Od četvrtka korisnici Fejsbuka preko te platforme ne mogu da dijele vesti australijskih medija ili pristupe njima. Ljudi u Australiji ne mogu da vide nikakve vijesti preko Fejsbuka. Gigant iz Silicijumske doline tako je do kraja zaoštrio sukob sa vlastima. Vlada u Kanberi je u nedjelju saopštila da će kampanju vakcinacije reklamirati na internetu, ali ne na Fejsbuku.

No onda je, u ponedjeljak, ipak došlo do dogovora. Vlasti su pristale na određene izmjene u zakonu koji je prošle sedmice izglasao Kongres, a ove o njemu debatuje australijski Senat.

U svjetlu propadanja tradicionalnih medija, smanjenih prihoda od prodaje i reklama, vlasti u Australiji su prve u svijetu krenule u bitku protiv Gugla i Fejsbuka, tražeći im da dio golemog kolača koji zarađuju prebace medijima čije vijesti čine dio internet-saobraćaja na ovim platformama. To je, kako se smatra, način da se ozbiljno novinarstvo sačuva u poplavi lažnih vijesti čijem širenju upravo pogoduju društvene mreže.

„Nema sumnje da je Australija test-poligon za bitku za čitav svijet“, rekao je ministar finansija Džoš Fridenberg, objašnjavajući zašto su Fejsbuk i Gugl toliko zaoštrili sukob. Gugl je čak isprva prijetio da će se sasvim povući iz Australije.

Poznavaoci prilika su to označili kao taktičku prijetnju – australijsko tržište sa 25 miliona ljudi je relativno malo, ali bi i veće zemlje mogle da krenu sličnim putem.

Gugl se ipak, pod pritiskom konkurenta Majkrosofta koji nudi pretraživač Bing, dogovorio sa pedesetak velikih medijskih kuća da im preusmjerava dio prihoda. Fejsbuk je istrajavao u otporu dok Vlada nije pristala na amandmane.

Cilj da se izbjegne arbitraža

Belinda Bernet, stručnjakinja za medije sa Univerziteta Svinburn u Melburnu, kaže da je Fejsbuk praktično kupio sebi vrijeme za sklapanje komercijalnih ugovora sa medijima.

Kako se nagađa, izmjenama zakona se utvrđuje da vlasti moraju da obavijeste Fejsbuk mjesec dana prije uvođenja obavezne naplate vijesti, kao i da ostave dva mjeseca za pregovore sa nekim izdavačem. Ukoliko ništa ne urodi plodom, posebno arbitrarno tijelo će odrediti cijenu koju društvena mreža mora da plaća.

Kako piše Špigel, svađa izdavača medija i internet-platformi već godinama je ista. Prvi kažu: Našim sadržajima zarađujete pare, dajte i nama! Drugi odvraćaju: Preko naših platformi vi prikupljate publiku, nismo mi krivi ako ne znate da zaradite na njoj!

Na kraju u vazduhu ostaje ultimativna prijetnja: ako se nekom mediju ne sviđa, ne mora da bude na Fejbuku, Tviteru ili Jutjubu. Kako je rekao Vilijam Iston, šef Fejsbuka u Australiji, ta kompanija putem vijesti ostvaruje tek četiri odsto posjeta i zarade. Zakon, kaže Iston, „kažnjava Fejsbuk za sadržaje koje nije tražio“.

No, kako piše Špigel, divovski internet-koncerni nisu tamo neke platforme koje žive od reklama, već su postali kičma za formiranje javnog mnjenja. Oni zarađuju od pažnje i vremena koje im posvete korisnici, i svejedno im je da li se pažnja bazira na pravim ili lažnim vijestima, na filozofskim raspravama ili dijeljenju fotografija.

„Istinski problem je mnogo temeljniji: Ko odlučuje ko i šta stiže do ljudi, o čemu se priča, koje (dez)informacije stižu do publike? Krajnje je vrijeme da se otvoreno o tome diskutuje širom svijeta“, piše Špigel.

Prvo moguli, onda mali

Kolika je moć platformi lijepo se vidjelo u Australiji u četvrtak. Blokirajući dijeljenje vijesti, Fejsbukov algoritam je zahvatio i zvanične portale na kojima su važne informacije o pandemiji, vakcinaciji, širenju sezonskih požara, ili gdje depresivni ljudi mogu potražiti pomoć. To se tobože desilo slučajno. Poslije ogromnih kritika, Fejsbuk je ispravio grešku.

Za koji dan bi korisnici u Australiji ponovo mogli da dobiju mogućnost da dijele vijesti.

No, pitanje je da li će na kraju pobjedu odnijeti mali pošteni mediji čiji novinari u znoju lica svog rade za dobrobit javnosti. Naime, Gugl se među prvima dogovorio sa medijskom imperijom Ruperta Mardoka koja živi od tabloidnog novinarstva i čak lažnih vijesti.

Koliko će mu platiti – to je tajna. A čemu mogu da se nadaju mali mediji? To niko još ne zna.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android