna većina stanovništva pripada srpskoj manjini“. Autor ukazuje kako je „mjesto ekonomski beznačajno i u Zagrebu nema lobi“. „Tako da ne čudi što upravo tamo treba da se odlaže nuklearni otpad. (...) A ljudi u Dvoru su se taman ponadali da bi se zapušteni kraj mogli oživjeti ekoturizmom.“

Ogorčenje i na drugoj obali

FAZ piše da ogorčenja ima i na drugoj obali, u BiH, u Novom Gradu koji pripada Republici Srpskoj. Dodaje se kako je hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno na zajedničkoj sjednici dviju vlada (BiH i Hrvatske) u Zagrebu uvjeravao ljude da „ne postoji nikakav rizik“. „Jer tu se neće skladištiti visoko radioaktivni otpad, kao što su ostaci nukelarnog goriva, već korišćena zaštitna odjeća, oprema i sličan materijal“.

Na pitanje jednog novinara „zašto odlagalište nuklearnog otpada treba graditi na samom rubu Hrvatske, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, ako je već tako bezbjedno“, Plenković je odgovorio da je to „suverena odluka hrvatske vlade“ i dodao kako Hrvatska ne želi da ugrozi ni sebe ni „prijateljsku Bosnu i Hercegovinu“ – stoji dalje u tekstu.

Skepsa u BiH

„No, u prijateljskoj BiH se to sve čulo, ali skepsa ostaje“, smatra Martens. Ističe kako je premijerka BiH Bojana Krišto najpomirljivija, (...) a činjenica da je Krišto bosanska Hrvatica i da pripada HDZ-u Bosne i Hercegovine, sestrinskoj stranci Plenkovićevog hrvatskog HDZ-a, možda je doprinijela ovoj popustljivosti.“

„U svakom slučaju, većina drugih bh političara ima manje razumijevanja“, primjećuje FAZ.  „Ministar privrede Staša Košarac, Srbin iz stranke Milorada Dodika, želi da uključi EU i njenog visokog predstavnika za spoljnu politiku i bezbjednost Žozepa Borelja kao posrednike kako bi spriječili izgradnju. (...) Čak i Dodik, u ovom slučaju ima isti stav kao i većina u Sarajevu.“

Projekat želi da spriječi i bosanskohercegovački parlamentarac Jasmin Emrić, piše FAZ: "Probudimo se, jer još nije kasno. Dugujemo to budućim generacijama."

- pročitajte još: "Ako se ne okanu Trgovske gore, dobiće nuklearni otpad iznad Dubrovnika"

Autor zaključuje da „barem otpor hrvatskoj deponiji nuklearnog otpada ujedinio (skoro) sve političke snage u Bosni – što je prava rijetkost“.

priredio: S. Savić

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu