Tri žene odjednom – to je za mnoge muškarce ipak bilo previše. Ursula fon der Lajen kao prva žena na čelu EU. Kristin Lagard kao predsjednica Evropske centralne banke (ECB). I onda još i šefica CDUAnegret Kramp-Karenbauer na čelu Bundesvera.

Iza porasta ženske sile u Njemačkoj i Evropi krije se fenomen koji se često previđa: uspješna ženska politika se odvija i u konzervativnom taboru. Ona počiva prije svega na podršci očeva i supruga koji svoje „djevojčice" potpomažu usrdno i sa ponosom.

U slučaju Ursule fon der Lajen se steklo sve zajedno: kako njen otac Ernst Albreht, bivši premijer Donje Saksonije, tako i njen suprug Hajko i kancelarka Angela Merkel pomagali su njenu političku karijeru.

Helmut Kol i "njegova djevojčica"

Angela Merkel je, opet, mogla da računa na Helmuta Kola. Moćni kancelar je bio jedan od njenih najvažnijih mentora. Nakon izbora za Bundestag u decembru 1990, Kol je „svoju djevojčicu" imenovao za ministarku za žene i omladinu u svojoj vladi.

Nova ministarka odbrane Anegret Kramp-Karenbauer takođe je imala svog „političkog oca" – bio je to demohrišćanski premijer Sarske oblasti Peter Miler. Prije nego što je on nju 2011. predložio za svoju nasljednicu na toj funkciji, bila je njegova lična referentkinja.

No, još i davno prije proglašenja Angele Merkel za prvu njemačku kancelarku (2005), konzervativni način podrške ženama je rezultirao uspješnim plasiranjem ćerki, supruga i izabranih političarki na najviše političke funkcije.

Širom svijeta. U protagonistkinje spadaju između ostalog bivše premijerke Indira Gandi (Indija), Benazir Buto (Pakistan), Beata Šidlo (Poljska) i Margaret Tačer (Velika Britanija) kao i bivše predsjednice Kristina Fernandez de Kirhner (Argentina) i Korazon Akino (Filipini).

"First Daughter"

Kada jednom stignu na vrh, konzervativne političarke se povremeno preobraze u feministkinje. Na Ekonomskom samitu žena u aprilu 2017 u Berlinu, kancelarka Angela Merkel je odustala od svoje uzdržanosti. Nakon što su šefica MMF Lagard i „prva ćerka" Ivanka Tramp sebe okarakterisale kao feministkinje, to je učinila i Merkelova, doduše, uz dodatak: „Ja se nisam borila kao Alis Švarcer".

Ta skromnost je na mjestu: bez socijaldemokratskih pionira i pionirki u Njemačkoj ne bi bilo uvedeno pravo glasa za žene(1918). SPD je 1891. bila prva i jedina njemačka stranka koja je u svom programu imala uvođenje opšteg prava glasa za žene.

Bez socijaldemokratskih „majki" Osnovnog zakona, u taj zakon poslije Drugog svjetskog rata ne bi bio uveden jedan od najvažnijih članova, naime, član 3 u kojem piše: „Muškarci i žene su ravnopravni".

"Grupni portret s damom"

Ono što se danas samo po sebi razumije, u političkoj praksi stalno mora iznova da se dokazuje – to je iskustvo Angele Merkel sa silnih samita na kojima njena egzotična pojava u blejzeru uvijek upada u oči na „grupnom portretu s damom".

Angela Merkel, feministkinja ne svojom voljom, i sama je odana nekim principima svog političkog oca Helmuta Kola: jedan od najvažnijih kriterijuma za pružanje podrške za nju je - lojalnost. To se vidi iz uspona Ursule fon de Lajen i Anegret Kramp-Karenbauer u njenom okrilju.

Najveća zasluga kancelarke za žensku politiku, poslije 14 godina na funkciji, još je dalekosežnija. Merkelova se pobrinula za to da više niko javno ne osporava ženama sposobnosti potrebne za obavljanje najviših funkcija. Zato nazdravimo konzervativnoj podršci ženama!

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android