Mlada majka Erona C. iz Uroševca imala je samo 21 godinu kada ju je ubio bivši muž. Sastao se sa njom da joj vrati dijete. Nakon primopredaje, iznenada je izvadio pištolj, pucao u svoju bivšu suprugu i ranio njenog brata koji je bio u njenoj pratnji.

Gjiljeta U. iz Peći, majka troje djece, ubijena je u 42-oj godini. Prema zvaničnim izvještajima, njen ubica se policiji predao sa riječima: „Upucao sam svoju ženu“.

Obje žene, Erona C. i Gjiljeta U, ubijene su na Kosovu u aprilu 2024. godine - u roku od pet dana. Njihova ubistva izazvala su užas širom zemlje. Predsjednica Vjosa Osmani proglasila je dan nacionalne žalosti u znak sjećanja na žene i djevojke žrtve rodno zasnovanog nasilja na Kosovu.

Ali čak i ako su mnogi građani Kosova bili užasnuti, malo njih je zapravo bilo iznenađeno. Aktivisti i organizacije za ljudska prava već dugo osuđuju strukturalne propuste zbog kojih žene na Kosovu više puta postaju žrtve akata nasilja. Mnogi ljudi se pitaju: Šta još treba da se desi prije nego što se nešto konačno promijeni?

Niske kazne za počinioce

Posljednjih godina bilo je, barem na papiru, pozitivnih pomaka. Nasilje u porodici je krivično djelo na Kosovu od 2019. godine. Sudovi mogu kazniti počinioce novčanom kaznom od 100 do 25.000 evra i zatvorom do tri godine. Ali do danas su mnoge presude bile blage. Slučaj Gjiljete U. je odličan primjer za to. Kasniji ubica Gjiljete U. bio je poznat policiji po nasilju u porodici i osuđen je na tri mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 100 evra 2022. godine. S obzirom da je platio 300 evra izbjegao je tri mjeseca zatvora.

Ministarka pravde Albulena Hadžiju napisala je na Fejsbuku nakon zločina: „Raniji počinioci često na kraju postaju ubice jer ih odgovorne institucije ne kažnjavaju adekvatno”. Ona je sazvala hitan sastanak sa ministrom unutrašnjih poslova, šefom policije, državnim tužiocem i drugim zvaničnicima.

Ali aktivisti kritikuju da takve kratkoročne akcije ništa ne mijenjaju na raširenoj klimi nekažnjavanja nasilja u porodici koja se nastavlja i pod sadašnjom vladom. „Potreban nam je jači pravosudni sistem, brže procedure i češće maksimalne kazne za počinioce", kaže sociološkinja Bukurie Rustemi.

Policija nasilje u porodici ne shvata ozbiljno

Prema zvaničnoj policijskoj statistici, 2023. godine četiri žene su ubijene u femicidima, a 2.120 žena je zlostavljano na Kosovu, zemlji od 1,8 miliona stanovnika. Vjerovatno je da je stvarni broj slučajeva još veći. Mnoge žene se ne usuđuju da prijave počinioce – i zbog straha da ih policija i pravosuđe neće shvatiti ozbiljno. U istraživanju Amnesti internešenela objavljenom u avgustu 2023. godine, žrtve porodičnog nasilja kažu da im je policija rekla da je nasilno ponašanje njihovih partnera potpuno normalno. Zastrašivanje, prijetnje i psihičko nasilje uglavnom su odbačeni, policija je često intervenisala samo kada su postojali očigledni znaci fizičkog nasilja, kao što su modrice.

U većini slučajeva za nastalu situaciju djelimično se okrivljuju žrtve – sa ozbiljnim posljedicama, kaže psihološkinja Kaltrina Ajeti: „Žrtve često misle da su same doprinijele stvaranju takve situacije – odnosno dovele nasilnika do tog da konstantno čini nasilje - dakle do uništenja porodice".

Ovakav način razmišljanja je još uvijek rasprostranjen ne samo u policiji, već i u samom kosovskom društvu.

Nenasilan život? Neprocjenjivo...

Kosovsko društvo i njegove strukture, duboko ukorijenjene u patrijarhatu, vjerovatno su jedan od glavnih razloga za femicide. „Uloga žene na Kosovu je domaćica i njegovateljica djece, muža i starih u porodici", kaže sociološkinja Bukurije Rustemi. Mušku dominaciju u velikim dijelovima društva mnogim ženama je još uvijek teško da prevaziđu. „Nedostaju im obrazovanje, posao i ekonomska nezavisnost", kaže Rustemi.

Zana Aslani, šefica Ženske kuće u Prištini, potvrđuje da se mnoge žene koje smognu hrabrosti da napuste svog muža nasilnika kasnije vrate njemu iz čisto ekonomskih razloga. One jednostavno ne mogu sebi priuštiti samostalan život jer često nemaju sopstveni prihod. U 2021. godini, oko 50 odsto muškaraca na Kosovu bilo je formalno zaposleno. Žena samo 17 odsto.

Gotovo da nema mogućnosti da žena izgradi finansijski nezavisan život. Imovina je pretežno u vlasništvu muškaraca. Žene su uglavnom izuzete od nasljeđivanja: prema kosovskom zakonu, braća i sestre imaju jednako pravo na nasljedstvo. U praksi, međutim, obično važi tradicija: nasljeđuju samo muškarci a žene ostaju praznih ruku. Zato što se udaju u porodicu svog muža - i pritom napuštaju svoju porodicu, čime gube pravo glasa ali i pravo na nasljedstvo.

Tradicija često ne dozvoljava povratak u roditeljski dom – čak ni nakon što je žena pretrpila nasilje. Kada se žene udaju i odu u porodicu svog muža, one praktično pripadaju svom mužu. Žene koje se vraćaju partnerima nakon što su u roditeljskom domu odbili da ih prime nazad, one često pate od posttraumatskih stresnih poremećaja i depresije, kaže psihološkinja Kaltrina Ajeti. Počinioci se, s druge strane, onda obično osjećaju osnaženim. „Počinilac je tada svjestan da njegova partnerka nema izbora i drugog izlaza."

Balkanski fenomen?

Međutim, to se ne događa samo na Kosovu, kaže sociološkinja Bukurije Rustemi. „Svuda na Balkanu ima slučajeva femicida. Patrijarhalno društvo je slično svuda na Balkanu – moglo bi se govoriti o balkanskom mentalitetu." Situaciju pogoršava sveprisutno iskustvo nasilja tokom balkanskih ratova i ponekad teška socio-ekonomska situacija. Postoje i drugi okidači za prekomjerno nasilje koji se takođe mogu primijetiti u drugim zemljama. Sociološkinja Bukurije Rustemi navodi psihološke probleme kao što su psihoze, depresija i drugi neliječeni psihološki problemi počinilaca, takođe konzumacija droga i alkohola i socijalni razlozi. „Nasilje na televiziji i na društvenim mrežama, posebno govor mržnje, takođe snižava moralne norme kod mladića“, kaže ona.

Ali patrijarhalni aspekt je najozbiljniji i najtvrdokorniji, naglašava ona. Svaki pokušaj žene da promijeni ovu situaciju blokiraju muškarci.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu